Gradoplov 05.11.2021.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 5. studenoga 1440. godine, Veliko vijeće izabralo je svećenika Andriju Drincasa za rektora tadašnje dubrovačke komunalne škole. (1) Nakon izglasavanja uredbe o prijemu nove vlastele, prva dubrovačka građanska obitelj agregirana je-primljena u vlasteoski stalež, na današnji dan, 5. studenog 1666. godine. (2) Na današnji dan, 5. studenoga 1895. godine izašao je prvi broj»Prava«, uz »Cr¬venu Hrvatsku« drugog pravaškog lista u Dubrovniku. (2a) Na današnji dan, 5. studenog 1991. godine, dr. Kathleen Wilkes dovezla je poklon gospođe Mirošević-Sorgo, sanitetsko vozilo puno lijekova i medicinske opreme. (3) U Dubrovačkoj Biskupiji obilježava se - sv. Relikvije ( koje se štuju u biskupiji) (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Srijemski muč.; Emerik; Mirko; Imbro, Zakarija, Grgur. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 5. studenog 1366. godine, Malo vijeće zaključuje, da se napravi stepenište u unutrašnjosti kule, da se može uzaći do zvona. Ovdje je riječ o Kuli, koja je sastavni dio Dvora. Ispod nje sada prolaze mala vrata Dvora. Prvobitno je i ona bila obrambena kula, a na njezinu gornjem dijelu bila su namještena zvona Vijeća, kojima se u početku služila i stolna crkva. Do godine 1440. bio je na toj kuli i gradski sat. (6) 

Na današnji dan, 5. studenoga 1440. godine, Veliko vijeće izabralo je svećenika Andriju Drincasa (Andreas, Andruschus de Drinchaseuich, Drinchassio) za rektora (rector scholarum) tadašnje dubrovačke komunalne škole (u palači Sponza), koju je do tada (1434–40) vodio Filip de Diversis iz Lucce u Italiji. Andrija je tu dužnost obavljao do 1444, kada ga je 6. III. iste godine naslijedio (do 1459) bivši kancelar Stjepan Fliscus de Soncino. (7) 

Na današnji dan, 5. studenog 1464.godine, Vijeće umoljenih ovlašćuje nadstojnike izgradnje Dvora, da pre­mjeste prema moru vrata od Ponte. Nova vrata trebaju buti široka 4 lakta (2,04 m), a visoka 6 lakata (3,07 m) i treba ih napraviti savjetujući se s protomajstorom. Riječ je o sadašnjim unutrašnjim vrata od Ponte, koja širinom stvarno odgovaraju tim mjerama. (8) 

U svibnju 1565. godine, turska flota pod vodstvom Pijale-paše krenula u osvajanje Malte. U korist Malte intervenirala je španjolska flota, u kojoj je sudjelovalo i pet dubrovačkih brodova. Pijale-paša 7. rujna prekinuo je opsadu. Među Turcima se širio glas kako dubrovačkih brodova ima i u španjolskoj floti. Ti glasovi pogoršali su dubrovačko-turske odnose, a nakon neuspjeha kod Malte, ozlovoljeni Pijale-paša i ostali Turci počeli su hvatati dubrovačke brodove. Kako je ratno stanje između Španjolske i Turske još trajalo te je postojala mogućnost da neki dubrovački brodovi ostanu na kršćanskoj strani, što bi dakako bio razlog da Turci i ubuduće hvataju dubrovačke brodove, vlada odluči donijeti niz izvanrednih odluka. I tako je Vijeće umoljenih, na današnji dan, 5. studenog 1565. godine prihvatilo tzv. provedimentum, izvanrednu uredbu o ograničenju plovidbe. U toj se uredbi povelo računa i o nekim posebnim probicima Dubrovnika, naime o tome da grad bude opskrbljen žitom i soli, usto pak da brodovi u dovozu soli ispune svoje obaveze i prema drugim jadranskim lukama. Odredbe su vrlo stroge. Iz cijelog teksta izvanredne uredbe o ograničenju plovidbe , no i iz drugih izvora, jasno se vidi da je uredbu trebalo odmah provesti, a nešto duži rokovi su propisani (do kraja ožujka iduće godine) zbog toga što je moralo proći dosta vremena dok brodovi saznaju za odluku i vrate se u Dubrovnik. 10. studenog 1565. Vijeće umoljenih izglasa dodatne odredbe. (9) 

