Kamišibaj

Kamišibaj je japanska umjetnost pripovijedanja uz pomoć crteža ili slika na maloj drvenoj pozornici rasklopljenoj iz drvene kutije, butaija.

U zagrebačkoj Osnovnoj školi Središće profesorica hrvatskog jezika Ivana Trucek i učiteljice Karla Konjušić i Lucija Ružak sa svojim učenicima provode projekt malog papirnatog kazališta ili kazališta iz kofera, kamišibaja. Tako je kazalište 6.a razreda doputovalo u posjet 3.a, a svoje je predstave iz kutije onda i 3.a prikazao 6.a. Kako je navedeno na stranicama škole, "projekt ne samo da je potaknuo međugeneracijsku suradnju, već je i omogućio učenicima da na kreativan način izraze svoje razumijevanje književnosti, razviju pripovjedačke vještine i međusobno podijele inspirativno iskustvo".

Naziv kamišibaj sastavljen je od riječi kami, što znači papir, i šibaj, što znači gledalište ili kazalište. Odvija se u butaiju, maloj drvenoj kutiji s vratašcima, od koje - kad se vratašca otvore - nastaje pozornica sa slikama.

Prvoprogramski Čičak u svojoj epizodi Kamišibaj autora Jánosa Römera uhvatio se za čak četiri kamišibaja: na repertoaru su Gavran i lisica, Kornjača i zec te inserti iz Regoča i Priče o glagoljici!