Svjetska kinematografija u 2023. : Od 30. do 15. mjesta

S filmskim kritičarom Boškom Piculom analiziramo svjetsku, poglavito američku kinematografiju. Ona se u 2023. prema zaradi vratila na predpandemijske brojke – čak tri filma (Barbie, Super Mario Bros i Oppenheimer) zaradili su preko milijardu dolara. Taj ponovno pokrenuti stroj veliki je štrajk tek malčice usporio. Hollywood, nažalost, sve više spušta standarde. Animirana produkcija i adaptacije stripovskih franšiza očekivano su, nakon niza uspješnih godina, zapale u kreativnu krizu. Američka kinematografija više ne proizvodi u kontinuitetu srednjostrujaška žanrovska ostvarenja po kojima je postala prepoznatljiva. Sve se svodi na spektakl, bučnost, forma je nadređena sadržaju (Oppenheimer)...

Stoga nam je kvalitetnost filmske 2023. donijela europska kinematografija, poglavito francuska. Postati će vam to jasno ako pročitate izbor urednika koji je odnosu na prošlu godinu nešto proširen, ali su zato u njega uvršteni i dokumentarni i animirani filmovi s obzirom da ih i tradicionalni igranofilmski festivali uvrštavaju u svoj program, a i sve veći broj hibridnih formi nameće takvu odluku. Pa krenimo.

32. Spider-Man: Putovanje kroz Spider-svijet, Joaquin Dos Santos/Justin K.Thompson/Kemp Powers, SAD, 2023. – autori nisu htjeli kopirati uspješnog prethodnika nego napraviti nešto zasebno i nešto posebno osmišljavajući prilično kompliciranu priču o putovanju kroz dimenzije na što su se nasanjkali brojni filmovi, pogotovo oni koji dolaze iz stripovskog portfelja. Rezultat nije tako spektakularan kao u Novom svijetu, ali je opet u samom vrhu američke animirane produkcije u 2023.

31. Uspon čovjeka 3, Eduardo Williams, Argentina/Portugal/Nizozemska/Brazil/Tajvan/Hong Kong/Šri Lanka, 2023. - objekt Williamsova interesa, baš kao i u njegovu prethodniku iz 2016., socijalno se deprivirane mlađe osobe iz cijeloga svijeta. U ovoj dokufikciji sve je nekako fluidno pa čak i grubi realizam nerijetko ustukne pred snolikosti. A naziv filma ironijsko je poigravanje s dominantnom filmskom proizvodnjom ogrezlom o nastavke i serijale. Uspon čovjeka 2, naime, ne postoji.

30. Leo, Robert Smigel/David Wachtenheim, Robert Marianetti, SAD, 2023. – nošen nikad do kraja priznatim potencijalima Adama Sandlera (ovdje je i koscenarist, a i rad na Leu očito je doživio kao obiteljsko druženje) i razigranošću autorske ekipe koja je potpisivala animirane skečeve Saturday Nighta Livea, ova Netflixova animirana glazbena komedija o suvremenom odrastanja i odgoju ispričana iz vizure razrednog ljubimca – guštera, inteligentnija je i prpošnija od gotovo svega što je holivudska animacija proteklih godina isporučila.

29. Robinson Crusoe je seronja, Benjamin Deboosere, Belgija, 2023. – suluda anarhoidna camp mješavina satire i apsurda koja se obračunava s kolonijalnim naslijeđem utjelovljenom u junaku Defoeva književnog pustolovnog klasika. Uz dekolonizaciju uma ide i rušenje svih autoriteta. Ukratko, iznimno zabavna strana woke kulture.

28. Lutalice, Nathaniel Martello-White, Velika Britanija, 2023. - naizgled tek još jedan u nizu socijalnih horora prerasta u trilersko tranširanje suvremenih klasa. Pomalo tipično za britanske angažirane filmaše i pomalo na rubu B produkcije, ali opet dovoljno ubojito i sa sjajnim svršetkom.

27. Zom 100: Bucket List Of The Dead, Yusude Ishida, Japan, 2023. - stripovi Haroa Osa doživjeli su već poveći broj anima uprizorenja. Stiglo je vrijeme i za igrani film, mješavinu komedije i horora koja se češe o eksploatacijsko i nerijetko karikaturalno, ali na društvenoj razini ubitačno povezuje korporativni kapitalizam i zombi najezdu stavljajući između njih znak jednakosti.

26. Manifest, Angie Vichita, Rusija, 2022. - pobjednički film ZagrebDoxa potresno je  found footage ostvarenje sastavljeno isključivo od snimaka ruskih tinejdžera na društvenim mrežama. Njihovi životi prolaze u nasilju, međusobnoj agresiji, upadima i pucnjavom u školi, obrazovnoj represiji u kojoj su izloženi veličanju ruskog predsjednika i stalnom strahu od nuklearnog napada. I na stranu sad to što tezičnom montažom možete na sličan surovi način portretirati i puno sretnija društva od suvremene Rusije. Manifest je uistinu manifest poretka, film koji opisuje narav Putinove Rusije bolje od svih televizijskih reportaža, medijskih napisa i političkih komentara.

