Monografija "Bojna Frankopan-Prvi hrvatski komandosi"

Bivši Frankopani jako su ponosni na monografiju o svojoj postrojbi čija će promocija biti 26. ovoga mjeseca u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Monografija je ispala vrijedan dokument o prvim hrvatskim komandosima ne samo za njezine pripadnike, nego i u znanstvenom smislu jer je ušla u kategoriju znanstvenog rada. 

Ogroman posao koji se pripremao i radio desetak godina pretočen je u monografiju koja na 487 stranica prikazuje ne samo ratni put postrojbe, nego i njezin život, druženja, žive ljude. Materijali koji su korišteni prikupljani su ne samo iz hrvatskih izvora, nego i iz Srbije, Bosne i Hercegovine i inozemstva. Pri izradi korištene su privatne arhive koje su godinama prerasle u pozamašnu arhivu, a autor povjesničar Tomislav Šulj tri je godine na njoj radio pa se i za njega ona smatra životnim radom. Nekadašnji pripadnik Bojne Frankopan Tomica Bajsić, pri izradi knjige zadužen za pripremu za tisak i grafičko oblikovanje, kaže kako je Šulj jedan od nekolicine povjesničara koji preferiraju tehniku usmenog pripovijedanja što monografiji daje dodanu vrijednost.

- Mislim da smo dobili jednu publikaciju koja je istovremeno i znanstveni rad. Tu tehniku usmenog pripovijedanja Tomislav Šulj je izvanredno uklopio u ostale dokumente pa je sve živo i može se i šire čitati iako je to znanstveni i povijesni rad. I oni koji nisu vezani za povijest čitaju sa zanimanjem, i oni koje zanimaju ratne operacije. Primjerice, kad smo bili u tiskari, primijetio sam da su i ludi koji imaju ogromno iskustvo u tisku, oni su rekli da prvi put vide monografiju koja je toliko živa i koja se čita svako poglavlje kao filmski scenarij te da dinamične fotografije kao da su nekih američkih ratnih knjiga. 

Frankopani danas imaju poveću arhivu koju je godinama prikupljao Goran Brebrić, također bivši pripadnik zadužen za arhivu vizualnog materijala. Nismo tada imali službenog fotografa ni snimatelja koji bi nas pratio, kaže u šali Brebrić, svatko je koristio aparate i kamere kakve smo imali.

- Nekih terena ni nema jer nismo imali vremena fotografirati se. Ipak, Frankopani su i danas velika obitelj, povezani smo i danas kao što smo to bili i u ratu. Imamo kontakte svih pripadnika i ja sam kontaktirao redom sve njih i pitao imaju li kakvu fotografiju ili videozapis. Onda smo to sve sortirali po terenima i popravili kvalitetu gdje je trebalo. Fotografije smo vadili i iz videa iako ih nema previše, ima ih nekoliko nešto s obuke u šumi Žutici i sa dva-tri terena, jednu profesionalnu snimku koju je snimao snimatelj HTV-a kad je bila akcija Rosinjača. Sve ostalo su amaterski snimci koje smo snimili sami kako smo mogli. 

Bajsić dodaje kako ih je na nekim terenima pratio i francuski ratni reporter čije su fotografije maksimalno iskoristili i to su, kaže, fotografije koje su na profesionalnom nivou. Važno im je kaže bilo svakoga nekako uključiti jer su i tada bili svi uključeni i kako bi bili ravnomjerno prikazani kao di te male postrojbe. 

Ideja o izdavanju knjige nastala je prije desetak godina na jednoj od obljetnica postrojbe. Materijale su prikupljali dugo i sa slikama, dokumentima i intervjuima polagano se stvorila određena količina za objavljivanje, kaže bivši Frankopan Dean Čanić glavni urednik monografije. Dodaje kako im je velika pomoć bio Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar bez čije suradnje ne bi mogli izdati tako sveobuhvatnu monografiju. 

- Sve se mora više puta provjeriti, primjerice o jednoj akciji ne možete pisati samo na temelju jedne izjave. Mora ih biti nekoliko, troje-četvero sudionika kako bi se vidjelo što se zapravo događalo i kako je ona išla. 

Monografija "Bojna Frankopan-Prvi hrvatski komandosi" bit će predstavljena 26. ovoga mjeseca u Hrvatskom državnom arhivu, a svi koji su na njoj radili nadaju se da će svima biti zanimljiva, onima koji imaju veze s ratom i onima koji nemaju.