Vrazova Ljubica

Samobor je u lipnju pjesnička meka. Jedini je to grad koji ima Festival poezije na hrvatskom jeziku, Vrazovu Ljubicu. Ime Festivala daje naslutiti da mu je inspiracija jedna davno minula ljubav. I to ona nesretna, romantična - takve se duže pamte.

Neostvarena je to ljubav između Stanka Vraza, ilirca slovenskih korijena, i Julijane Cantilly, lijepe samoborske djevojke. Susret se dogodio u Samoboru, kada je Vraz, dolazeći radi susreta s Ferdom Livadićem i Ljudevitom Gajem, na prozoru kuće, na glavnom gradskom trgu, vidio Julijanino lijepo lice.

Oborila ga je munja iz njezinih očiju - tako je Vraz zapisao u svojim „Đulabijama", zbirci pjesama koje je posvetio Julijani, svojoj Ljubici. Cijela je priča pogledom počela, ali i završila jer je obitelj Cantilly, posebice Julijanin otac Antun, branio vezu svoje kćer s Vrazom.

U Samoboru je, zbog ljubavnih stihova i toga Festivala, i šire dobro poznata priča o hrvatskome Romeu i Juliji. Priča je pretočena u Festival ljubavne poezije na hrvatskom jeziku koji se ovoga mjeseca održava po trideset i četvrti put. A kako je sve počelo?

- Festival ljubavne poezije Vrazova Ljubica pjesnički je susret koji se od godine 1990. održava u Samoboru, u spomen na Julijanu Cantilly (1812.-1842.), znamenitu samoborsku Ljubicu i vječnu ljubav poznatoga hrvatskog pjesnika-ilirca Stanka Vraza (1810.-1851.). Njegova knjižnica ljubavnih stihova „Đulabije", posvećena Julijani, nezaobilazna je u povijesti hrvatskoga ilirskog pjesništva. Kako se već 30 godina pjesnici svake godine okupljaju u Samoboru, Vrazova Ljubica postala je jedna od značajnijih pjesničkih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj, a Samobor pretvorila u grad pjesnika. Programi su dobro posjećeni, a ulaz je besplatan na sva događanja. Sve završava susretom pjesnika na Ljubičinu grobu u Prolazu hrvatskih pjesnika pokraj Župne crkve sv. Anastazije, gdje smo ove godine otkrili i ploču sa stihovima pjesnikinje Sonje Manojlović. Zatim poznati hrvatski pjesnici na Trgu Matice hrvatske govore svoje stihove, kaže voditeljica programa Vrazove Ljubice, Valentina Čebušnik Dorotić iz Pučkoga otvorenog učilišta u Samoboru.

Naime, Pučko otvoreno učilište Samobor, uz podršku Društva hrvatskih književnika te uz sufinanciranje Grada Samobora, Zagrebačke županije i Ministarstva kulture svake godine organizira pjesničke večeri na kojima najznačajniji suvremeni hrvatski pjesnici predstavljaju neobjavljene ljubavne pjesme. Svake godine postavlja se i kamena ploča s uklesanim stihovima jednog sudionika susreta - u Prolazu pjesnika.

Do sada je na Festivalu sudjelovalo više od 200 istaknutih pjesnika, među kojima i velika, poznata imena hrvatske književnosti i pjesništva: Ludwig Bauer, Tito Bilopavlović, Mladen Bjažić, Diana Burazer, Ljerka Car Matutinović, Jozefina Dautbegović, Arsen Dedić, Stanislav Femenić, Zvonimir Golob, Pajo Kanižaj, Enes Kišević, Mladen Kušec, Sonja Manojlović, Saša Meršinjak, Slavko Mihalić, Stijepo Mijović Kočan, Nikola Miličević, Anđelko Novaković, Luko Paljetak, Vesna Parun, Sanja Pilić, Sunčana Škrinjarić, Dragutin Tadijanović i mnogi drugi.

Priliku dobivaju i mladi pjesnici u programu „Rože za Ljubicu" jer se organizira večer mladih hrvatskih pjesnika u izboru Gorana Čolakhodžića.

Cijeli je Samobor u znaku ljubavne poezije, i Vraza i Ljubice. Na pročeljima zgrada mogu se pročitati stihovi, a ako ste na glavnom gradskom Trgu s prozora će vas pogledati Ljubica. Naime, njezina je slika postavljena na prozor kuće u kojoj se rodila i živjela, baš na onaj na kojemu ju je prvi put vidio Stanko Vraz.