Hrvatski radio

Radio Dubrovnik

08:20 / 02.09.2021.

Autor: Hrvatski Radio

Gradoplov 02.09.2021.

Gradoplov

Gradoplov

Foto: HRT / HRT

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 2. rujna 1898. godine, općinska uprava sklopila je ugovor s bečko tvrtkom »Gesellschaft fiir electrische Indu¬strie« - ELIN, što predstavlja začetak javne i privatne električne rasvjete u Dubrovniku. (1) Na današnji dan, 2. rujna 1991. godine, pri Stožeru Odreda naoružanih brodova „Dubrovnik" u hotelu „Dubrovnik - Palace", osnovan je poseban tim u Radionici za delaboraciju i elaboraciju mina. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Kalista; Divna; Ingrid; Prosper, Severin, Severina Vedran, Ivan Franjo, Maksima i Veljka. (3)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Posljednjih desetljeća XV stoljeća u Dubrovniku žive i imaju svoje ljekarne nekoliko ljekarnika našeg imena, iz naših krajeva. Za svoje pomoćnike su ljekarnici najčešće uzimali mladiće iz Du­brovnika ili okolice, i oni su kasnije preuzimali posao svojih gospodara, učitelja. Tako je od pomoćnika koji se, često uz nagradu, uzimao na četiri i više godina, i koji je lijepo i vjerno učen vještini spičarije, po­stao priznat i cijenjen spičar, a nakon smrti svog, u Italiji školovanog učitelja i gospodara, on bi preuzeo dućan i skladište, apoteku. Pa tako, Nikola Milatović, spičar, ima 1482. g. u zajedništvu neko trgovačko društvo, a Rikardo Božidarević je na današnji dan, 2. rujna iste 1482. godine, registrirao svoj testament, a malo kasnije je umro od kuge. U testamentu navodi sve što se nalazi u njegovoj ljekarni, tako da je to dokumenat od velikog značaja za poznavanje inventara dubrovačke ljekarne krajem XV stoljeća. (4) 

U Dubrovniku su u zadnjem desetljeću 19. stoljeća započela nastojanja da se uvede električna rasvjeta. Nakon što je dubrovačka općinska uprava prekinula započete pregovore s bečkom tvrtkom »Osterreichische Eisenbahn Verkehrs Anstalt«, na današnji dan,2. rujna 1898. godine, općinska uprava sklopila je ugovor sa tvrtkom »Gesellschaft für electrische Indu­strie« - ELIN iz Beča. Ova je tvrtka tom pogodbom dobila »isključivu koncesiju za javnu i privatnu električnu rasvjetu i za svaku obrtnu uporabu elektri­citeta« i to u trajanju od 45 godina. Dobila je pravo i izgradnje elek­tričnog tramvaja. Ali, ako tu izgradnju ne bi mogla ili ne bi htjela poduzeti, to je pravo pripadalo dubrovačkoj općini. Općina se za 314 fenjera s električnim žaruljama »od 16 normalnih svijeća« i za 13 velikih električnih »lampa« s jačinom »od 12 ampera« — obave­zala da će plaćati toj tvrtki oko 7000 fiorina godišnje. Za izgradnju termo­elektrane određeno je zemljište na Batali.U travnju 1899. boravila je u Dubrovniku državna komisija da, u duhu tadašnjih propisa »pregleda i odobri plan za električnu rasvjetu grada, predgrađa i Gruža«. Izgradnja termoelektrane na Batali započela je u svibnju 1900. Uporedo su otada počeli i ostali poslovi na izgradnji razvodne mreže. Napokon, kada je sve bilo dovr­šeno, u nedjelju navečer, 1. lipnja 1901. g., zasvijetlile su prvi put električne žarulje u gradu i na Pilama. Bio je to početak električne javne ras­vjete u Dubrovniku. (5)         

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 2. rujna 1813. godine, u rodnom Dubrovniku je umro povjesničar Mato Bašić. Njegov otac Ivan bio je kancelarijski činovnik Dubrovačke Republike, stric Đuro pisac životopisâ dubrovačkih isusovaca, a braća Petar i Stijepo bavili su se također književnim radom. Mato je napisao povijesno djelo Collezione di notizie istoriche di Ragusa (rkp. u Knjižnici Male braće u Dubrovniku), koje seže od početka Dubrovnika do francuske okupacije 1806. Mato Bašić rođen je u Dubrovniku, 25. studenoga 1737. godine. (6)

Na današnji dan, 2. rujna 1901. godine, u gradu Anaconda, u SAD-u, rođen je kapetan duge plovidbe, hrvatski pomorski pedagog i pisac Marin Knežević. Od 1927. profesor matematike, nautike i astronomije na Državnoj pomorskoj akademiji i Državnoj pomorsko-trgovačkoj akademiji u Dubrovniku (ravnatelj 1945–48). God. 1959–72. profesor na Višoj pomorskoj školi u Dubrovniku i njezin ravnatelj (1959–66). Značajnija djela: Priručnik za obalnu navigaciju (1944), Opća, sferna i nautička astronomija (1963), Terestička navigacija (1964), O zvrku i prostoru i o mehaničkom problemu kosmičke navigacije (1967), O jednom gibanju perihela (1969), Sunce u Mliječnom putu (1975). Marin Knežević umro je u Dubrovniku 17. rujna 1981. godine. (7) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Najveći problem s kojim su se 1991. suočile dubrovačke obrambene strukture bio je nedostatak oružja i oružanih tehničkih sredstava. U općini Dubrovnik nije bilo vojnih objekata iz kojih bi ih se moglo uzeti (vojarni JNA nije bilo, a skladište opreme dubrovačke Teritorijalne obrane nalazilo se u okolici Trebinja). Stoga je odlučeno da se pristupi pokretanju vlastite proizvodnje oružja i vojne opreme. Predvodnik u tome bio je Sekretarijat za narodnu obranu općine Dubrovnik čiji prvi čovjek, Miljenko Bratoš, potiče izradu eksplozivnih naprava i to od eksplozivnih sredstava zaostalih u dubrovačkom morskom akvatoriju iz vremena Drugoga svjetskog rata. Povlačeći se iz Dubrovnika, 1944., postrojbe njemačkog Wehrmachta pobacale su u more desetine tona granata i mina. Bratoš je angažirao instruktora ronjenja i pirotehničara - stručnjaka za minsko-eksplozivna sredstva, Aljošu Nikolića, da okupi tim ronilaca i s njima izvadi što više tih mina i granata. Vađenje iz podmorja luke Gruž i otoka Lokrum i Lopud počelo je u svibnju 1991. Istodobno Nikolić je, uz sirovine koje se imalo (izronjene mine i građevinski eksploziv „Vitezit" koji su poslale hrvatske strukture iz Srednje Bosne) osmislio više rješenja za proizvodnju granata, bombi, protutenkovskih i protupješačkih mina. S tim idejnim skicama iz Sekretarijata su kontaktirali dubrovačku Tvornicu ugljeno-grafitnih i elektrokontaktnih proizvoda (TUP) ,Nikola Mašanović" koja je jedina imala strojeve za proizvodnju eksplozivnih naprava. Uz direktora Ivana Vukića, u proizvodnji se najviše angažirao inženjer Šeren Ćatović. On je izradio planove te je u srpnju 1991. pokrenuta proizvodnju četiri minskoeksplozivna sredstva: dvije vrste ručnih bombi - RB 1 i RB 2, poznate kao Tupovke, te dvije vrste mina usmjerenog djelovanja za zaprečivanje prostora - M 1, takozvana Prasica, namijenjena za uništavanje žive sile i tehnike, i M 2 protupješačka mina za uništavanju žive sile, koja je zbog specifičnog izgleda nazvana Televizija. Televiziju je činilo željezno kući­šte ispunjeno s od 15 do 18 kilograma eksploziva i 2.500 - 3.000 sitnih komadića metala različitih oblika (čavli, vijci, matice, oštre metalne strugotine i sl.) zaliveni u plastiku, tj. smolu. Ukupna težina Televizije bila je oko 50 kilograma. Minu bi se aktiviralo preko sporogorećeg štapina, koji je kapsulom bio spojen na detonirajući. Prilikom aktiviranja, Televizija je pod kutom od 120 stupnjeva ispaljivala ubitačni snop metala koji bi brisao sve pred sobom na daljini do 400 metara. U Tehničkoj radionici u TUP-u izrađivani su poluproizvodi - metalna kućišta za sve bombe mine, dok ih je eksplozivom punio i upaljače postavljao poseban tim u Radionici za delaboraciju i elaboraciju mina, osnovan 2. rujna 1991. pri Stožeru Odreda naoružanih brodova „Dubrovnik" u hotelu „Dubrovnik - Palace". Kako je vladala velika potreba za njihovim proizvodima punionica je radila danonoćno. Televizije su odmah po dolasku srpsko-crnogorskih postrojbi na granice općine Dubrovnik potkraj rujna 1991. raspoređene od Vitaljine do Stona i Čepikuća, uzduž smjerova odakle se očekivao prodor agresora. U prva tri mjeseca agresije bilo ih je raspoređeno 50 komada: osam u župi dubrovačkoj (Mlini i hotel „Orlando"), na osiguranju obale od mogućeg mornaričkog desanta JNA bilo je raspoređeno kod hotela „Dubrovnik - Palace" šest komada, na otoku Koločepu osam, otoku Lopudu deset i otoku Šipanu četrnaest. Nadalje, četiri su komada bila postavljena za osiguranje općinskog Centra za obavješćivanje. Ostalih 50 komada raspoređeno je po bojišnicama Konavala i Dubrovačkog primorja. Nakon što su počeli pješački napadi JNA, Televizije su davale zadovoljavajuće rezultate. Tako je u napadu na dubrovačko primorsko selo Osojnik 2. listopada 1991. od Televizije poginulo sedam vojnika JNA, ročnika i rezervista. (8) 

Izvori i literatura:

(1) IVO PERIĆ, RAZVITAK TURIZMAU DUBROVNIKU I OKOLICI OD POJAVE PAROBRODARSTVA DO 1941. GODINE, str. 88,89

(2) AUTOR: Dr. sc. Jakša Raguž

http://vojnapovijest.vecernji.hr/dubrovacka-televizija-1039742

(3) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 90,91

(5) IVO PERIĆ, RAZVITAK TURIZMAU DUBROVNIKU I OKOLICI OD POJAVE PAROBRODARSTVA DO 1941. GODINE, str. 88,89

(6) HBL  Vinko Foretić (1983)

(7) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(8) AUTOR: Dr. sc. Jakša Raguž

http://vojnapovijest.vecernji.hr/dubrovacka-televizija-1039742

Emisija

Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 7 sati i 45 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Poslušajte u Slušaonici