Gradoplov 28.01.2022.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 28. siječnja 1510. godine, Malo vijeće strogo zabranjuje bacanje smeća i nečistoće u gradske jarke, pod prijetnjom globe i mjesec dana zatvora. (1) Na današnji dan, 28. siječnja 1814. godine, poslije gotovo osam godina, francuske trupe su napustile Dubrovnik. (8a) Na današnji dan, 28. siječnja 1934. godine u Veloj Luci je rođen pisac Ivan Dragojević, autor romana R2 iz 1973., u kojem je izravno opisao komunističke zločine u Dubrovniku 1944. (3) Spomendan je Sv. Tome Akvinskog, naučitelja (4) U dominikanskim zajednicama - sv. Toma Akvinski = blagdan (5) Uz današnji dan, 28. siječnja, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Toma, Tomislav, Tomo, Olimpija Bida i Leonid (6)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 28. siječnja 1500. godine, Rektor i Malo vijeće ovlašteni su, da daju popraviti i osigurati gradski zid sa strane mora kod sv. Ivana u Pustijerni, gdje su se nalazile slanice. Za te opsežne radove isporučeno je 18.500 komada kamena. Taj ugao grada, kod crkve sv. Ivana u Pustijerni (na mjestu današnje crkve Gospe od Karmena), te godine je potpuno pregrađen i dobio je oblik velike polukružne kule, koju vidimo na dvije stare slike Dubrovnika, na Božidarevićevu Triptihu u dominikanskom samostanu i na slici sv. Vlaha, koja se sada nalazi u Dvoru. Ta velika polukružna kula postoji ustvari i dandanas, samo što je ugrađena u sadašnju veliku tvrđavu sv. Ivana, tako da je polukružno pročelje te kule sada unutrašnji južni zid tvrđave, koja u svojoj unutrašnjosti ima ugrađenu i staru kulu Mula. Ta velika polukružna kula s obzirom na obližnju crkvu sv. Ivana prozvala se kulom sv. Ivana, od čega je i današnja impozantna tvrđava kasnije dobila ime. (7)

1538. godine radilo se na mostu i vratima od Pila. Nakon 24. siječnja, kada je Malo vijeće odlučilo o popločavanju novog puta među vratima, na današnji dan, 28. siječnja, te 1538. godine, Malo vijeće odredilo je, da majstor Petar Cibranović protomajstor radova mosta vrata od Pila mora imati plaću od 6 groša na dan. *Prvi kameni most na zapadnom kraju Grada sagradio je 1397. godine Ivan iz Siene. Imao je samo jedan luk i kamena sjedala sa strane te je bio jednak sadašnjem mostu unutrašnjih vrata od Ploča, građenom 1449.i sljedeće 1450. po nacrtu mosta na Pilama.1471. godine proširen je gradski jarak, te je most Ivana iz Siene porušen, a sagrađen je novi most s tri luka, prema nacrtu protomajstora Paskoja Miličevića.

1533.-1537. porušen je prvi luk mosta, pregrađena su vrata na današnji oblik i napravljen je drveni pokretni most, koji se u prošlosti podizao po noći, Most se podizao lancima, protuutezima i vitlom te, zatvarao gradska vrata. Spomenimo da su put među vratima od Pila, kao i most popločavani i u novijoj povijesti.* U jesen 2007. godine, most na Pilama bio je zatvoren zbog arheoloških istraživanja vezanih uz obnovu. Prolaz građanima bio je omogućen kroz park u Pilama. Nakon višemjesečnih radova na popločavanju, most na Pilama ponovo je otvoren 1. svibnja 2008. godine. Iste jeseni popločan je i prostor od mosta do kavane Dubravka. (8)