25. Noć zločina, Dominik Moll, Francuska, 2022. – prošlogodišnji dobitnik čak šest Cesara atmosferom je sjajan i vrlo uvjerljiv žanrovski komad za što su podjednako zaslužni i redatelj Moll i književnica Pauline Guena koja je godinu dana boravila s francuskim policajcima zaduženima za najteža kaznena djela i to pretočila u autentično pisano svjedočanstvo.

24. Zovite me Chihiro, Rikiya Imaizumi, Japan, 2023. - eterična priča o bivšoj prostitutki koja poput anđela pomaže raznim ljudima u primorskom japanskom mjestu istodobno se i sama suočavajući s traumama iz prošlosti. Capra Vs. manga Hiroyukija Yasude. Lijep film.

23. Korzet, Marie Kreutzer, Austrija, 2022. – austrijsku caricu Elizabetu na filmu smo dosad poznavali kao Sisi iz kičerica s Romy Schneider. Sisi više nije Sisi, nego žena na pragu zrelih godina, senzibilna i snažna. No, ovo nije samo puki feministički obračun redateljice Kreutzer s kinematografskim naslijeđem njezine domovine. Ovo je sjajno režirana i pametna kostimirana drama u koju su i elementi modernoga vrlo fino uvedeni.

22. Plastično nebo, Sarolta Szabo/Tibor Banoczki, Mađarska/Slovačka, 2023. – iznenađujuće impresivno animirano vizualno putovanje koje u sebi sadrži niz asocijacija na klasike žanra od Lema do Istrebljivača. No, iako distopijski omeđen i formalno ekološki svjestan, Plastično nebo zapravo nam nudi neobičan i hrabar subverzivni moment o vremenima u kojima briga za zelenilo i održivost postaje bitnija od suštinske humanosti čak i ako ih poimamo kao iste strane medalje.

21. Konferencija, Patrik Eklund, Švedska, 2023. – antipoduzetnička pa i antikapitalistička dinamična horor satira snimljena prema hvaljenom romanu Matsa Strandberga. Redatelj Eklund dokazuje, pak, kako je podjednako umješno politički osviješten i žanrovski obrazovan.

20. Buntovnica, Charlotte Regan, Velika Britanija, 2023. – iako ne tako uspješan poput prvijenca njezine vjerne snimateljice Walker Kako se poseksati, Charlotte Regan svoj pobjednički film Sundancea gradi opušteno koliko god joj to polazni motiv – suočenje djevojčice s gubitkom majke – dopuštao. A kad se zaigrani realizam pretvori u snažnu emociju za Buntovnicu više nema povratka iz gornjeg doma ovogodišnje filmske produkcije.

19. Palo lišće, Aki Kaurismaki, Finska, 2023. - iako su nakon ovog filma kritičari zborili o Kaurismakijevu povratku u autorsku formu, možda bi bilo uputnije reći kako je stari i dobri melankolični proleter ovdje podsjetio da je još tu (kad smo kod proletera, podsjetio je na to ali manje uspješno i Ken Loach u Starom hrastu). Ljubav i romantične zavrzlame na rubovima Helsinkija u ozračju rata u Ukrajini te uz pokoju filmsku posvetu, a Jarmuschu i doslovnu – protagonisti u kinu gledaju Mrtvi ne umiru.

18. El Conde, Pablo Larrain, Čile, 2023. - tko o čemu Larrain o Pinochetu kojeg ovaj put pretvara u vampira koji će vječno sisati krv čileanskih građana. Naravno, ta je dosjetka – baš kao i cijelo vampirsko ozračje filma - obrnuto proporcionalno smiješno naravi i ishodu diktatorove vladavine, a Larrainov politički nerv ide još dalje otkrivajući identitet ideološke majke vampira kakav je El Conde bio.

17. Ničiji junak, Alain Guiraudie, Francuska, 2022. – dobroćudni tridesetogodišnjak, starija ljubavnica, ljubavničin suprug, mladi beskućnik Arap koji bi mogao biti i terorist...Zvuči kao predložak neke dobre i stare seksi komedije što jednim dijelom i jest, ali u okvirima Guiraudieove jasne borbe protiv svake vrste predrasuda i društvene paranoje, a opet oslobođeno okova političke korektnosti.

16. Istočna fronta, Vitalij Manski/Jevgen Titarenko, Ukrajina/SAD/Latvija/Češka, 2022. - ukrajinski redatelj Titarenko kao  pripadnik saniteta vojske od prvog  dana kamerom bilježi svakodnevicu nakon početka velike ruske invazije. S jedne strane tu su mučni ratni prizori ubijanja i izvlačenja ranjenih pod udarom granata, s druge dugi razgovori prijatelja i suboraca o doživljaju rata. Manski je od ta dva segmenta posložio djelo koje počiva na samoj srži dokumentarnog, djelo čije neestetičnost biva estetikom samom.

15. Prošli životi, Celine Song, SAD/Južna Koreja, 2023. – ako želite biti u filmskom pogledu cool onda Prošle živote morate voljeti. Šalu na stranu, riječ je o pametno snimljenom ljubiću s jakim naglaskom na sudbinsku melankoličnost pa vas cijela priča bez problema usiše čak i kad ste svjesni da ste ovako nešto gledali i kod Kar-Waija i kod Linklatera, da se zadržimo ovdje na najčešće spominjanim uzorima. Hipsterski oskar godine!

Pregled filmske godine u svjetskim kinematografijama poslušajte u emisiji Licem u lice srijedom u 10,05.