Otvaranje i zatvaranje Hormuškog tjesnaca?

Iako se zbog brzog i nepredvidivog razvoja događaja čini da je prošlo puno više vremena, nakon nešto više od pet tjedana danas je za promet otvoren Hormuški tjesnac. Ova dobra vijest rezultat je dvotjednog primirja između SAD-a i Irana, koje će se nastaviti kroz pregovore u Islamabadu od petka, 10. travnja. Teheran je Washingtonu, preko posrednika Pakistana, podnio prijedlog od 10 točaka, ali ovi pregovori ne signaliziraju kraj rata.

Iran je objavio da razgovori, koji bi mogli trajati do 15 dana i produžiti se sporazumom, imaju za cilj finaliziranje detalja prijedloga, koji uključuje odredbe o tranzitu kroz Hormuški tjesnac, ublažavanju sankcija i povlačenju američkih borbenih snaga iz regionalnih baza. Osim toga, cijene nafte su u danas naglo pale, obveznice su ojačale, a burze snažno porasle, nakon što je dvotjedno primirje na Bliskom istoku protumačeno kao mogući korak prema trajnijem miru i ponovnom pokretanju izvoza nafte i plina iz zemalja Perzijskog zaljeva.

U međuvremenu, ni 12 sati nakon objave primirja od stakla, Iran kaže da je napadnut. Gori rafinerija nafte na otoku Lavan. U američko-izralesko-iransko primirje nije uključen i Libanon. Eksplozije i danas tresu Bejrut. Izraelska vojska kaže da će nastaviti napadati Hezbollah. Libanonci su se nadali da će se krhki mir odnositi i na njih.

Jučer prijetnje o brisanju s lica zemlje jedne cijele civilizacije, vraćanje Irana u kameno doba, uništenje energetskih elektrana i željeznica, prijetnje koje su izazivale strah cijelom svijetu. Danas – primirje je postignuto, Hormuški tjesnac je pušten u promet, cijene nafte su naglo pale, u planu su pregovori.

Znači li to da svijet može odahnuti ili samo predahnuti od ovog sukoba?

- Može za sad samo predahnuti jer ipak nije sasvim jasno hoće li se i to primirje u potpunosti poštivati. Čini se kako je zdrav razum na obje strane prevladao. Predstavnici iranskog režima suočeni s mogućnošću potpunog uništenja su po mom mišljenju napravili razuman korak i prihvatili primirje, premda je njihovo ishodišno stajalište što je bilo da nema primirja, nego žele odmah mirovni sporazum. Dakle, nadam se da su iranski vlastodršci shvatili koliko Izraelcima strašno zvuči njihova prijetnja da će uništiti Izrael. I nadam se da će jedna od trajnih pouka Izraela ove situacije za iransku stranu biti odustajanje od toga da dio državne politike bude plan o uništenju neke druge države. I to je jedna od nužnih pretpostavki trajnog mira na Bliskom istoku, pa onda i moguće stabilizacije ekonomskih očekivanja. S tim da ova situacija u kojoj Iran i Amerika dogovaraju uvjete primirja, a Izrael se ne smatra obvezanim onim što su Amerika i Iran potpisali, otvara mogućnost nekog opsežnijeg nepoštivanja elementa primirja, ali svakako ono je dobro došlo.Ponajprije za stanovnike Irana i za ekonomiju cijelog svijeta, komentira vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević.

Može li ovaj sukob ubrzati energetski zaokret Europe, odnosno smanjenje ovisnosti o bliskoistočnim izvorima energije, ili će kratkoročni interesi ipak prevladati dugoročne strategije poput zelene tranzicije u Europskoj uniji?

- Zelena tranzicija će se nastaviti. Ovisi o brzini, o realitetu. Pojavit će se i novi tip energije. To je ponovo razgovor oko nuklearne energije. Vidjeli ste koliko je naglo gašenje nuklearnog potencijala u Njemačkoj izazvalo problema. I u količini energije Njemačka proizvodi negdje četvrtinu manje energije nego prije. Kupuje istovremeno nuklearnu, odnosno struju iz nuklearne energije iz Francuske. Tako da to nije brza transformacija, niti zelena transformacija, niti ponovo aktiviranje nuklearnog potencijala. Međutim, sila zakon mijenja i to se odnosi na politiku gdje je to umijeće mogućega ovo o čemu je vrlo koherentno govorio kolega Kovačević, ali istovremeno i ekonomiji. Prema tome Europa će krenuti tim putem, međutim nije to jednostavno. Kamo sreće da se situacija sada smiri jer ne zaboravimo da se skladišta plina u Europi pune u ljetnim mjesecima kada je plin nekoliko puta jeftiniji nego u zimskim kad se troši. Tako da uzajamna povezanost politike, političkog odlučivanja, političkog pragmatizma apsolutno je uvjetovana mogućim ili nemogućim ekonomskim rješenjima. 

Promatrati jedno bez drugoga nije realno i sve skupa što će se događati u Europi je nekakav signal za buđenje, dodaje ekonomski analitičar Mladen Vedriš.

- Međutim, jedno je kad imate jedan brod kojim upravlja ovako ili jednako jedan čovjek kapetan ili kormilara, drugo je kad imate 27 zemalja ili 26 zemalja gdje taj proces usuglašavanja i vremenski traje, interesno traje, tako da možda ipak jedna komponenta koja će se pojaviti, a to je ta Koalicija i spremnost voljnih, kako se nazvala, to je jezgra unutar EU - desetak zemalja gdje će ta putna brzina odlučivanja biti koherentnija, jača, a sa aspekta sigurnosti najvažnije je naravno uz klasično naoružanje pitanje nuklearnoga. Tu je Francuska izrazila spremnost, tu je Velika Britanija koja će sigurno imati značajnu ulogu u ekonomskom pogledu. To su razgovori i sa Norveškom koja bi sada dio ekonomskog europskog prostora, ali možda još bliže Uniji. Tu je pitanje u globaliziranom svijetu i Kanade koja se može bliže priključiti ekonomskim trendovima i unutar Europe. Svijet se ubrzano mijenja i mijenja se pod pritiskom nove realnosti. Mi smo imali u pandemiji novo normalno i vidjeli smo koliko se život i poslovni i osobni promijenio. Nema nečega što je zapisano, što je trajno. Tako i pozicija NATO pakta s ponašanjem predsjednika Trumpa je potpuno drugačija za Ameriku gdje to izgleda jedno opterećenje i za Europu gdje je to jedna nužnost i neminovnost. Iz tih realnih pozicija možemo očekivati i praktična događanja u idućih ne mjesec, dva, ali i idući godinu, dvije sigurno - kazao je Mladen Vedriš.