Braš: I danas dolaze ljudi koji nisu prepoznali uzrok boli

Ljudi koje boli, a njihova bol ima veze sa ratom, i dalje dolaze, kaže Marijana Braš, psihijatrica koja je godinama radila u Ambulanti za bol u Osijeku. Danas je profesorica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i predstojnica Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine. Pojam boli kod veterana nije nov i na vijetnamskim veteranima otkriveno je da su i mnogo godina kasnije, u postotku od čak 70 posto, imali kroničnu bol. Ta je kronična bol najčešći simptom kod veterana u svijetu, bez obzira je li vezana uz PTSP, neku ozljedu ili ranjavanje. 

Devedesetih smo, kaže Braš, imali poplavu pacijenata s boli, a danas dolaze oni koji bol godinama nisu prepoznali. Opisuje kako često dolaze sa puno papira jer u Hrvatskoj još nemamo multidisciplinarne centre za liječenje boli. 

- Ja se isto iznenadim kad dođu i nakon trideset godina. Ljudi koji su bili u ratu najčešće se muče sa bolovima, dio ih se još uvijek bori sa fantomskom boli, a dio njih još ima učestale noćne glavobolje koje idu nakon košmarnih snova vezanih uz ratna iskustva. Dio ljudi iz rata ima osjećaj kroničnog umora i slabosti cijelog tijela, a dio ima bolove zbog smrzavanja (poput recimo zima na Velebitu) ili boravka u hladnoj vodi, oni imaju neuropatsku bol koja traje već godinama, ali srećom na terapiji smo ih postupno  naučili  kako da se štite u pojedino doba godine. 

Marijana Braš opisuje kako smo na temelju iskustava u liječenju ljudi nakon rata mi u Hrvatskoj prvi ispitali mogućnost da trauma povezana s ratom može imati nekakav bolni sindrom. To se dogodilo prirodno jer smo, s obzirom na veliki broj veterana i članova njihovih obitelji koje smo imali zbog rata, morali tražiti najbolje dijagnostičke i terapijske opcije i to smo onda ponudili i svijetu. Tezu o boli povezanoj s traumom i ratom postavili smo kao hipotezu i na tom međunarodnom nivou, a nakon naših istraživanja na veteranima pozivani smo na edukacije i u NATO, Ameriku, Izrael kako bismo podijelili svoja iskustva koja mogu biti korisna i ljudima koji sad idu i vraćaju se iz rata. 

- Primjerice, mi smo jako puno naučili u liječenju fantomske boli, imala sam ljude koje su dvadeset godina boljeli prsti koje više nisu imali. To ne možete liječiti upalnim lijekovima nego morate izbrisati memoriju boli u mozgu. Tu postoje određeni lijekovi, ali postoje i nefarmakološke tehnike kao i niz psihoterapijskih intervencija. 

Kad je osoba depresivna, imat će intenzivniju bol, zato su bolni simptomi gotovo prateći simptom depresije. Braš objašnjava kako ako netko ima bol u kralježnici ili   ili glavobolju i sklonost migreni i ako je depresivan ta će bol biti intenzivnija i češća. Ako se ne prepozna depresija, same tehnike liječenja fizičke boli neće pomoći.

- S traumom je druga priča, osoba koja je istraumatizirana može biti depresivna. Osoba koja je prošla ratnu traumu, logor, silovanje, tešku prometnu nesreću kod nje se može događati i memorija traume kroz bol. Zato kad liječimo bol, moramo jako paziti koji je uzrok boli, ovisno o tome je li u pitanju depresija ili upala, potpuno su različiti lijekovi. Bitno je javiti se liječniku kako bi on znao prepisati lijek ovisno o uzroku boli.