Primirje u Gazi: u zatvorima 1.300 Palestinaca, 41 je priveden, poginulo više od 400

Još je nezvjesna sudbina krhkog primirja u Pojasu Gaze. Nakon sklapanja primirja 10. listopada prošle godine poginulo je više od 400 Palestinaca , a i dalje traju privođenja i zatvaranja Palestinaca u Gazi. Prema najnovijem izvješću organizacije Javni odbor protiv mučenja u Izraelu, u zatvorima je gotovo 1.300 Palestinaca, a 41 je priveden poslije sklapanja primirja. 

O tome je s izvršnom direktoricom Odbora za Vizu razgovarala Danja Dubravac.

Sari Baši je izraelsko-američka odvjetnica za ljudska prava, blogerica i spisateljica, autorica je autobiografske knjige o životu u braku s palestinskim profesorom koji je odrastao u izbjegličkom centru u Gazi. Ovog mjeseca stupila je na dužnost u jednoj od najstarijih i najuglednijih skupina za ljudska prava u Izraelu i Palestini - Javnom odboru protiv mučenja u Izraelu.

PCATI je organizacija za ljudska prava koja posljednjih 35 godina radi na tome da se prekinu mučenja u Izraelu. Zastupamo pojedince, ponajprije palestinske zatvorenike koji su u izraelskom pritvoru i podvrgnuti su mučenju i drugim oblicima okrutnog i nehumanog postupanja. Također radimo na ukidanju zakona i politika koje olakšavaju i potiču mučenje. Nažalost moram reći da su izraelske vlasti mučile Palestince mnogo, mnogo desetljeća, no postalo je još gore u posljednje dvije i pol godine.

Je li u Izraelu poslije Hamasovih napada formalno proglašen rat?

Nema posebnih pravnih postupaka koje treba ispuniti u tim okolnostima. Postoji ovlaštenje Sigurnosnog kabineta, koji je manji dio vlade, za donošenje raznih odluka o ratu, ali ne postoji posebna objava koja se daje. Prema ustavu, vlada ima ovlast pokrenuti rat, a onda proceduralno postoji manji dio vlade koji se zove Sigurnosni kabinet koji donosi odluke o tome kako to učiniti.

Koja su nedavna otkrića Odbora?

Posljednje dvije godine, mučenje i drugi oblici okrutnog i nečovječnog postupanja postali su sustavni i rašireni na svim mogućim mjestima gdje se Palestince može zatočiti. Formalno i službeno, izraelska je vlada pogoršala uvjete za palestinske zatočenike, uključujući smanjenje obroka hrane, ukidanje posjeta međunarodnih organizacija poput Odbora Crvenog križa. Ukinuti su posjeti obitelji, a zatočenici su smješteni u prenapučene zatvorske ćelije. Manje službeno, ali svakako kao dio sustavne politike, žrtve su seksualnog zlostavljanja, premlaćivanja, stavljanja u neudobne položaje, drži ih se u nehigijenskim uvjetima u kojima se šire zarazne bolesti. Sve je to postalo svakidašnjica za palestinske zatvorenike. Mi smo nedavno pokrenuli osporavanje više amandmana koji su formalizirali još lošije postupanje s Palestincima iz Gaze koji su uhićeni.

Možete li opisati jedan tipičan slučaj s kojim ste se susreli?

Izraelska vlada posvuda privodi Palestince. Tako su se na Zapadnoj obali od 7. listopada 2023. znatno povećali noćni upadi i vojne operacije. To je uzrokovalo smrt više od tisuću Palestinaca, uglavnom zbog izraelskih snaga sigurnosti, kao i izraelskih doseljenika koji djeluju uz potporu države. A ljude koje ne ubiju - uhićuju i većinom prevoze u „administrativni pritvor", odnosno pritvor bez suđenja. U Gazi je izraelska vojska uhitila tisuće ljudi, uključujući žene i djecu - ponekad, kad preuzmu bolnicu ili određeno područje, ponekad na kontrolnim točkama kroz koje moraju proći Palestinci u Gazi kako bi evakuirali ljude iz područja za koja kažu da će ih napasti. I držali su te ljude također u obliku pritvora bez suđenja, u skladu s onime što se naziva Zakon o nezakonitim borcima.

Ima li vaša organizacija ikakvih novosti o dr. Hossamu Abu Safiyi iz bolnice Kamal Adwan? Bi li to bila tipična sudbina iz Gaze tijekom rata?