Dubrovčani, poput predstavnika aristokracije u Parizu, vlastelinski položaj i komod običavali su isticati kretanjem gradskim ulicama i do vlastelinskih ljetnikovaca u nosiljkama. Da bi se znalo tko se prevozi u tim "ormarićima", bilo je u pojedinim razdobljima strogo zabranjeno zastiranje prednje strane nosiljke! Naime, vlast se bojala da bi netko mogao zlorabiti nosiljke za prikrivanje kretanja stranih špijuna. O strogosti primjenjivanja tog propisa, govori i incident koji se dogodio 2. srpnja 1624. g., kada se nosiljkom koju su nosile dvije služavke od Pila do svoje kuće na Prijekomu prevozila Vice Jaković. Kad je zdur Nikola Blavor primijetio da je na prednjem dijelu nosiljke navučen zastor, podnio je prijavu, o čemu je raspravljao posebni sud sastavljen od petorice vlastele. Protiv oslobadajuće presude prigovor su uložili gradski providnici 6. kolovoza, a usvajanje je prigovora zabilježeno u knjizi Senata 5. studenoga te 1624. godine. Spor je okončan, vjerojatno s opomenom Vici da više ne navlači zastor na prozorčićima nosiljke. Dubrovačke su nosiljke nazivane "usedete", a u anegdotsko-memoarskim zapisima o dubrovačkim zbivanjima tijekom 19. stoljeća Josip Bersa je za njih upotrijebio naziv "ormarići za živu čeljad". (10) 

Čvrsti stav vlastele u vezi stroge staleške zatvorenosti počeo je od sredine 17. st. popuštati. Prvi prijedlog Senata da se, uz naplatu od 10.000 dukata, tijekom godine u plemstvo primi pet građanskih obitelji, u Velikom je vijeću 15. studenog 1646. bio odbačen s 82 glasa protiv i 37 za 37. Trebalo je proteći dvanaest godina da bi Senat ponovno pokrenuo pitanje agregacije i 19. studenog 1658. naložio providnicima da izrade uredbu o “očuvanju i povećanju” vlastele, što su oni učinili nakon više od tri godine i nakon ponovljenog senatskog zahtjeva od 24. ožujka 1661. Uredba je u Velikom vijeću prihvaćena 26. ožujka 1662. sa samo jednim glasom većine (52:51). Ta je odluka bila posve načelne naravi i određivala je da se novi članovi plemstva trebaju birati iz uglednih dubrovačkih građanskih obitelji, ili iz redova stranih plemića, samo kada izumre neka stara casata ili  famiglia, i to večinom glasova u sva tri vijeća. No, ni nakon ove odluke nije uslijedio prijem nove vlastele, nego je Veliko vijeće 18. siječnja 1664. donijelo još jednu, detaljniju odredbu o postupku agregacije. Ovim se zaključkom propisuje da će u neodređenom razdoblju, odjednom ili u više navrata, biti agregirano 10 novih obitelji. Izbor svake nove obitelji morat će biti potvrđen većinom glasova u sva tri vijeća, a nova se vlastela obvezue da na račun Republike plati 10.000 španjolskih peča. Tom se odlukom preciziraju oni članovi obitelji na koje će se prenijeti vlasteoski prerogativi. Vlastelom će postati muž i žena s djecom iz zakonitog braka, te muževljeve neudate sestre i neoženjena brata. S obzirom da je agregacija bitno utjecala na produbljenje staleškog raskola, važno je naglasiti da se ovom, kao ni ranijim odlukama nije prejudicirao podređeni status “nove” vlastele u odnosu na “staru”. Dapače, u više se navrata naglašavalo da će novoprimljene obitelji uživati sve povlastice i prerogative dubrovačke vlastele. Odluka je izglasana znatnom većinom od 64:33 glasa. Dvije godine nakon donošenja ove odredbe izumro je vlasteoski rod Luccari, pa je Veliko vijeće odlučilo da se od pristiglih molbi izvrši izbor nove vlasteoske obitelji. Nešto kasnije izumrla je i obitelj Benessa, pa je Senat 27. srpnja 1666. raspisao još jedan natječaj. Prva građanska obitelj primljena je 5. studenog 1666., kada je Veliko vijeće agregiralo jednog od najbogatijih građana, Vlaha Mihova Bosdarija, koji je u državnu blagajnu uplatio 5.000 dukata. Nakon što je na istoj sjednici njegova molba bila odbijena (47:48), već na sljedećoj, 10. studenog 1666., u vlastelu je omjerom 56:38 glasova primljen i bogati trgovac i zasluæni diplomatski pouzdanik Republike u Veneciji Miho Sorgo Bobali. Na ovom su natječaju odbijene molbe Petra Radaglija, te Marina i Ivana Dimitrija, kao i molbe Miha Zlatarića i Benedikta Marinetti Primija, koji su nešto kasnije primljeni u vlasteoski krug. U međuvremenu, 5. studenog 1666., Veliko je vijeće donijelo još jedan zaključak važan za staleško jačanje. To su tri odredbe o liberalizaciji ženidbe, kojima su donekle ublažene dotadašnje stroge endogamijske mjere. Prvom je odredbom ukinuta zabrana vjenčanja vlastele u trećem stupnju srodstva, a drugom je, za razliku od dotadašnjeg ograničenja na plemkinje iz dalmatinskih gradova, vlasteli dopuštena ženidba s plemkinjama iz bilo kojeg grada. Trećom, najvažnijom odredbom, dubrovačkoj je vlasteli, do daljnjega, bila dopuštena ženidba s nevjestama iz uglednih građanskih obitelji. (11) 

