Gradoplov 07.02.2016.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Spuštanjem barjaka svetog Vlaha u podne na Stradunu, u Dubrovniku danas završava Festa svetog Vlaha. (1) U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, nedjelja, u osmini Sv. vlaha obilježavla se kao blagdan. (2) Međunarodni je dan života, koji se obilježava svake godine prve nedjelje u veljači, potiče nas da poštujemo, njegujemo, štitimo i pomažemo svaki ljudski život od začeća do smrti, te poziva da molimo za život, osobito onda kada je on ugrožen. (3) 7. veljače katolička crkva se sjeća bl. Pija IX. Pape, prvog pape snimljenog fotografskim aparatom, pape s najdužim pontifikatom u povijesti Crkve, i crkvenog poglavara u vrijeme nestanka Papinske Države, čije je dobrovoljno zatočeništvo u Vatikanu pridonijelo duhovnom autoritetu pape i ugledu Svete Stolice. (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Bl. Pio IX. Papa, Julijana, Maksim, Rikard, Držislav (5)

Spuštanjem barjaka svetog Vlaha u podne na Stradunu, u Dubrovniku danas završava Festa svetog Vlaha. Svečanost zatvaranja Feste Sv. Vlaha, zaštitnika Grada i biskupije, koja se u Gradu slavi od otvaranja feste na Svijećnicu, do nedjelje poslije svetkovine i završetka feste, kad se skida svečev barjak s Orlandova stupa, počinje budnicom uz plotune Dubrovačkih trombunjera, a potom hodočašćem na Goricu svetog Vlaha gdje se služi sveta misa na otvorenom ispred svečeve crkve (u 9 sati). Kreće se ujutro iz Grada u svečanoj povorci preko Pila, Boninova, Gospina polja i Gorice. Poslije mise, barjaci s bajraktarima, festanjulima, trombunjerima i vjernicima vraćaju se u Grad, pred svečevu Crkvu. Intonira se himna svetoga Vlaha, a festanjuli spuštaju zastavu s Orlandova stupa. Uz zvuke državne himne „Lijepa naša“ na Orlandov stup se vraća hrvatski državni stijeg. Festa je završila. Živio sveti Vlaho!!! (6)

7. veljače 1414. godine, Malo vijeće određuje tri nadstojnika za vođenje brige oko sječe drva za lučki lanac. Lučki lanac prvi put se spominje 1346. godine, kada se određuje da se za zatvaranje luke na¬pravi željezni lanac, koji će se po noći zakvačiti za kulu sv. Luke i rastegnuti do Mula. 27 godina kasnije, također na današnji dan, 1441. godine, Malo vijeće naredilo je izdavanje drva za popravak vitla u kuli od Mula (koja se tu naziva Lučka kula), a koje je služilo za natezanje lučkog lanca. Sam Lučki lanac: Catena portus, lanac je, kojim se zatvarao ulaz u luku. Taj se lanac do pred kraj XV. sto¬ljeća pružao gotovo 130 metara, od kule Mula do kule sv. Luke. Nakon što je 1486. sagrađen lukobran Kaše, lanac se pružao od lukobrana do kule Mula odnosno do tvrđave sv. Ivana. Lanac, nije bio lanac u pravom smislu riječi, već su to bile paralelno postavljene drvene grede, spojene u blizini obaju krajeva komadima lanca. Slični lanci pod nazivom »barikada« upotrebljavali su se i u oba svjetska rata za zatvaranje luka. (7)

