Palijativna skrb: senzibilizirati zajednicu za patnju drugih

U svibnju je obilježen drugi Nacionalni dan palijativne skrbi, za kojom u našoj zemlji postoji velika potreba. Na tu potrebu između ostalih odgovara i Crkva, koja je osnivač prvoga hospicija u Hrvatskoj, onog u Rijeci, a iz dana u dan o palijativnim bolesnicima skrbi i udruga „La Verna“. 

Riječki hospicij Marija Krucifiksa Kozulić prvi je hospicij u Hrvatskoj, osnovan 2013. godine, a osnivač mu je Caritas Riječke nadbiskupije. Rad sufinanciraju Primorsko – goranska županija i Grad Rijeka. U hospiciju se njeguje obiteljsko okruženje, članovi obitelji oboljelih mogu boraviti s njima od 0 do 24. Kapacitet hospicija je 14 kreveta koji su razmješteni u pet dvokrevetnih i četiri jednokrevetne sobe. Rijetko se dogodi da je koji krevet prazan, duge su i liste čekanja, a zaprimaju se pacijenti koji su u terminalnoj fazi bolesti na samom kraju života, odnosno uz liječničku prognozu trajanja života do tri mjeseca. 

Zahtjev za prijavu može podnijeti obitelj, a inicijativa može doći i od liječnika na različite načine. U planu je i osnivanje Centra za žalovanje kako bi se mogla pružiti još intenzivnija skrb i pacijentima i članovima obitelji, ali i djelatnicima. Sve te detalje približila je ravnateljica sestra Leopolda Ivković, ravnateljica hospicija „Marija Krucifiksa Kozulić“.

Trude se svim pacijentima, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti, pružiti i duhovnu skrb:

- Mislim da se svatko kada dođe do kraja života zapita gdje to idem, što me to čeka nakon završetka ovozemaljskog života, tako da je duhovna skrb jako potrebna.

U palijativnoj skrbi jako je važna ljubav, ističe sestra Leopolda Ivković, a ono što nam se čini malim, uz ljubav postaje dragocjeno: 

- To su najčešće najjednostavnije stvari: jedan stisak ruke, jedan suosjećajan pogled, tiha molitva pored bolesnika, čaša hladne vode – sve to nekome može činiti veliku radost.

Dragica Kipson dopredsjednica je udruge La Verna i dugogodišnja volonterka, koja ističe da bolesnici od volontera ne očekuju uplakana lica:

- Mi njima uvijek dolazimo radosni. Ja nikad ne pitam bolesnika kako je, jer znam da je teško, nego jeste li se naspavali, jeste li doručkovali, pa razgovor krene, naravno ako bolesnik može govoriti. Oni uvijek kažu da im donosimo radost jer vide da nam je stalo do njih. Onda kad otiđete možete se malo rasplakati ako treba, ali uvijek dolazimo radosni i dobijemo puno više nego što mi njima dajemo. Jer kad vidite nekoga tko je na kraju života i tko tako dostojanstveno, gotovo radosno, nosi svoj križ, naravno da se posramite i pitate gdje sam ja? I vidite koliko malo čovjeku treba na kraju života.

Udruga La Verna posjećuje umiruće u njihovim kućama i provodi vrijeme s njima i članovima njihovih obitelji. Ima franjevačke korijene, objasnila je dopredsjednica udruge i podsjetila da je La Verna brdo na kojem je sveti Franjo primio Kristove rane.

Ovoga mjeseca obilježen je i Nacionalni dan palijativne skrbi, a uz brojne aktivnosti udruga La Verna poziva i na financijsku potporu udruge ili uključivanje na neki drugi način, primjerice volontiranjem. U volontiranje je od 2011. godine uključena i fizioterapeutkinja Margareta Begić. 

Potreba za palijativnom skrbi u našoj zemlji je sve veća, ali kapaciteti nisu, na što utječe i suvremena kultura, ističe.

- Živimo u kulturi mladosti, dugovječnosti, ljepote i zdravlja kao takvoga pa kada se susretnemo s neizlječivom kroničnom bolesti i znamo da je ishod smrt, to nam je prepreka.

Margareta Begić naglasila je da vjeruje da bi i u razvijenim gradovima kao što je Zagreb, ali i u ruralnim sredinama svakoj osobi mogao biti omogućen dostojanstven život do kraja.

- Kada bi bila prisutna timski raspoređena sva struktura koja bi mogla na kvalitetan način pomoći obitelji da se nosi s trenutnom situacijom, u vidu socijalnog radnika, radnog terapeuta, fizioterapeuta, medicinske sestre, liječnika i duhovnika. Trebamo raditi na senzibiliziranju zajednice za patnju drugih jer ona može zadesiti svakoga od nas i razvijati empatiju od ranog djetinjstva.

I riječki hospicij ima razgranatu mrežu volontera i šarolike volonterske aktivnosti, a često su povezane i s glazbom kada se u pomoć palijativnim bolesnicima uključuju i oni najmlađi.

Dragica Kipson istaknula je neke od naglasaka s kojima se kod palijativnih bolesnika vrlo često susreće.

Za sve koji osjećaju poziv da se uključe u volontiranje u palijativnoj skrbi ali se dvoume, Margareta Begić istaknula je svoje iskustvo.

Cijelu emisiju možete poslušati u našoj Slušaonici ili pogledati na našoj Facebook stranici.