Nakon katastrofalnog potresa, 4. travnja 1667. g., Papa je iz Rima u Dubrovnik poslao vojnog graditelja Giulia Cerrutija, da svojim savjetima pomogne obnovu grada. 14. kolovoza te godine, Cerrutiju je određeno 50 dukata na dan i dodijeljena su mu tri senatora koji će s njim sastaviti plan za gradnju. Iako se u Dubrovniku zadržao vrlo kratko, odlukom Senata 6. rujna iste godine, Giulio Cerruti dobio je zlatnu medalju u znak zahvalnosti. Kuće na Placi (Stradunu) izgrađene su, po svoj prilici, prema njegovu projektu, što se može pretpostaviti na temelju odluke Senata, donesene, na današnji dan, 5. studenoga te  1667. godine, u kojoj je određeno da se kuća do Divone na Placi sagradi prema njegovu nacrtu. Kako su kuće na toj glavnoj dubrovačkoj arteriji slična oblika, može se vjerovati da im je ova služila kao prototip. Giulio Cerruti je i poslije ostao u kontaktu s Dubrovnikom, pa su se 1678. konzultirali s njim o gradskim fortifikacijama. (12) 

U Stranci prava — kako u Banovini, tako i u Dalmaciji — nije bilo čvrs­tog jedinstva. I među dubrovačkim pravašima izbijale su nesuglasice. Vidljivo je to i iz jednog pisma Vice Medinija, u kojem je pravio zamjerke djelovanju Frana Supila. Među nezadovoljnicima Supilovim djelovanjem bili su, kako je zapisao Ivo Perić u knjizi Dubrovačka periodika 1848-1918,  prvenstveno svećenici (i Medini je bio svećenik), a potom i pripadnici hrvatske buržoazije u Dubrovniku. U tom krugu bila je stvorena i odluka da se u Dubrovniku — pored »Cr­vene Hrvatske« — pokrene i drugi pravaški list, kojem su dali naziv »Pravo«. Prvi broj »Prava« izašao je na današnji dan, 5. studenoga 1895. godine. List je trebao izlaziti tri pu­ta mjesečno — 5, 15. i 25. u mjesecu. Vlasnik mu je bio Đuro Rašica, a odgovorni urednik Filip Čaroki. Tiskao se u tiskari Dragutina Pretnera. Zadnji 8. broj lista »Pravo« tiskan je 22. siječnja 1896. godine. (13) 

