Psihijatrica dr. Ružić: Upotreba anksiolitika je, nažalost, nekontrolirana; oni su brzopotezno rješenje i izazivaju ovisnost!

U današnjem PROvoxu ugostili smo prof. dr. Klementinu Ružić, pročelnicu Zavoda za urgentnu psihijatriju, psihijatricu i subspecijalisticu socijalne i forenzičke psihijatrije s Klinike za psihijatriju riječkog KBC-a. S njom smo razgovarali o anksioznim poremećajima, o današnjem načinu života, razlici između antidepresiva i anskiolitika, ali i sve većoj upotrebi anksiolitika na dnevnoj bazi, kao brzopotezno rješenje za nervozu, tjeskobu i osjećaj uznemirenosti.

Iz kliničke prakse i iz svog svakodnevnog rada vidim da ima prilično puno ljudi koji imaju anksiozne smetnje i probleme. Naravno da se danas više priča o stresu, nervozi i svim mogućim manifestacijama tjeskobe, otvara temu naša gošća, psihijatrica, dr. Ružić.

Aksioznost je termin koji je vrlo zvučan, ali imamo mi i naš hrvatski jezik  i jedan termin, sinonim za anskioznost. a to je - tjeskoba ili strepnja, govori dr. Ružić.

To je jedna nelagoda, zabrinutost koja traje duže i manifestira se na različite načine. Ima tjelesne simptome - ubrzani rad srca, kratak dah, nedostatak zraka, mučnina, pojačano mokrenje, knedla u grlu i napetost mišića. Zatim kognitivne, mentalne  - blokada misli, smetnja koncentracije, određena zbunjenost i konačno ima i emocionalne - neugoda, nemir i neizvjesnost ili razdražljivost. To su opći simtpomi anksioznosti, objašnjava dr. Ružić.

Svi mi u jednom trenutku u životu to osjećamo, ali onda se nakon nekoga vremena, tijekom određene promjene koju doživljavamo, tijelo adaptira. Ako ne, nego se nastavi, onda psihijatar dijagnosticira varijantu anksioznoga poremećaja, dodaje.

Za panični napad, pak, može biti vanjski povod, ali ne nužno. Ono što njega karakterizira je situacija intezivne anskioznosti koja nastupa neočekivano, traje 10-20 minuta, vrhunac je u desetoj minuti. Čovjek osjeća sve simptome koje smo naveli, a prisutan je i jak strah od smrti - "umrijet ću ovdje i sada", opisuje dr. Ružić.

Na tezu da se u Hrvatskoj anskiolitici, odnosno lijekovi za smirenje, konzumiraju nekontrolirano, dr. Ružić odgovara:

Anksiolitici (npr. Apaurin, Helex...) su brzopotezno rješenje, oni djeluju sedativno i smirujuće. To nisu lijekovi za liječenje na duge staze. Nažalost anksiolitici su u širokoj upotrebi, rekla bih čak - nekontroliranoj upotrebi, upozorava dr. Ružić.

Ono što je važno naglasiti je velika razlika između antidepresiva i anskiolitika. Kod anskiolitika je potreba za uzimanjem sve češća, a lijek sve manje traje. Čovjek se "navuče" i razvije ovisnost. Uz anksioznost, imamo još jedan poremećaj, a to je ovisnost.

Antidepresivi su lijekovi kojima se liječi depresija, ali oni ne izazivaju ovisnost, čak ni na duge staze, objašnjava dr. Ružić.

Dr. Ružić pročelnica je Zavoda za hitnu psihijatriju. Na tom je odjelu u doticaju s puno većim i težim slučajevima. To su, primjerice, stanja psihoze, suicidalnosti, intoksikacije alkoholom, drogama i lijekovima, stanja u kojima je čovjek opasan za sebe, ali i za svoju okolinu.

Kada dugo godina radite ovaj posao, razvijete profesionalni self. Ne želim time reći da nas te životne priče, koje su  zaista svakakve, ne diraju. Osobito je stresan posao na Zavodu za hitnu psihijatriju, to je vrlo teško i turbulentno, govori dr. Ružić.

Ja imam tim ljudi s kojima puno pričam i ventiliram sve to. Nastojim ostaviti to na poslu. Nikad u životu nisam posegnula za anksioliticima, zaključuje dr. Ružić.

Detaljnije o svemu što je dr. Klementina Ružić ispričala Matei Krmpotić, poslušajte u emisiji: