Film u 2025. - Hrvatska, manjinske koprodukcije i regija

Hrvatski film u 2025. definitivno su obilježili dokumentarci. Ne čudi onda što zauzimaju prvih pet mjesta u našem izboru. To se prije svega odnosi na Fiume o Morte! koji je osvojio sve što se može osvojiti osim Pulskog festivala na kojem je trijumfirao Mirotvorac. A o tom se filmu pak bespotrebno najviše pričalo u jednom drugom narativu koji je izrodio jednu od čudnijih kulturnih godina u našoj zemlji.

Igrani film (Drugi Dnevnik Pauline P., Sedlarov 260 dana i Kušanovo Bumbarovo ljeto) osigurao je, pak, domaćoj kinematografiji i više nego pristojnu gledanost. Ako bacimo pogled na regiju uočljiv je dominantni trend „malih” meditativnih ostvarenja (poglavito iz Srbije) što nije umanjila sposobnost njihove komunikacije primarno s festivalskom publikom.

Hrvatski film

10. Drugi Dnevnik Pauline P., Neven Hitrec, Hrvatska, 2025. - drugi nastavak adaptacija popularnih romana Sanje Polak režiran je puno suverenije, a u scenarij su umetnuti motivi bakine demencije i vršnjačkog nasilja što je, iako nisu jednako uspješno obrađeni, svakako za pohvalu. Najgledaniji hrvatski film u 2025.

9. Dobra djeca, Filip Peruzović, Hrvatska, 2024. - četiri lika – od kojih je jedan epizodni, a drugi je sama kuća u kojoj je film lociran – u finoj međuigri i u jednom pristojnom filmu stanja lišenom sadržajnih suvišnosti.

8. Svi operateri su trenutno zauzeti, Dalibor Barić, Hrvatska, 2025. – još jedan one-man projekt multimedijalnog umjetnika Barića puno čvršće narativne strukture od prvijenca Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa, priča je o scenaristu koji u kreativnoj krizi prihvaća posao osmišljavanja svakodnevice turista u velikom resortu ostvarena kao maštovit spoj moebiusovskih, linčovskih i kaufmanovskih svjetova.

7. Bog neće pomoći, Hana Jušić, Hrvatska/Italija/Rumunjska/Francuska/Slovenija/Grčka, 2025. – unatoč pokojoj mani i ne tako precizno ostvaren kao Ne gledaj mi u pijat, drugi Jušićkin film obojen je elementima poetskog realizma, vjerske mistike pa i horora uz dvostruki trilerski zaplet i protofeministički rasplet, a sve u funkciji prikaza opresije nad ženama u nepatvorenom obliku početkom prošlog stoljeća za razliku od danas kad je ista ta opresija demokratski i civilizacijski prigušena.

6. Zečji nasip, Čejen Černić Čanak, Hrvatska/Litva/Slovenija, 2025. – u kontekstu hrvatskog filma Zečji nasip je dobar i važan film koji više inzistira na općenitoj potrebi za ljubavi i humanizmom u današnjem svijetu, nego na tome da postane gay inačica Romea i Julije. U ovom potonjem smislu ionako je na međunarodnom planu već malčice zakasnio.

5. Treći svijet, Arsen Oremović, Hrvatska, 2025. – rekonstrukcija nastanka Trećeg svijeta kao jednog od najvažnijih albuma jugoslavenske i hrvatske glazbene scene, priča o odnosu dvojice ključnih članova Haustora, zapis sa snimanja dub verzije naslovne pjesme sa spomenutog albuma...Sve je to pa i puno više Oremovićevo djelo, samo ne – na sreću – klasični glazbeno-biografski doks.

4. Lekcije mog tate, Dalia Dozet, Hrvatska, 2025. – pobjednik regionalne konkurencije ZagrebDoxa topli je komad found footagea u kojem redateljica pronalazeći video-kazete svog oca, amaterskog filmofila, iznova montira i svoje djetinjstvo. Emotivna bombica.

3. Ono što treba činiti, Srđan Kovačević, Hrvatska/Srbija/Slovenija, 2025. – opservacijskom kamerom prateći rad troje djelatnika ljubljanskog radničkog savjetovališta, Kovačević nas – baš kao i u prvijencu Tvornice radnicima! - vodi u samo žarište klasne borbe. Kamera pritom bilježi i proplamsaje humora kakve bi teško osmislio i Mike Leigh, a konačno dobivenom bitkom (nažalost, ne i ratom!) i gledatelj dobiva nekovrsnu satisfakciju.

2. Mirotvorac, Ivan Ramljak, Hrvatska, 2025. - još jedan Ramljakov fascinantan found footage koji nije istraga ubojstva bivšeg načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira nego prije svega iznimna studija ozračja koje je omogućilo da se takav zločin uopće dogodi. Prvih desetak minuta montaže arhivskog materijala snimljenog na cesti između Osijeka i Tenje – čisti masterpiece.

1. Fiume o Morte!, Igor Bezinović, Hrvatska/Slovenija/Italija, 2025. - mimo svih nagrada koje je dobio, Bezinovićev film višeslojna je i vizualno razbarušena studija protofašizma. Suludo zabavan film o zloćudnoj temi koja ima svoje zabavno naličje i silno aktualan u vrijeme kad se proplamsaji istog tog zabavnog fašizma sve više pretvaraju u lomaču.

Manjinske koprodukcije i regija

10. Balkanika: Tamna strana, Marin Mamuza, Bosna i Hercegovina, 2025. - vansustavno snimljeno, a ambiciozno djelo s uredno posloženom naracijom koje jednakim ritmom odlazi u trash i u genijalnost.

9. Priča o Siljanu, Tamara Kotevska, Makedonija, 2025. - nakon Zemlje meda Kotevska nas ponovno vodi u ruralna poljoprivredna područja koja postaju sve teža za življenje. I dok osnovna priča drži vodu, a kadrovi roda su fascinantni, uokviravanje cjeline makedonskom legendom o mladiću kojeg je prokletstvo pretvorilo u rodu čini nam se nekako netfliksovski prvoloptačko.

8. Restitucija, ili, San i java stare, Želimir Žilnik, Srbija/Slovenija – plešući na rubu campa u pripovijesti o ostarjelom jazz glazbeniku koji se iz Njemačke vraća u Srbiju i upada u niz obiteljskih, prijateljskih i zakonskih peripetija, Žilnik nam dokazuje kako je i dalje neumoran u ironijskom portretiranju osobnih, društvenih i političkih (ne)prilika.

7. Obiteljska terapija, Sonja Prosenc, Slovenija/Hrvatska/Italija/Srbija/Norveška, 2024. - jednoj obitelji se pokvario automobil na šumskoj cesti. Pored njih prolazi druga - za film puno važnija obitelj – koja im ne pomogne nego odlazi dalje slušajući podcast u kojem Žižek priča o društvenim nepravdama. Taj satirički žalac je, uz povremena otkliznuća u banalnost koja se čitaju kao pretencioznost, Prosenc uspješno zadržala do kraja filma.

6. 78 dana, Emilija Gašić, Srbija, 2024. - stilski srodnik Radićeve Što je Iva snimila...? fokusiran na krhki svijet tinejdžerske svakodnevice koja je to intimnija što je vanjski svijet suroviji.

5. Kako je ovdje tako zeleno?, Nikola Ležaić, Srbija/Hrvatska, 2025. - petnaest godina nakon gotovo pa kultnog Tilva Roša, Ležaić se vratio dugom filmu osobnom meditativnom pričom o ljudima koji pokušavaju održati sjećanje dok ih u filmu neprimjetna surova politika s obje strane koristi po potrebi.

4. Paviljon, Dino Mustafić, Bosna i Hercegovina/Hrvatska/Srbija/Crna Gora, 2025. - snimljena prema scenariju Viktora Ivančića i Emira Imamovića Pirkea, Mustafićeva crna komedija glas je prezrenih na svijetu. A ima li prezrenijih na Balkanu od umirovljenika?!

3. Dobre djevojke, Urška Djukić, Slovenija/Italija/Hrvatska/Srbija, 2025. - adolescentsko sazrijevanje uz nekoliko psiholoških obrata, ženski zbor tvrde katoličke škole, prve ljubavne iskrice...Može li teže? Teško, ali tu je i katarza.

2. Otapanje vladara, Ivan Salatić, Crna Gora/Italija/Francuska/Hrvatska/Srbija, 2025. - sudar filmskog modernizma i satiričnog pogleda na povijesne državničke veličine. Salatićev film zahvaljujući dijaloški kitnjastom njegoševskom jezičkon stilu biva i campom. No, onoliko je camp i kičast koliko su camp i kičasta sva ta državnopovijesna bespuća.

1. Vjetre, pričaj sa mnom, Stefan Đorđević, Srbija/Hrvatska/Slovenija, 2025. - poetična dokudrama redateljeva je posveta preminuloj majci koja je i psihički i fizički u autorovoj obitelji koja u filmu glumi samu sebe još itekako prisutna. Tako se na filmu slavi život.