Hrvatski radio

Prvi program

Film u 2024., Hrvatska, regija i manjinske koprodukcije

26.12.2024.

17:22

Autor: Ivan Žaknić

Ivan Žaknić

Ivan Žaknić

Foto: Miruna Kastratović / HR 1

Da u naš izbor uključujemo i kratki metar ovaj bi poredak izgledao bitno drukčije. 

Ne samo zbog velebnog i zasluženog uspjeha "Čovjeka koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića, nego i zbog niza drugih sjajnih ostvarenja, poput animiranog "Obiteljskog portreta" Lee Vidaković, eksperimentalnog "Radije bih bila kamen" Ane Hušman ili igranih "Niska trava" Davida Gaše i "Kostolomac" Saše Poštića. 


Ovako, osuđeni na dugi metar, hrvatsku kinematografiju u 2024. možemo proglasiti vrlo prosječnom uz dominaciju dokumentaraca i podatak da smo u Draženu konačno dobili kakav-takav domaći hit.


Filmski pregled protekle godine donosi filmski kritičar Hrvatskog radija i autor emisije Licem u lice Ivan Žaknić.


Hrvatski film 


8. Proslava, Bruno Anković, Hrvatska/Katar, 2024. - apsolutni pobjednik Pulskog festivala koji hanekeovski pokušava progovoriti o prošlosti kako bi zauzdao sadašnjost ima uvjerljivih dionica, odličnu glumu i sjajnu fotografiju. No, ekspliciranju začetaka banalnosti zla prilično je neuvjerljiv, a poetsko-lirski momenti iz Karakaševog književnog predloška tek su manjim dijelom uspješno nadomješteni naturalizmom.


7. Šalša, Dražen Žarković, Hrvatska, 2024. - ako ova metaforička zombi komedija o virusu nacionalizma puštenom još u socijalističkoj prošlosti previše pa čak i doslovno zaziva Ličininog Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj i dalje je riječ o možda najzabavnijih 100 hrvatskih filmskih minuta u 2024.


6. Svemu dođe kraj, Rajko Grlić, Hrvatska/Turska/Bosna i Hercegovina/Crna Gora/Srbija/Makedonija/Bugarska, 2024. - spajajući triler i političko u svom kako je najavljeno posljednjem filmu, redateljski veteran i velikan se možda i nije do kraja snašao u klasičnim žanrovskim obrascima. Ali na tome što je neke stvari izrekao bez ustručavanja i izravno kako to one i zaslužuju, svakako mu treba čestitati.

5. Zemlja za nas, Karla Crnčević, Hrvatska, 2024. - uvijek je tužno – istodobno i zadivljujuće, a u ovom slučaju i filmski podatno - za gledati kad utopije nestaju pod najezdom suvremenog barbarskog kapitalizma. Tako i u ovom portretu zajednice žena na Braču koje uzaludno pokušavaju izgraditi svoju malu samoodrživu oazu.


4. Šlager, Nevio Marasović, Hrvatska, 2024. - još jedan Marasovićev meta film o nikad dovršenoj fatalističkoj romansi uz finu posvetu filmu i filmskim umjetnicima te uz sjajnu glumačku međuigru Lane Barić i Janka Popovića Volarića koji su ovdje potpisani i kao koscenaristi.


3. Šume šume, Renata Poljak, Hrvatska, 2024. - nije riječ samo o vrlo dobrom dokumentarcu nego i o arhivski zanimljivom projektu u kojem se četiri stare partizanke ispovijedaju što su u ratu šume njima značile. Svatko human mora se zapitati – a što Zdenka, Hilda, Nanica i Marija nama znače danas?


2. Paviljon 6, Goran Dević, Hrvatska, 2024. - domaći majstor opservacijskog doksa opet je u elementu. Ulazeći na najmasovniju hrvatsku lokaciju cijepljenja protiv korona virusa, Dević je odmah shvatio kako je tu dovoljno samo uključiti kameru. Rezultat je gorko-slatka analiza onoga što nas je u vrijeme pandemije snašlo jača od svih socioloških, psiholoških i politoloških analiza.


1. Naša djeca, Silvestar Kolbas, Hrvatska, 2024. - uz Kolbasovo obiteljsko autanje snimano niz godina i iznimno koncipirano te montirano možete se smijati i plakati, biti empatični i ponekad ljuti i pitati se, baš poput samog autora, jesmo li učinili dovoljno za svoju obitelj i djecu. Pa ako se malo osvrnete oko sebe uglavnom ćete vidjeti sve to. Što će nam/vam više?

Regija i manjinske koprodukcije


8. Jorgovani, Siniša Cvetić, Srbija, 2024. – vrlo dobro napisana i nešto manje vješto izvedena ljubavno-satirično metafilmska priča smještena u glumačko estradni milje. Upravo malo izolirano od stvarnosti, Cvetićevo ostvarenje nam puno govori o današnjem srpskom društvu, njegovim zabludama i lutanjima.


7. Kada je zazvonio telefon, Iva Radivojević, Srbija/SAD, 2024. - „...A jedan poziv menja sve”, pjevali su Partibrejkersi. A telefonskih poziva u ovom filmu na rubu eksperimenta je previše, oni povezuju pa opet dekonstruiraju i priču i likove gradeći vječnu repetitivnost društvene neperspektive.


6. Poslednji strelac, Darko Nikolić, Srbija, 2024. - srpska kinematografija zadnjih je godina prilično žanrovski usmjerena, poglavito prema krimi-trileru. Nikolićev film s uvjerljivim likovima i nenadanim proplamsajima humora – ali dramaturški prilično neispeglan – apsolutno je izdominirao u tom žanrovskom ključu na lokalnoj i regionalnoj razini.


5. Šutnja razuma, Kumjana Novakova, Makedonija/Bosna i Hercegovina, 2023. - dobitnik nagrade za najbolju režiju na uglednoj amsterdamskoj IDFA-i potresan je vizualno-auditivni esej temeljen na svjedočanstvima Bošnjakinja silovanih i zlostavljanih u Foči. Ta su sjećanja individualno izmaknuta i teško izreciva no to im ne priječi ulazak u „naše” kolektivno na koje možda i nemamo pravo.


4. Radnička klasa ide u pakao, Mladen Đorđević, Srbija/Bugarska/Grčka/Crna Gora/Hrvatska/Rumunjska, 2023. – parafraza naslova slavnog Petrijeva djela nije samo puko poigravanje riječima. Perišić je radničku klasu bukvalno pretvorio u zombije. Kakav Marx i Engels, kakva klasna borba – oni imaju svoje Zadruge i Ljubavi na selu.

3. Kad svane dan, Runar Runarsson, Island/Nizozemska/Hrvatska/Francuska, 2024. - jedna ljubavna tragedija jednog predugog ljetnog dana u islandskoj prijestolnici otvorit će mogućnost jednog novog prijateljstva u jednom iznimno elegičnom filmu najznačajnijeg suvremenog islandskog redatelja.


2. Za danas toliko, Marko Đorđević, Srbija/Bosna i Hercegovina, 2024. - u prvih pola likovi u Đorđevićevom nenadanom kino hitu neopisivo vas živciraju. Na kraju vam dođe da ih sve skupa zagrlite. Neobičan i sjajan film koji nas nužno vodi ka instrospekciji tipa „kakvi smo mi to ljudi postali da nam nečija dobrota postaje začudna?”

1. Kix, David Mikulan&Balint Revesz, Mađarska/Hrvatska, 2024. - dvanaest godina autori ovog fascinantnog dokumentarca pratili su svog junaka. Sany se u tih dvanaest godina pokušavao nositi s obiteljskim problemima, školskim sustavom, adolescencijom, društvom i zakonima. Je li imao šansu? U tek nekoliko kadrova pojavljuje se mađarski velmoža Orban. Tu se nekako i odgovor na prethodno pitanje nazire.

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.