Politički tjednik, Crvena Hrvatska, izlazio je u Dubrovniku od 1891. do 1914. godine. Pokrenuli su ga dubrovački pravaši u suradnji s narodnjacima da bi se suprotstavili nacionalnom ekskluzivizmu pristaša Srpske stranke, njihovu savezu s autonomašima, te da bi preuzeli vlast u dubrovačkoj općini. Do 1901, izdavač i upravitelj »Crvene Hrvatske« bio je Frano Supilo, a odgovorni urednik Frano Kovačević. Nakon Supilova odlaska iz Dubrovnika »Crvena Hrvatska« je bila pod utjecajem Čingrijina narodnjačkog kruga, a osnutkom Hrvatske stranke (1905), djelovala je u duhu politike te stranke, nastale fuzijom Narodne hrvatske stranke i Stranke prava. Crvena Hrvatska se, za Supilova uređivanja, zauzimala za sjedinjenje hrvatskih zemalja, suradnju pravaša i narodnjaka u Dalmaciji, slavensku solidarnost u Monarhiji. Zagovarala je hrvatsku državnu misao, branila hrvatski značaj Dubrovnika i njegovu povezanost s hrvatskim narodom i Hrvatskom, bila je protiv talijanskog iredentizma, srpskog ekskluzivizma te protiv velikosrpske propagande i autonomaša. Prvi broj političkog tjednika Crvena Hrvatska objavljen je na današnji dan, 7. veljače 1891.  godine, a posljedeni 1914. g. (8)

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

7. veljače 1752. godine, u  Dubrovniku je rođen, liječnik,  pjesnik i prevoditelj Đuro Hidža. *Dubrovačkim gradskim liječnikom izabran je 1783, 1784. privremeno je bio dodijeljen za liječnika bosanskomu paši. Najviše je njegovih pjesničkih radova (cjelokupna talijanska i gotovo sva latinska lirika te ljubavne pjesme na hrvatskome) sačuvano u prijepisu Poesie amorose del sig. Dottor Giorgio Higgia Raguseo, u Državnom Arhivu u Dubrovniku. Hidžina lirika na hrvatskome sačuvana je također u nekoliko autografskih zbirka u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku, te u prijepisu Ivana Augusta Kaznačića, u Arhivu Male braće u Dubrovniku, gdje se nalazi i više od 100 latinskih epigrama, često s aktualnom, protufrancuskom tematikom; poslanice, elegije i još nešto tematski raznovrsnih pjesama.* Premda je sam više držao do svojih izvornih stihova, njegov se prevoditeljski rad smatra mnogo značajnijim. S latinskoga na hrvatski preveo je sveukupnoga Vergilija, Horacijevu liriku (što je i jedini cjelovit prijevod na hrvatski jezik), Ovidija i Propercija, te ponešto od dubrovačkih latinista. (9)

Na današnji dan, 7. veljače 1791. godine, u rodnom Dubrovniku umro je povjesničar, doktor crkvenog i svjetovnoga prava, Ivan Marija Matijašević. U svojim je povijesnim istraživanjima poglavito proučavao prošlost dubrovačke Crkve. U knjižnici Male braće u Dubrovniku pohranjeno je više njegovih rukopisnih djela: Povijesni zapisi o Dubrovniku, Izvori o dubrovačkoj crkvi. Izvadak iz zapisa Vijeća umoljenih koji su pripadali crkvenoj građi pripisanoj Franu Gunduliću, Kronološki slijed područja zauzetih i stečenih od Dubrovačke Republike, Izvadci iz Restićeve povjesnice. Građa koju je prikupio poslužila je talijanskom povjesničaru Giovanniju Giacomu Coletiju za pisanje djela Illyricum sacrum, a njegovom se rukopisnom ostavštinom služio i filolog i povjesničar Franjo Marija Appendini. (10)

Na današnji dan, 7. veljače 1964. godine, u Makarskoj je rođen Tihomir Antunović (bojnik), ugostitelj, trajno nastanjen u Vignju, poginuo 25. studenoga 1991. godine u Zaton Dolima, izvršavajući borbenu zadaću, kao pripadnik MOMP "Pelješac".(11)

Izvori i literatura:

(1)http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=itemlist&task=category&id=78:o-biskupiji

(2) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU

(3) https://hr.wikipedia.org/wiki/Međunarodni_dan_života

*http://obitelj.biskupija-varazdinska.hr/naslovna/uz-dan-zivota-1-veljace-2015/502

(4) https://hr.wikipedia.org/wiki/Pio_IX.

(5) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(6)http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=itemlist&task=category&id=78:o-biskupiji

(7) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 37,62

(8) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

IVO PERIĆ, DUBROVAČKA PERIODIKA 1848-1918  (Dubrovnik, 1980), str. 17,18

(9) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*HBL Šimun Šonje (2002)

(10) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -147-