Vlasta Delimar: Cice su se objesile, dlake se razrijedile; fenomenalan proces!

Odabir vlastitog tijela kao primarnog izraza u mojoj umjetnosti nije bila nikakva filozofija ni buntovništvo, nego jednostavno - prirodan odabir, govori Vlasta Delimar za PROvox Radio Rijeke.

Ja mislim da nikome ne smeta tjelesnost, nego da su zablokirani i zatvoreni. Kad bi se osoba, koja ja protiv, otvorila i duboko pogledala u sebe, složila bi se sa mnom. Naišla sam, pogotovo na ženski svijet, koji je jako zatvoren.

Zbog patrijarhata, odgoja i religijskih svjetonazora - same sebe su zablokirale i cenzurirale. Kad bismo ih otvorili i hipnotizirali, onda bi vidjeli da ne bi imale ništa protiv, barem mislim, govori Delimar.

Ah, cenzura bradavica. Naj taj način u svim segmentima društva, strah je prvi na ljestvici, idemo uliti strah u ljude da bismo njima lakše manipulirali. Ako ti, koji to određuju, cenzuriraju ženske bradavice, mi ćemo se prestrašiti i napraviti nešto s tim da to ipak prođe. To je kontrola mase, kaže Delimar.

Muške bradavice su isto erogena zona, ali živimo u patrijarhalnom društvu. To je jedan takav apsurd - ženska dojka, cica, sisa, kako god hoćeš, je nešto što ženama služi, između ostaloga i - za dojenje.

Zamisli, i to je nešto strašno - u javnom prostoru ako žena doji, mnogi se zgražaju. Nešto ne štima u tom društvu, a  to je taj strah, govori.

Nepisano pravilo postoji u društvu - da žene smiju uživati u ženskom tijelu do određene dobne granice. Moj performans "Orgazam iznad 60" podržale su brojne žene, ali i muškarci.

Sva istraživanja su pokazala da spolni život traje dok smo živi, mogu doživjeti orgazam i s 80 godina.

Ali, crkva veliki pritisak radi, toliko štete je napravila u povijesti, licemjeri. Oni koji su u svojim redovima prakticirali pedofiliju. U našoj katoličkoj crkvi - imaju djecu sa strane, i toliko su čuda napravili i oni se imaju pravo za javiti.

Jako sam ljuta na crkvu koja ipak uspijeva, unatoč licemjerju, prodirati u društvo, a i imaju strašan utjecaj na mlade cure. Uvijek se iznova tome iznenadim, govori Delimar.

Ne mogu odmaknuti prirodan proces. Imam 67 godina, a proces traje dok ne umrem. Ja ga slijedim takav kakav je. Neću nikakve korekcije, kao što su mnoge umjetnice napravile. Netko je to htio, na primjer Marina Abramović jer ona smatra da umjetnost mora biti lijepa.

Ovisi kako se gleda na lijepo. Ako je nekom starije žensko ili muško tijelo ružnije nego što je bilo u mladosti, ta osoba ima pravo raditi na sebi korekcije.

Ja ne gledam svoje tijelo estetski. Mene to ne interesira, zanima me proces starenja, promatram se kao skulpturu, objašnjava nam Vlasta.

U mladosti sam izgledala tako, a sad u starijoj dobi izgledam drugačije - imam bore, cice su se objesile, na pubisu su se dlakice razrijedile. Pa neću valjda zbog toga biti nesretna. Uživam gledati što se tu odvija. Meni je to fenomenalno, govori Delimar.

Moj posljednji performans, koji ja neću vidjeti dogodit će se kad umrem. Svoje ću tijelo kompostirati i iz njega će izrasti drvo. Novi život.

Prije nego što postane drvo, Vlasta Delimar je Matei Krmpotić rekla da će razgovarati još koji put u ljudskom obliku. Poslušajte zanimljiv razgovor: