Gradoplov 23.01.2022.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Nakon što je, na današnji dan, 23. siječnja 1434. godine, Malo vijeće odobrilo 200 perpera za nahodište, ova humana ustanova starog Dubrovnika je započela radom. (1) Na današnji dan 1676. godine, na sjednici Vijeća umoljenih donesen je zaključak koji označava začetak Dubrovačke glazbene škole - prve glazbene škole na Balkanu. (2) 23. siječnja 1803. godine, dubrovački Senat je odlučio da pravoslavni svećenik može dolaziti u Dubrovnik samo dva puta godišnje i boraviti najduže osam dana. (3) Na današnji dan, 23. siječnja 1904. godine, tiskan je humoristični list Labara na 4 stranice, s ovim šaljivim podacima o sebi: »Gazeta kontra muškijem. Godište: Nije skladno pitat. Lumer: koji će nam polojit poluge. Izlazi za despet«. (4) Uz današnji dan, 23. siječnja, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Milka, Ema, Emerencijana, Vjera, Parmen, Blago (5) U katoličkoj crkvi danas je svetkovina ZARUKA BLAŽENE DJEVICE MARIJE I SV. JOSIPA (6) MOLITVENA JE OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA (7)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Premda je još 1290. g. u samostanu sv. Klare uređeno sklonište za nahočad, napuštenu djecu, o kojoj su Dubrovčani vodili naročitu bri¬gu, odlukom vlade iz 1432. godine, određeno je osnivanje nahodišta pod imenom »Ospedale della misericordia«. Ova bolnica milosrđa će se, po odluci vlade, smjestiti u porušenoj kući poznatog trgovca Jakova Kotruljevića, nasuprot franjevačkog samostana. Tada je propisan i poseban pravilnik. Nakon što je, na današnji dan, 23. siječnja 1434. godine, Malo vijeće odobrilo 200 perpera da bi se završilo nahodište, ova humana ustanova starog Dubrovnika je započela radom. Veliki dio arhivskih dokumenata vezanih za dubrovačko na¬hodište izgorio je za vrijeme velikog potresa 1667. g., ali u sačuvanim spisima o nahodištu, uočljiva je briga i paž¬nja koju mu poklanja vlada, a i privatne osobe. Nastojalo se na puno načina olakšati njegovo izdržavanje i osigurati sredstva za rad i napredak ove ustanove. Tako je npr. u korist nahodišta uvedena taksa na izradu i prodaju tkanina u Dubrov¬niku. Za djecu u nahodištu se brinula država do njihove 6. godine života, a onda bi ih davala na skrb odabranim ljudima, najčešće seljacima i obiteIjima bez djece, u Konavlima ili u Dubrovačkom primorju. Od prihoda nahodišta ženskoj djeci u nahodištu davalo se 50 perpera na račun miraza. Stvoren je i poseban državni fond od 10 000 perpera za potrebe nahodišta i osobe koje su u njemu provele rano djetinjstvo. U samom nahodištu su se redovito vodile knjige primljene i ot¬hranjene djece. Obično bi se napisalo: »Došla je neka žena kako bi se poro¬dila« bila je, naime, određena stroga anonimnost i nastojalo se pomoći majci na svaki mogući način. Zapravo svi propisi vezani za ovu ustanovu, koja je postojala skoro punih 500 godina, odišu visokom humanošću i jakom socijalnom notom i skrbi. (8)

Opstanak male Dubrovačke Republike na geopolitički nestabilnom prostoru i u složenim međunarodnim odnosima temeljio se na spoznaji da od nje mogu imati koristi sve tadašnje velesile. Uz pomoć spretne diplomacije Dubrovčani su uspijevali istodobno održavati dobre odnose sa svima, čak i onda kad su moćni zaštitnici njihove državice vodili međusobne krvave ratove. No, uz sve ugovore i stalna nastojanja Dubrovčana da održe prijateljske veze sa svim zemljama Istoka i Zapada, trebalo je iskazivati veliko diplomatsko umijeće u očuvanju dubrovačke neutralnosti za vrijeme čestih promjena međunarodne političke situacije izazvane izbijanjem sporova i ratova. Za ilustraciju dubrovačkoga snalaženja i u najkompliciranijim situacijama može se navesti tajni zaključak Senata Dubrovačke Republike, na današnji dan, 23. siječnja 1533. godine, kad su vodene pomorske bitke Španjolaca i njihovih saveznika protiv Turske i njezinih vazala. Tim je zaključkom ne samo zabranjeno svojevoljno priključivanje dubrovačkih trgovačkih brodova španjolskoj ratnoj mornarici već je naređeno svim dubrovačkim zapovjednicima da s posadama pobjegnu sa svojih brodova ako ih Španjolci budu primoravali da im se pridruže u pohodu protiv Turaka. Zapovjednici su pri bijegu morali osobito voditi računa o tomu da ponesu sa sobom dubrovačku zastavu s likom sv. Vlaha, kako Turci - zarobe li brod - ne bi vidjeli komu je pripadao. Zaključkom Senata također je predviđena kazna od 500 dukata za neposlušnog zapovjednika broda, po 50 dukata za časnike i po 25 dukata za mornare. Odluka je Senata odmah priopćena pomorcima zatečenim u Dubrovniku, a po posebnim izaslanicima dojavljena je zapovjednicima dubrovačkih brodova u talijanskim lukama. Kad su Španjolci u vodama Genove, Napulja i Sicilije uhvatili nekoliko dubrovačkih brodova i priključili ih svojoj ratnoj mornarici, Senat je odredio da dubrovački brodovi ne mogu bez dozvole isplovljavati izvan Jadranskoga mora. Prekršitelja te zabrane čekala je novčana kazna od 500 dukata i zatvor u trajanju od šest mjeseci. Bijeg dvaju dubrovačkih brodova iz španjolske flote dobro je poslužio Dubrovčanima da se opravdaju pred Turcima tvrdnjom kako je još nekoliko njihovih brodova prisilno mobilizirano od Španjolaca. Diplomacija je neprijeporno bila najjače oružje Dubrovčana. Recimo još i to da najstarije pohvale dubrovačkoj diplomaciji potječu iz 1440. godine, a napisao ih je učitelj Filip de Diversis u svojemu glasovitom djelu Opis Dubrovnika. (8a)

Dubrovačka glazbena škola nastala je iz potreba da se iz redova domaćih građana osposobe svirači za kneževe glazbenike. Ona se više nije odvijala, kao prije velikog potresa 1667., u obliku zanata. Na kraju XVIII. stoljeća to je glazbena škola u pravom smislu riječi, s više profesora, s upraviteljem i ostalim obi¬lježjima školskih ustanova, kakve su u to vrijeme bile uobičajene drugdje po svijetu. Na današnji dan, 23. siječnja 1676. godine, devet godina nakon potresa, donesen je zaključak da se iz Italije pozove učitelja glazbe za kneževe svirače. Povod ovoj odluci bilo je nastojanje da se obnovi kneževa kapela koja je prestala raditi nakon potresa. Glazbena pouka kao organizirana djelatnost obavljala se od 1685. godine do gubitka samostalnosti dubrovačke države. Pouka je prvenstveno služila osposobljavanju svirača orkestralnih instrumenata, bila je besplatna, a učitelja je plaćala dubrovačka vlada. Da se ovo poučavanje treba sma¬trati i školskom ustanovom u pravom smislu riječi ukazuje činjenica da se u doku¬mentima ona naziva scuola, da traje više godina, da učenici nastupaju na izvedbama u sklopu školske produkcije i da se nakon školovanja habi¬litiraju održavanjem javnog koncerta. Škola je imala više nastavnika i svoj nadzor. Stoga se u punom smislu riječi može smatrati školskom ustanovom. U ono vrijeme ni drugdje u svijetu škole nisu bile organizirane kao danas: nije bilo izdavanja tiskanih diploma i niza drugih obilježja svojstvenih današnjim školama, pa to ne smijemo tražiti ni za ovu dubrovačku školu, ali je treba smatrali onim što je ona zaista i bila: prvom glazbenom školom na Balkanu. (9)

Na današnji dan, 23. siječnja 1803. godine, dubrovački Senat je odlučio da pravoslavni svećenik može dolaziti u Dubrovnik samo dva puta godišnje i boraviti najduže osam dana. Ruski konzul u Dubrovniku Karlo Fonton, shvativši to kao političko pitanje, prosvjedovao je protiv toga. Time je, kaže on, na dubrovačkom zemljištu zatvorena jedina pravoslavna kapela u kojoj se od vremena osnutka konzulata sastaju ruski podanici i štićenici kako bi sa svojim konzulom slavili blagdane ruskog cara. Sve se to događa u vrijeme kada Dubrovčani u Rusiji imaju vjersku slobodu. Ipak, 6. svibnja 1804. došlo je do nekakvog sporazuma. Na vrata pravoslavne kapele stavljen je ruski grb i u Dubrovnik je ponovno došao pravoslavni svećenik otjeran godinu ranije. Dogovoreno je da će se pogreb pravoslavnih vjernika obavljati u gradu bez pjevanja, a izvan gradskih vrata svećenik će moći pjevati. Pri iznošenju tijela pravoslavnog vjernika iz Bolnice, koja se smatra katoličkom crkvom, pravoslavni svećenik će čekati na vratima zgrade.

Pravoslavnih doseljenika bilo je vrlo malo u Dubrovniku, ali se njihov broj ipak postupno povećavao, tako da ih je 1807. bilo 108. (10)

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

R: Na današnji dan, 23. siječnja 1964. godine, u Dubrovniku je rođen Željko Putica (časnički namjesnik), vodoinstalater, trajno nastanjen u Dubrovniku, poginuo 23. listopada 1991. na Bosanki, kao pripadnik HV-e izvršavajući borbenu zadaću. (11)

R: Na današnji dan, 23. siječnja 1971. godine, u Dubrovniku je rođen (satnik)Frano Goić, elektrotehničar, nastanjen u Dubrovniku, poginuo u neprij. topničkom napadu 3. kolovoza 1995. godine u Zatonu, kao pripadnik 163. brigade HV-e. (12)

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Današnji dan, u četvrtak 23. siječnja 1992. godine, na dubrovačkom području protekao je u duhu manjih prekršaja i uobičajenih neprijateljskih izazivanja. Uobičajena pucnjava u Rijeci dubrovačkoj nije izostala. K tome se mogu dodati i mnogobrojne eksplozije na području Brgata. Uzroke tih eksplozija nije moguće utvrditi jer se Brgat nalazio pod neprijateljskom opsadom. Čini se da bi uzrok eksplozije mogao biti rušenje kuća i nekih drugih objekata. (13)

Izvori i literatura:

(1) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 85,86

(2) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 165,166,167

(3) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO, RAZDOBLJE 1526-1808., str. 435,436

(4) IVO PERIĆ, DUBROVAČKA PERIODIKA 1848-1918 (Dubrovnik, 1980), str. 24

(5) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(6) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(7) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(8) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 85,86

(8a) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 37-41

(9) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 165,166,167

(10) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO, RAZDOBLJE 1526-1808., str. 435,436

(11) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -110-

(12) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -241-

(13) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 109