Uoči pada Napoleona, austrijske snage su odlučile vratiti Ilirske provincije, te s njima proširiti teritorij i na Dubrovnik. 6. siječnja 1814. g., austrijske vojne snage pod zapovjedništvom Todora Milutinovića, započele su izgradnju bitnice ispred Dubrovnika. 22. siječnja započelo je bombardiranje Dubrovnika, dok su Britanci napali utvrdu na otoku Lokrumu a Austrijanci utvrdu Imperial, pri čemu su se i borbama istakli i dubrovački ustanici. Do 26.1., obje utvrde su bile u rukama saveznika. **Uvidjevši bezizglednost vlastitog položaja, francuski general Montrichard je, 26. siječnja, započeo pregovore o predaji Grada**. Ne znajući za ovaj dogovor i uspjehe ustanika, pobunili su se i stanovnici unutar gradskih zidina. Masa pučana razoružala je francuske straže, onesposobila topove i na Orlandov stup izvjesila barjak sv. Vlaha. To se događalo 27. siječnja, te 1814. godine, dok je general Montrichard vodio pregovore u Gružu. Generali Milutinović i Montrichard ugovorili su predaju Grada pod časnim uvjetima. Kapitulacija Francuza potpisana je, te istog tog dana i ratificirana. Poslije gotovo osam godina, francuske trupe su tog 27. i sutradan na današnji dan, 28. siječnja 1814. godine napustile Dubrovnik**. *Čim su Francuzi otputovali, istog su dana poslije podne, u grad - probivši Vrata od Pila - ušli Englezi i austrijska vojska, ali ne i prevareni dubrovački ustanici. Dopušten je bio ulazak jedino Vlahu Cabogi, kojega je Milutinović odmah imenovao civilnim intendantom Dubrovnika. A tko stvarno drži vlast u Dubrovniku, pokazao je general neposredno po dolasku, raspustivši Narodnu stražu. Samo dva dana na Orlandovu stupu uz austrijsku i englesku zastavu bila je i dubrovačka, a onda je Milutinović naredio dotadašnjem općinskom načelniku Sabu Giorgiju da ukloni onu "suvišnu", dubrovačku. Prema legendi je ostarjeli dubrovački vlastelin iskazao posljednji tračak ponosa, rekavši: "Ne mogu, pripeo ju je puk!" Zato su generalovu zapovijed izvršili austrijski vojnici, skinuvši s Orlandova stupa usput i zastavu Engleza, koji su već bili odjedrili prema drugim ciljevima svoje politike. Kao što je prethodno Marmont zahtijevao da dubrovačka vlastela i svećenstvo polože zakletvu o vjernosti francuskom caru Napoleonu, to je isto za austrijskog cara Franju I. zatražio general Milutinović. U vezi s tim, na jednoj sjednici Vijeća dubrovačke općine, bio je načelniku Đivu Bozdariju uručen "Protest vlastele", potpisan od gotovo cijelog patricijata, u kojemu je istaknuto da je jedini predstavnik naroda prethodno spomenuti Odbor vlastele. Milutinovićevo reagiranje bilo je odlučno; za sve potpisnike protesta odredio je kućni pritvor i svakomu od njih postavio ispred kuće po dva stražara, koje su oni morali hraniti. Pošto je Milutinović zaprijetio i drugim, još gorim represijama, potpisnici su, jedan za drugim, pognuh glave izjavama da se pokoravaju, misleći u sebi da je to samo privremeno, jer su se kao utopljenik slamčice hvatali za posljednju nadu - Bečki kongres. Prošlo je više od od mjesec dana prije nego što su Dubrovčani službeno upoznati s odlukama Bečkog kongresa, koje su ih proglasile državljanima Austrije. Učinio je to general Milutinović pred građanima pozvanima u katadralu - govoreći po vojnički s propovjedaonice! * (8a)

Početkom 20. st., u Dubrovniku su počeli izlaziti humoristični listovi. Humoristični list Prculin tiskan je, na današnji dan, 28. siječnja 1910. godine, u Štampariji de Giulli i dr. Imao je 4 stranice. O listu su — uz naslov — dani i ovi šaljivi podaci: »Folj za pazar. Organ partita ne boj se. Godište: nije skladno pitat. Lumer: prvi i ultimi. Editori i redaturi bez rasponsabilitati: Peckalo i Štipalo. Svaki lumer košta 10 solda u gotovu. Izdaje se u 10 miljarda eksemplara«. (2)

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

U: Na današnji dan, 28. siječnja 1728. godine, u Dubrovniku je umro pjesnik, satiričar, dramatičar, prevoditelj i prepisivač starih tekstova Antun Gleđević, potpisivan i nadimkom Zveče te pseudonimom Vukmir Zlatonosović Hercegovac. Svoje nezadovoljstvo izricao je u satirama i aluzijama na suvremenike, zbog čega je kratko bio i u zatvoru. Doživjevši vjersko obraćenje, uništio je velik dio svojih djela. Poznat je kao prepisivač djela dubrovačkih pjesnika i jedan od osnivača Akademije od šturaka. Gleđevićevo prikazanje Porođenje Gospodinovo, božićnu idilu pastirskoga poklonstva s nijansiranim humorom, izveli su lokalni glumci, mahom djeca, u Cavtatu 1703. dva puta: u crkvi sv. Nikole i u pjesnikovoj kući. (9)

U: Na današnji dan, 28. siječnja 1754. godine, u Dubrovniku je umro pjesnik Vice Petrović, član Akademije ispraznijeh, ali i kancelar dubrovačke uprave. Poznat uglavnom kao latinski pjesnik, pisao je elegije, koje se drže najuspjelijim dijelom njegova opusa, epigrame, kojih je sačuvano približno 600, satire i ode. Osobito je poznata njegova prigodnica O pohvali Vladislava Buće. Poznato je 35 njegovih hrvatskih pjesama, pretežito vjerskoga sadržaja, a približno 1600 njegovih latinskih stihova tiskao je 1911. hrvatski klasični filolog Đuro Körbler u Radu JAZU. (10)

R: Na današnji dan, 28. siječnja1802. godine, u mjestu Baška Nova na Krku, rođen je Vinko Čubranić, kotorski, dubrovački i trebinjsko-mrkanjski biskup. God. 1856. imenovan dubrovačkim biskupom, a 1857. apostolskim administratorom Trebinjsko-mrkanjske biskupije, u kojoj je nastojao rješavati mnogobrojne pastoralne probleme, nastale zbog turske uprave i manjka svećenstva. (11)

R: Na današnji dan, 28. siječnja 1873. godine, u Molu u Bačkoj rođen je srpski povjesničar Jovan Radonić, koji je između 1934.–51., izdao zbirku Dubrovačka akta i povelje (I–IX). (12)

R: Pisac Ivan Dragojević, autor romana R2 iz 1973., u kojem je izravno opisao komunističke zločine u Dubrovniku 1944., zbog čega je uhićen i osuđen na godinu dana zatvora, rođen je u Veloj Luci na današnji dan, 28. siječnja 1934. godine. (13)

U: Na današnji dan, 28. siječnja 1981. godine, u Zagrebu je umro hrvatski filolog i povjesničar Josip Nagy, doktorirao tezom o talijanskom i hrvatskom povjesničaru i jezikoslovcu Francescu Mariji Appendiniju. Među važnijim djelima koja je objavio Josip Nagy su i dva koja imaju kao ishodište dubrovačku baštinu: Prva utanačenja izmedju bosanskih banova i Dubrovnika (1931), i Josip Bersa (1933). (14)

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u utorak 28. siječnja 1992. godine, nije bilo ozbiljnijeg kršenja primirja na dubrovačkom području, ako se izuzmu uobičajeni snajperski hici s Pobrežja i nekih drugih lokaliteta. Od međunarodnih događaja vrijedno je spomenuti onaj u Pragu, gdje su zemlje članice KESS-a, primile Hrvatsku i Sloveniju u pridruženo članstvo te organizacije. (15)

Izvori i literatura:

(1) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 121

(2) IVO PERIĆ, DUBROVAČKA PERIODIKA 1848-1918 (Dubrovnik, 1980), str. 24,25

(3) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(4) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(5) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(6) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(7) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 114,115

(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 137

*http://www.dubrovnik-guide.net/zidine.htm

(7a) http://www.wikiwand.com/sh/Opsada_Dubrovnika_(1814)

*SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 212-215

** STJEPAN ĆOSIĆ – DUBROVNIK NAKON PADA REPUBLIKE, str.

(9) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*HBL Dunja Fališevac (1998)

(10) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11) HBL Anto Lešić (1993)

(12) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(13) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(14) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(15) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 111