Peti nogometni klub koji je u Dubrovniku gajio nogomet, Športski klub "Zmaj", utemeljen je 27. listopada 1938. Razlog da se osnuje još jedan nogometni klub je relativno velik broj igrača GOŠK-a (više od 30), posebno mlađih, koji nisu mogli istisnuti starije i iskusnije iz ekipe. Željeli su nastupati, pa su se odlučili za novi klub. Konstituirajuća skupština bila je u Lapadu u restauraciji "Šibenik". U prisutosti dvadesetak članova, pretežito s tog područja i pod predsjedavanjem Andra Vlahušića, održana je osnivačka skupština. Zanimljivo je napomenuti, a o tome svjedoči i novinski izvještaj, da je godišnja skupština održana istog dana kad je odobren rad Kluba, na današnji dan, 5. studenoga 1938. godine. Na skupštini održanoj u Gružu u prisutnosti predstavnika Mjesnog odbora za nogomet Periše Barbira, bilo je riječi o dotadašnjem radu i svrsi Kluba. Javno nastupati klub je započeo prije službenog utemeljenja. U ožujku 1938. imao je na Gruškom polju utakmicu s GOŠK-om; ona je završena neriješeno 0:0. U drugom susretu s istom ekipom u listopadu 1938. poražen je s 2:4. (14) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 5. studenoga 2015. godine, umro je dubrovački političar Marinko Vlahinić, gradski vijećnik HDZ-a kroz tri mandata i dopredsjednik GO HDZ-a. Šira dubrovačka javnost koja je pratila rad gradskih vijećnika i Gradskog vijeća pamtit će ga po duhovitim upadicama i angažiranim raspravama zbog kojih je svojedobno od jednoga kolege vijećnika dobio naziv "doktor demokracije". (15) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u utorak, 5. studenog 1991. godine, nakon 20 sati Dubrovčani su napustili svoja skloništa. Feribotom »Balkanija«, nakon dvadesetodnevnog boravka u Londonu, vratila se dr. Kathleen Wilkes i dovezla poklon gospođe Mirošević-Sorgo, sanitetsko vozilo puno lijekova i medicinske opreme. Članovi općinskog Crvenog križa održali su press-konferenciju na kojoj su prisutne upoznali sa svojim radom. Vatra je otvarana na Novu Mokošicu i na obrambene snage na Bosanki i Srđu. *Sa  Žarkovice je otvorena mitraljeska vatra na staru grad­sku   jezgru.   Na  ulazu  na Stradun,   u Pilama jedna  je  27-godianja žena teže  ozlijeđena. U 11,30 sati data  je  uzbuna za područje Starog Grada,   a u 13 sati  i za područje Gruža i Lapada. Neprijatelj  je otvorio minobacačku vatru na šire podru­čje Mokošice, te Gruž i Nuncijatu.* (16) Toga dana održana je  sjednica Izvršnog vijeća Skupštine  Općine Dubrovnik, na kojoj je, između ostaloga bilo govora o organiziranju nastave u četiri osnovne škole na Pelješcu, a potom se to pitanje proširilo i na područje Grada. Na kraju je dogovoreno, da Sekretarijat za prosvjetu i kulturu za iduću sjednicu Izvršnog vijeća predloži održavanje nastave u postojećim, ratnim uvjetima. (17) 

Izvori i literatura:

(1) HBL Tatjana Radauš (1993)

(2) Anali Dubrovnik 39 (2001.) 305-370, RASKOL DUBROVAČKOG PATRICIJATA - STJEPAN ĆOSIĆ I NENAD VEKARIĆ, 329-333

(2a) IVO PERIĆ, DUBROVAČKA PERIODIKA 1848-1918  (Dubrovnik, 1980), str. 20

(3) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 534

(4) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(5) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 28

(7) HBL Tatjana Radauš (1993)

(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 95

(9) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 49,50,51

(10) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 144,145

(11) Anali Dubrovnik 39 (2001.) 305-370, RASKOL DUBROVAČKOG PATRICIJATA - STJEPAN ĆOSIĆ I NENAD VEKARIĆ, 329-333

(12) HBL Kruno Prijatelj (1989)

(13) IVO PERIĆ, DUBROVAČKA PERIODIKA 1848-1918  (Dubrovnik, 1980), str. 20

(14) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 193

(15) dubrovniknet team

http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=42345#.V63hoNR97iw

(16) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 534

*DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 13 — 6. studenoga 1991.

(17) DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 14 — 9. studenoga 1991.