Zovi doktora: Celiakija -nevidljiva bolest koja mijenja život

U Hrvatskoj s celiakijom živi najmanje 40.000 ljudi, no i dalje se o ovoj bolesti premalo zna i još rjeđe na vrijeme prepoznaje. O tome smo u emisiji "Zovi doktora" razgovarali s dr. Kristinom Baraba Dekanić, pedijatricom i gastroenterologinjom, te Dunjom Ropac iz udruge Celifort, jedine aktivne organizacije koja se u Rijeci bavi problemima osoba s celiakijom.

Celiakija nije alergija na gluten, kako mnogi misle, već autoimuna bolest. Kada osoba s celiakijom unese gluten – bjelančevinu koja se nalazi u pšenici, raži i ječmu – njezin imunološki sustav reagira tako da napada vlastito tanko crijevo, objasnila je dr. Baraba Dekanić.

Crijevne resice, male izbočine koje omogućuju apsorpciju hranjivih tvari, oštećuju se i spljoštavaju, što znatno smanjuje sposobnost tijela da iskoristi hranjive tvari iz hrane. Posljedica su manjak vitamina i minerala, slabokrvnost, usporen rast kod djece i niz drugih komplikacija.

Bolest pogađa 1 do 2 % populacije, no velika većina oboljelih nikad ne dobije dijagnozu. Razlog je što se celiakija često skriva iza vrlo različitih i nespecifičnih simptoma – zbog čega liječnici ovu bolest nazivaju "kliničkim kameleonom".

Celiakija se može pojaviti već nekoliko mjeseci nakon uvođenja glutena u prehranu djeteta – obično između četvrtog i šestog mjeseca života. Simptomi su kod djece često izraženi: kronični proljev, bolovi u trbuhu, zaostajanje u rastu i tjelesnoj težini, anemija, grčevi, umor i nervoza.

No bolest može ostati neotkrivena desetljećima i prvi put se javiti u odrasloj dobi, primjerice kroz osteoporozu, neplodnost, glavobolje ili kronični umor.

"Dok aktivno ne tražimo celiakiju, nećemo je otkriti. Zato je važno misliti na nju čak i kad simptomi nisu tipični", poručuje dr. Baraba Dekanić.

Kada dijagnoza stigne, obitelji se suočavaju s najvećim izazovom: doživotnom bezglutenskom prehranom, koja je jedini lijek za celiakiju.

"Riječ doživotno me najviše šokirala", priznaje Dunja Ropac, čijoj je kćeri bolest dijagnosticirana u sedmoj godini. "Najjednostavnije nam je bilo potpuno izbaciti gluten iz kuće – promijenili smo posuđe, očistili uređaje i prešli svi na bezglutensku prehranu."

Kontaminacija glutena, čak i u mikroskopskim količinama, može biti opasna. Zato osobe s celiakijom ne smiju dijeliti posuđe, radne površine ni kuhinjske aparate s onima koji dolaze u kontakt s glutenom.

Život s celiakijom nije jednostavan – osobito za djecu. Školske kuhinje u pravilu ne nude sigurne bezglutenske obroke, pa roditelji često sami pripremaju svaki obrok.

"Ja svaki dan kuham doručak, ručak i užinu koje nosimo u školu", kaže Ropac.

Situacija nije bolja ni izvan kuće. U restoranima i pekarama često se bezglutenska prehrana pogrešno shvaća kao hir ili dijeta, a ne kao medicinska nužnost. "Ljudi često misle da pretjerujemo. Ali i najmanja količina glutena može pokrenuti imunološku reakciju i oštetiti crijeva – čak i ako simptoma nema", upozorava dr. Baraba Dekanić.

Osobe s celiakijom mogu jesti gotovo sve – ako je bez glutena. Ključno je pažljivo čitati deklaracije proizvoda i tražiti oznaku prekrižene pšenice, što znači da proizvod ne sadrži gluten ni u tragovima. Iako su takvi proizvodi često skuplji, danas su znatno dostupniji nego prije 20-ak godina.

Na dječjim rođendanima i društvenim okupljanjima organizacija je ključna – od nošenja vlastite hrane do unaprijed dogovorenih opcija. Djeca obično dobro prihvaćaju razlike, ali društvena diskriminacija i dalje postoji, primjerice u školama koje ne nude sigurne besplatne obroke za djecu s celiakijom.

Ako sumnjate na celiakiju kod sebe ili djeteta – nemojte samoinicijativno izbaciti gluten iz prehrane. Obratite se liječniku, napravite potrebne pretrage i postavite ispravnu dijagnozu. Rano otkrivanje bolesti sprječava komplikacije i omogućuje normalan, zdrav život.

Poslušajte cijelu emisiju: