Provokativni filmovi uoči raspada države

Tijekom osamdesetih godina tadašnji Festival jugoslavenskog igranog filma u Puli bio je iznimno atraktivan. Na njemu su prikazivani izuzetno uspjeli i provokativni filmovi koje su pratila brojna događanja, živost i festivalski šušur. Da je riječ o "zlatnom razdoblju" festivala smatraju i naše sugovornice, povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner, koja je u 80-ima bila i direktorica manifestacije, te glumica Mirjana Karanović, koja je nizom filmova i osvojenih nagrada obilježila to desetljeće festivala. Godine 1985. Mirjana Karanović osvojila je Zlatnu arenu za glavnu ulogu u filmu "Otac na službenom putu" Emira Kusturice. To je djelo nagrađeno i Velikom Zlatnom arenom za najbolji film, Predrag Miki Manojlović osvojio je Zlatnu arenu za najbolju mušku ulogu, a film je osvojio i nagradu publike Zlatna vrata Pule, Mirjana Karanović se posebno za nas prisjeća "Oca na službenom putu". 

I dok se Mirjana Karanović osvajanjem Zlatnih arena upisala u povijest festivala, kao i još niz sjajnih glumica i glumaca, njezinom kolegi Slavku Štimcu to nije pošlo za rukom. Iako je bio legenda tadašnjeg jugoslavenskog glumišta i samog festivala, Štimcu nikad nije uručena Zlatna arena. Glumac je svojedobno s nama podijelio svoja sjećanja na festival, na koji je dolazio od 1972. godine, kada je u filmu "Vuk samotnjak" Obrada Gluščevića tumačio dječaka Ranka. Na samom kraju osamdesetih festival su obilježili filmovi u kojima se odražavala narastajuća politička kriza u svim jugoslavenskim republikama, s buđenjem nacionalnih svijesti i drugim okolnostima koje će naposljetku dovesti do raspada Jugoslavije i do krvavog rata. Tako je 1988. godine Velikom Zlatnom arenom za najbolji film nagrađen "Život sa stricem" redatelja Krste Papića, politička drama koja se odigrava u Dalmatinskoj zagori 50-ih godina prošlog stoljeća, a koja je na festivalu osvojila i nagradu publike Zlatna vrata Pule. Svoje mišljenje o tom ostvarenju iznio nam je filmski kritičar Jurica Pavičić.

Iste 1988. godine kad i "Život sa stricem", na festivalu je prikazano i debitantsko dugometražno ostvarenje redatelja Branka Schmidta, ratna drama "Sokol ga nije volio" koja je prije prikazivanja na festivalu doživjela pravu dramu. O tome smo porazgovarali s autorom, koji nam je otkrio i neke detalje o radu na filmu i svojoj suradnji s velikim glumcem Fabijanom Šovagovićem. Šova je na temelju svoje istoimene drame napisao scenarij za film, u njemu je maestralno odigrao i glavnu ulogu, a kao redatelj debitant Branko Schmidt je osvojio nagradu Zlatni vijenac Studija. On Šovagovića neosporno drži ne samo najvećim hrvatskim glumcem, nego i šire. Dok su festival krajem 80-ih obilježili i "Glembajevi", ekranizacija drame "Gospoda Glembajevi" i proza iz glembajevskog ciklusa Miroslava Krleže u režiji Antuna Vrdoljaka, tijekom prve polovice devedesetih odvijao se u sjeni Domovinskog rata. Jugoslavija se raspadala, Hrvatska je proglasila neovisnost, počeo je Domovinski rat i filmovi se više nisu snimali. Sve to neizbježno je utjecalo i na Pulski festival, koji se 1991. godine nije ni održao. Slično se dogodilo i tri godine kasnije, kad je zbog nedostatka domaćih filmova festival otkazan, a u Areni su održane Filmske večeri povodom 100. rođendana sedme umjetnosti. O svemu tome razgovaramo s filmologom Brunom Kragićem i redateljem Zrinkom Ogrestom.