Nemamo vijesti o njemu. I mogu reći da je jedna od stvari koja je bila vrlo teška to što izraelska vlada radi da ljudi nestanu. Tako ljudi iz Gaze nestaju, a njihovi najmiliji ne znaju jesu li ubijeni ili odvedeni u pritvor. Vlada drži te ljude iz Gaze ne samo u zatvorima, nego i u neformalnim vojnim pritvorskim centrima u kojima je široko rašireno zlostavljanje. Također, donijeli su izmjene i dopune onoga što nazivaju Zakonom o nezakonitim borcima, a to je zakon koji im omogućava zatvaranje ljudi iz Gaze bez suđenja. I još su znatno produljili vrijeme u kojem mogu držati zatvorenike bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom. Dakle, ne mogu vidjeti odvjetnika, ne izvodi ih se pred suca, pa čak im se ne izriču ni rješenja o pritvoru. Kada jedanput slučaj ipak dođe na sud, sud radi nadzor na daljinu, videom. Prošli tjedan država je odgovorila izraelskom Vrhovnom sudu na peticiju koju smo podnijeli zajedno s drugim organizacijama za ljudska prava, osporavajući te izmjene i dopune. U toj je izjavi priznala da unatoč prekidu vatre nastavlja uhićivati i pritvarati ljude iz Gaze.

Koliko je to ljudi od prekida vatre?

Država kaže da trenutačno, nakon što je nedavno pustila oko 2 tisuće zatočenika, uglavnom u sklopu Sporazuma o prekidu vatre, do kraja prosinca drži još 1.287 ljudi iz Gaze, a među njima je najmanje 41-a osoba uhićena nedavno. No, broj uhićenih od prekida vatre je bitno veći od 41, jer je to samo broj koji je nedavno objavljen, no nemamo pojedinosti o tome koliko.

Koliko bi ta zadržavanja trajala i kakva bi bila prava pritvorenika bez hitne odredbe?

I bez hitne odredbe njihova bi situacija bila loša, jer u takozvanim uobičajenim okolnostima izraelska je vlada uhićivala ljude iz Gaze i držala ih u Izraelu, što je kršenje zakona o okupaciji, koji sprječavaju okupatorsku silu da premjesti ljude iz okupirane zemlje izvan tog područja. Uz to, stari je zakon dopuštao držanje ljudi u pritvoru bez suđenja s vrlo malo odredbi o posjetima odvjetnika ili sudskoj reviziji. No, izmjene i dopune situaciju čine još gorom. Izmjene primjerice dopuštaju državi da trenutačno drži ljude iz Gaze čak i bez izdavanja naloga za pritvor 25 dana. Dakle, možete nekoga držati 25 dana, a da vam sigurnosne snage ne daju obrazloženje zašto ih drže. Jer, kad netko objasni razlog utvrdi se da on ne postoji i onda se ljude oslobodi. No, zatim prođe još 40 dana prije nego što pritvorenike izvedu pred suca, što jest minimalna sudska kontrola, ali je bolje nego ništa. I sada se sudska kontrola, za razliku od prijašnjeg zakona, odvija videokonferencijskom vezom. A to ne omogućava da sudac vidi u kakvom je stanju osoba koja je privedena - je li mučena, ima li modrice i slično. A osoba koja je pritvorena ne može smisleno sudjelovati u raspravi. Ponekad im vojnik drži telefon pokraj lica, a pritvorenik jedva vidi što se događa, a kamoli da komunicira sa svojim odvjetnikom. Dakle, loš zakon postao je puno, puno lošiji.

Kako vidite razvoj situacije iz ovoga?

Javni odbor protiv mučenja u Izraelu podnio je ove sudske zahtjeve jer kao prvo, kad to činimo dobivamo informacije - informacije koje država inače ne bi objavila. I zato što svaki put kad odemo na drugo ročište, država malo popravi uvjete. Dakle, tijekom ove sudske peticije, broj dana u kojima su se ljudi zadržavali bez sudske revizije postupno se smanjio sa 75 na 40. 40 dana je bolje od 75 dana, ali nije prihvatljivo. Zato mislimo da ćemo i dalje biti u mogućnosti poboljšavati stvari, no potrebna je revizija tog nepravednog sustava koji je rasistički i koristi se nasiljem protiv Palestinaca, uključujući i mučenje.

Bi li izraelska javnost poduprla takve izmjene?

Znate, mislim da bi pitanje, osobito za vašu emisiju, trebalo biti: što može učiniti međunarodna zajednica? Jer takvu vrstu zlostavljanja podupiru moćni akteri na Zapadu, posebice u Sjedinjenim Državama, ali i u Europi, koji naoružavaju izraelsku vojsku, pružaju diplomatsko i političko pokriće koje izraelskoj vladi omogućuje ozbiljne zloporabe. I radimo sve što možemo s izraelskom javnošću. No, stvarnost je da se većina društava dobrovoljno ne odriče privilegija i većina će vlada zlorabiti moć ako im se to dopusti. Zato se postavlja pitanje hoće li međunarodna zajednica nastaviti dopuštati izraelskoj vladi da zlorabi svoju moć na račun Palestinaca?