Film u 2023. - Hrvatska, manjinske koprodukcije, regija
24.12.2023.
Zadnja izmjena 15:33
Autor: Ivan Žaknić
PODIJELI
Filmovi
Foto: Ilustracija / Shutterstock
Svodeći završni račun hrvatske kinematografije u 2023. odmah je jasno kako njezinim komercijalnim učincima konačno možemo biti zadovoljni. Doduše, razlog su tome prije svega dva filma namijenjena djeci – Dnevnik Pauline P., adaptacija popularnog romana Sanje Polak privukao je u kina više od 91 tisuće gledatelja, a prvi domaći dugometražni 3D animirani film Cvrčak i mravica više od 80 tisuća. Oni najgledaniji filmovi, pomalo očekivano, nisu i oni najbolji. Štoviše, u konačnici tek solidnom kvalitativnom dojmu o hrvatskom filmu u 2023. značajno su doprinijeli dokumentarni autori. Ni naša bliža regija, uključujući i redatelje čija su ostvarenja manjinske hrvatske koprodukcije, nije se u cjelini otrgnula prosjeku. O svemu tome u idućim emisijama izjasniti će se filmski kritičari u našoj emisiji o filmu Licem u lice. Mi vam zasad nudimo osobni izbor ponajboljeg na filmu u 2023. urednika emisije.
Hrvatski film u 2023.
8. Bosanski lonac, Pavo Marinković, Hrvatska/Austrija/Bosna i Hercegovina, 2023. – priča o egzistencijalnoj krizi bosanskog pisca u Austriji priča je i o današnjem zasad još puzajućem šovinizmu Zapada koja očito svjesnim autorskim izborom ostaje na pola puta između klasičnog art-housea i komercijalnih potencijala razvidnih prije svega u društvenom angažmanu u koji je Marinković utkao i osobni životni i umjetnički put
7. Snajka: Dnevnik očekivanja, Tea Vidović Dalipi, Hrvatska/Kosovo/Italija, 2023. – svoj kratki autodoks Snajka traži sreću iz 2014. Vidović Dalipi sad je pretvorila u dugometražni participativno-opservacijski gorko-slatki dokumentarac o njezinom braku s kosovskim Romom bilježeći predrasude koje nisu nestale i nikad neće nestati, ali ih u konačnici potire ljubav.
6. Sveta obitelj, Vlatka Vorkapić, Hrvatska, 2023. - završna dramaturška prenapregnutost donekle joj je razbucala filmsku izvrsnost, no Vorkapić je, unatoč tome, u svom drugom dugometražnom igranom filmu redateljski zabriljirala te s uspjehom razbucala mit o svetoj obitelji koji nam se i dan danas nudi što njezinu ostvarenju lociranom u slavonsko selo šezdesetih godina pridaje nužnost aktualnog.
5. Dezerteri, Damir Markovina, Hrvatska, 2022. – iako pripada formi srednjeg metra, Dezerteri su ipak na ovom popisu zbog iznimnog oživljavanja epistoralne forme u ganutljivoj priči o generaciji mostarske srednje škole koje je rat zatekao u najnježnijoj dobi što je ostavilo otvorenim brojna pitanja na koje autor ni do danas nema odgovora. Ali ima vrlo dobar doks.
4. Samo kad se smijem, Vanja Juranić, Hrvatska/Srbija, 2023. – da, priča o zlostavljačima i zlostavljanju žena u pravilu je uvijek ista pa čak i ona o medijski eksponiranom slučaju Ane Magaš koja je okvir Juranićkina ostvarenja. Ona je ovdje predočena uvjerljivo, na krilima izvrsne glumačke ekipe predvođene Tihanom Lazović i Slavkom Sobinom. Kad bi barem film imao tu moć da žene ne boli. Ni kad se smiju. Nikada.
3. Što da se radi?, Goran Dević, Hrvatska, 2023. – nije ovdje riječ o njegovom klasičnom opservacijskom stilu, a pri kraju zalazi na područje hibridnog, ali baš zbog toga Dević u dokumentarcu o propasti tvornice Gredelj ispisuje tragičnu poemu o propasti radničke klase ostvarujući jedno od ponajboljih ostvarenja u svom sad već bogatom opusu.
2. El Shatt: nacrt za utopiju, Ivan Ramljak, Hrvatska, 2023. – poetičan i pametno složen dokumentarac o jednom od najvećih ratnih zbjegova na ovim prostorima koji se iznenađujuće iz tragedije pretvara u utopiju. Ta utopija ima jasan ideološki predznak, no to je ne čini manje humanom.
1. Escort, Lukas Nola, Hrvatska/Kosovo/Makedonija, 2023.– na formalnoj razini posljednji film prerano preminulog Nole priča je o krugovima besmislenog nasilja iz kojih ne mogu izaći ni viši ni niži društveni slojevi. Na izvedbeno-stilskoj razini, Nola se prošetao područjima koja su ga zanimala od erotskog trilera i neo-noira devedesetih, preko omiljenog mu Lyncha, do snolikosti Gaspara Noa i lanthimosovskog očuđavanja naracije. Hrvatski film godine!
Regija i manjinske koprodukcije u 2023.
8. Čovjek bez krivnje, Ivan Gergolet, Slovenija/Italija/Hrvatska, 2022. – istina je laž, laž je istina, krvnik je žrtva, žrtva je krvnik, a osveta postaje oprost u dugometražnom u Gergoletovom prvijencu, zanimljivom spoju društvene kritike i psihološke drame inspiriranom istinitim slučajevima trovanja azbestom
7. Lost Country, Vladimir Perišić, Francuska/Srbija/Luksemburg/Francuska, 2023. – sve do posljednje dionice Perišićevo djelo iznimna je drama o dječaku koji se našao i proživljava osobnu revoluciju u procijepu između majke, dužnosnice Miloševićevog režima i vršnjaka koji sudjeluju u proturežimskim prosvjedima. Završnica filma neopravdana je i nagla sve da autor i nije skrenuo s puta zadanog autobiografskim elementima.
6. Dosje Labudović: Nesvrstani, Mila Turajlić, Francuska/Srbija/Hrvatska/Crna Gora/Katar, 2022. – slavodobitnik u kategoriji manjinskih koprodukcija na Pulskom festivalu priča je o službenom Titovom fotografu koji je s jugoslavenskim predsjednikom obišao pola svijeta. Marnim čeprkanjem po arhivskim materijalima, Turajlić svoj film pretvara u traktat o međunarodnoj ulozi socijalističke Jugoslavije čija je politika nesvrstanih, svidjelo se to nekima ili ne, bila moćna protuteža blokovskoj podjeli.
5. Ekskurzija, Una Gunjak, Bosna i Hercegovina/Hrvatska/Srbija/Norveška/Katar, 2023. – svoj dugometražni debi svojedobna dobitnica Europske filmske nagrade za kratkometražnu Kokošku pomno režira, stil joj je na rubu dokumentarizma, ne bi li iz cijelog društva uokvirenog trokutom razbarušenih roditelja, zastrašenog školskog sustava i ponekad nemilosrdne djece, iscijedila određeno čovjekoljublje koje danas ima potpuno drukčiju adresu od one na kojoj je stanovala u neka sad već davna vremena.
4. Ne očekuj previše od kraja svijeta, Radu Jude, Rumunjska/Luksemburg/Francuska/Hrvatska, 2023. – jedan od prvaka rumunjskog novog vala ovaj put je krenuo u satirični obračun s korporativnom poslovnom kulturom pomalo apsurdnijom od one koju su njegovi zemljaci proživljavali u dirigiranoj socijalističkoj privredi. I opet mu se, kao i u slučaju Bezumnog pornića, omaklo pokoje plakatno rješenje ne narušavajući bitno provokativni ton cjeline.
3. Domaćinstvo za početnike, Goran Stolevski, Makedonija/Poljska/Hrvatska/Srbija/Kosovo, 2023. – neobična priča o običnoj obitelji ili obična priča o neobičnoj obitelji? Bez obzira kako odgovorili na to pitanje, film Gorana Stolevskog – dosad najpoznatijeg po folk-hororu Nećeš biti sama – funkcionira i kao komad angažiranog queera za festivalsku publiku (u Veneciji je i ovjenčan nagradom Queer Lion) i kao napeta obiteljska drama.
2. Bazen beskraja, Brandon Cronenberg, Kanada/Hrvatska/Mađarska, 2023. – u svom trećem filmu Brandon Cronenberg potpuno izlazi iz sjena slavnog oca Davida, a opet i ostaje na njegovom terenu s ključnim potenciranjem kloniranja kao uporišta elemenata strave. Šibenik i njegova okolica, gdje je film dobrim dijelom sniman, odlično prizorski funkcioniraju u neveselom ozračju totalitarnog i neempatičnog društva.
1. Bez, Luka Papić, Srbija, 2022. – glavni lik koji zagovara anarhomonarhizam s jasnom paralelom na današnje srpsko društvo, potraga za psom po poluurbaniziranim beogradskim kvartovima, slikarije crkava po provincijama, uprizorenje Cervantesova Razgovora dva psa...Sve je to Papić sa scenaristom Srđom Vučom, ugurao o svoj sumanuti srednjometražni film sjajno potencirajući apsurdnost i letargiju aktualnog trenutka. Film koji vas istodobno i fascinira i iritira. Svaka usporedba sa Želimirom Žilnikom je dobrodošla.
Emisiju Licem u lice možete pratiti srijedom od 10,05.
Emisija o aktualnostima s domaće i strane filmske scene, svaki četvrtak, osim preko ljeta; zahtijeva snimanje na terenu,
uključuje goste u studiju, komentare filmskih stručnjaka i kritičara, ponekad i suradnju kolega iz centara HR-a.