Razgovori s Taninom Liberatoreom i o strip-knjizi "Mironović – Maks i Maksić, produkcija 1925.”

Među gostima jubilarnog 30. Sa(n)jma knjige u Istri, koji se krajem studenog i početkom prosinca održao u Puli, posebno mjesto pripalo je talijanskom majstoru stripa Gaetanu ‘Taninu’ Liberatoreu. On je autor i danas kultnog stripa “RanXerox”, koji je krajem 70-ih i tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća obilježio europski i svjetski strip. RanXerox je nasilni i kontroverzni antijunak čije su pustolovine često bile cenzurirane. Tanino Liberatore njegova je potpuna suprotnost, blagi i srdačni gospodin koji se tijekom festivala često družio s posjetiteljima. Tu priliku smo iskoristili i s njim snimili ekskluzivni razgovor za Hrvatski radio. U emisiji govorimo o i novoj strip-knjizi "Mironović - Maks i Maksić, produkcija 1925.", izdavanjem koje je u travnju prigodno obilježeno stoljeće hrvatskog stripa, a naš sugovornik je autor knjige, povjesničar stripa, kritičar i publicist Veljko Krulčić. 

Tijekom druženja na prošlogodišnjem Sa(n)jmu knjige u Istri autor ove emisije još se jednom uvjerio da su veliki umjetnici istovremeno i vrlo jednostavni, srdačni i druželjubivi ljudi. Kao i godinu ranije pri susretima s Mauriliom ‘Milom’ Manarom, tada susretljivim i vrlo vitalnim 80-godišnjakom, i prošlogodišnje kasne jeseni pokazalo se da je još jedan glasoviti talijanski autor duhovit i šarmantan čovjek koji rado pristaje na pozive za razgovor, koji je u komunikaciji jednostavan i neposredan, te koji sebe i svoje djelo ne doživljava pretjerano ozbiljno. Gaetano ‘Tanino’ Liberatore pristupačna je osoba koja nimalo ne mistificira sebe i svoj rad, koja o svemu govori izravno i bez okolišanja, te koja tijekom razgovora neprestano ubacuje zanimljive anegdote iz različitih razdoblja svog stvaralaštva. A ono je uistinu impresivno. Na području ilustracije i dizajna možda i više no na području stripa, što i ne čudi, jer je od početka karijere pa sve do danas njima ostao vjerniji nego stripu.

Rođen 1953. godine u gradiću Quadri u pokrajini Abruzzo, Liberatore se nakon završene Umjetničke gimnazije u Pescari u Rimu počeo baviti ilustracijom i dizajnom, istovremeno studirajući arhitekturu koju nikad neće diplomirati. Za njegovo bavljenje stripom najzaslužnijim se pokazao Stefano Tamburini, s kojim će 1978. godine objaviti prve stripove u magazinu “Cannibale”, iliti “Ljudožder”, na stranicama kojeg će osvanuti i prve table kultnog “RanXeroxa”, za uspjeh kojeg je izuzetno bitan bio i crtač Andrea Pazienza. No da ne duljimo previše o tome, jer u emisiji o svemu pripovijeda sam umjetnik, recimo tek da je Liberatore među ostalim izradio sjajne ilustracije i za izdanja dvaju klasika francuske književnosti, za roman “Iskustva mladog Don Juana” Guillaumea Apollineairea i za antologijsku zbirku pjesama “Cvjetovi zla” Charlesa Baudelairea. Ukoričenu zbirku ilustracija za Baudelaireovu poeziju autor emisije u Puli je dobio osobno od Liberatorea, dakako uz njegov crtež i potpis.

Četvrtog travnja navršilo se stotinu godina od objavljivanja prvog domaćeg stripa “Maks i Maksić” scenarista i crtača Sergeja Mironovića Golovčenka. Tim povodom u Galeriji Kraluš u Svetom Ivanu Zelini postavljena je izložba "Stoljeće hrvatskog stripa", na kojoj su se mogle razgledati table serijala "Maks i Maksić" iz prve godine njegova objavljivanja. Istom prilikom predstavljena je i knjiga "Mironović – Maks i Maksić, produkcija 1925.", u kojoj su objavljene table koje su se mogle vidjeti na izložbi. Sve to povod je za razgovor s kustosom izložbe i autorom knjige, povjesničarom stripa, izdavačem i publicistom Veljkom Krulčićem. Serijal "Maks i Maksić" objavljivan je u tjednim tablama, a riječ je o humorističnom stripu koji prikazuje dvojicu nestašnih dječaka koji izvode razne psine i vragolije. Premda je strip nastao prije jednog stoljeća, i danas je vrlo šarmantan i komunikativan, te u njemu mogu uživati ponajprije mlađi čitatelji, ali je zabavan i onim starijima.

S gospodinom Krulčićem razgovaramo o tome koliko je u ono vrijeme bio značajan serijal "Maks i Maksić", te kakvim ga on vidi danas, ne samo u kontekstu povijesne važnosti i možda nostalgije. “Maks i Maksić” su objavljivani u tjednim tablama u zagrebačkom humorističnom tjedniku Koprive, pa kako sam strip funkcionira u današnjem kontekstu? Zanimljiva je priča o autoru Sergeju Mironoviču Golovčenku. On je bio podrijetlom Rus, iz Irkutska u Sibiru, a na tadašnjoj zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji za umjetnost i umjetnički obrt studirao je u isto vrijeme kad i Andrija Maurović. Ali to i bavljenje stripom nije jedino što ih je povezivalo. Krulčić u knjizi tvrdi da su “Maks i Maksić” utrli put čitavom nizu domaćih strip-autora. Ne samo Mauroviću i braći Neugebauer, nego i kasnije Julesu Radiloviću, Ivici Bednjancu, Nedeljku Dragiću i ostalima. Sve do naših dana, do Mirka Ilića, Igora Kordeja, Danijela Žeželja i drugih. Jesu li u tom kontekstu sam strip i njegov autor dovoljno vrednovani?

Ponekad se mogu čuti mišljenja da “Maks i Maksić” nisu strip u punom smislu te riječi, odnosno da je posrijedi svojevrsni prijelazni oblik između ranog ili ‘proto’ stripa i kasnijeg stripa s određenim obilježjima, koji udovoljava konkretnim kriterijima. Što naš sugovornik misli o tome? Znaju se čuti i tvrdnje da su “Maks i Maksić” tek kopija stripa “Max und Moritz” njemačkog autora Wilhelma Buscha. Taj strip je u to vrijeme bio vrlo popularan, a ni Golovčenko nije skrivao da je bio nadahnut njime, no može li se govoriti isključivo o kopiji? To su samo neke teme o kojima razgovaramo s povjesničarom stripa Veljkom Krulčićem.

Razgovore s glasovitim talijanskim majstorom Gaetanom 'Taninom' Liberatoreom, autorom kultnog stripa "RanXerox", i strip-kritičarom i izdavačem Veljkom Krulčićem, autorom knjige "Mirobović - Maks i Maksić, produkcija 1925.", osim u emisiji "Strip na Trećem" Trećeg programa Hrvatskog radija u ponedjeljak 12. svibnja možete poslušati i naknadno, u Slušaonici HRT-a.