Gradoplov 07.10.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 7. listopada 1571. godine, odvila se poznata pomorska bitka, Lepantska bitka, najsjajnija pobjeda koju je kršćansko oružje iznijelo nad Turcima. (1) Blagdan je Blažene Djevice Marije od Krunice, nastao kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta. U krajevima gdje se krunica zove ružarij i blagdan nosi ime “Gospe od Svetog Ružarija”, Gospa od Ružarija, ili samo Ružarij, (2) koji se kao blagdan obilježavao i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 1. nedjelje listopada. (3) U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 7. listopada, obilježavao se blagdan – Svetih Srđa i Bakha, nebeskih zaštitnika Dubrovnika do 972. godine. (4) U dominikanskim zajednicama – Gospa od Ružarija – blagdan. (5) Gospa od Ružarija, posebno se svečano slavi, kao naslov župne crkve i svetkovina u Liscu, a slave je i u Stravči i Vignju. (27) U Blatu se slavi – Vela nedilja – s procesijom kroz Zlinje. (27) Luka Šipanjska - obljetnica posvete župne crkve – svetkovina. (5) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Ružica, Rozarija, Ruža, August i Klaudija. (6) 7. listopada – Nacionalni dan borbe protiv raka dojke (HS). (7) Od 07.-13.10. obilježava se europski tjedan sporta i tjelesne aktivnosti. (8)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Blagdan je Blažene Djevice Marije od Krunice nastao kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sv. Pio V. Blagdan ima povijesnu pozadinu. U 16. stoljeću Europa se našla pred velikom opasnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i prijetila cijeloj Europi. U nizu različitih poticaja na otpor papa Pio V. pozvao je godine 1569. kršćanski svijet i na molitvu svete krunice. Dana 7. listopada 1571. došlo je do odlučne pomorske bitke kod Lepanta (u Korintskom zaljevu, u Grčkoj) u kojoj je ujedinjena španjolska, venecijska i papinska flota, pod zapovjedništvom Don Juana d´Austria, pobijedila tursku silu. Na uspomenu velike pobjede papa dan 7. listopada proglašava blagdanom “Gospe od Pobjede”. Godine 1573. spomendan mijenja ime u “Blagdan svete Krunice”, odnosno “blagdan Kraljice od Krunice”. U krajevima gdje se krunica zove ružarij i blagdan nosi ime “Gospe od Svetog Ružarija” ili slično. (9) 

U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 1. nedjelje listopada, obilježavao se  blagdan – Gospe od Ružarija – ili samo Ružarij. Pobjedu kod Lepanta koja se odigrala 7. listopada 1571., na BI. Justinu, Papa Grgur XIII. je 1573. dozvolio je slaviti prve nedjelje u listopadu, na dan kada je vijest o trijumfu nad Turcima stigla u Rim. Postao je to dan Gospe od Ružarija, zato što se u tom trenutku upravo održavala procesija toj Bogorodici.¹¹⁸⁴ Dakako da Dubrovnik, koji koji je u bici sudjelovao, ali potajno, brodovljem na pričuvnim položajima, nije mogao otvoreno slaviti turski poraz. Zato je Gospa od Ružarija unesena u dubrovački kalendar službenih blagdana nekako bojažljivo i sa zadrškom; tek u zapisima u Zibaldoneu iz 18. stoljeća nalazimo da knez na taj pomični blagdan odlazi na večernjicu i misu u crkvu Rozarija. Štovanje ružarija, međutim, odranije je bilo ukorijenjeno u dubro­vačkom puku. Kult je poniknuo na predanju da je u Albiju u 13. stoljeću Bogorodica Sv. Dominiku ponudila vijenac crvenih i bijelih ruža, zaželivši da se molitvom evociraju radosna, žalosna i slavna otajstva njezina života. Pobožnost ružariju dominikanski red je počeo snažnije promicati u 15. stoljeću, kada je istoimena bratovština osnovana i u Dubrovniku. Službeno odobrenje kulta stiglo je iz Rima 1520., upravo u vrijeme kad je prema Njemačkoj krenula papinska bula ExsurgeDomine, koju je još iste godine Martin Luther zavitlao na lomaču. Kult ružarija poprimio je u to doba značenje pobjede nad “novom herezom”, s protureformacijom i Tridentskim koncilom dobio je novi zamah i našao svoje mjesto među pobožnostima koje su širili isusovci. U Dubrovniku je svakako već u 16. stoljeću u Dominikanskoj crkvi stajao oltar Presvetog Rozarija, a potkraj stoljeća započeta je izgrad­nja istoimene bratovštinske crkve. Ta se građevina nakratko koristila za katedralne funkcije, nakon stoje izgorio Sv. Vlaho, a još nije bila obnovljena stolnica (1706/13). Titular se širio i na izvangradskom području, primjerice po Pelješcu: crkva Gospe od Rozarija po­dignuta je u Putnikovićima već 1569. a u 17. stoljeću u Brocama i Vignju. Valja ipak napomenuti da se u ikonografskim prikazima s dubrovačkog područja Gospa od Ružarija nije kombinirala s prikazom bitke kod Lepanta, kako je drugdje bilo uobičajeno, jer bi bilo posve netaktično osmanlijskim vlastima stavljati pod nos njihov poraz. Bilo bi pretjerano ružarij nazvati “pomodnim fenomenom” - u Re­publici je bio popularan barem dva stoljeća i prožeo je sve društvene slojeve - no istina je da se kod njega, snažnije nego kod bilo kojeg kulta dotad, može pratiti “promotivna strategija” kroz duhovno (propovijedi) i materijalno (krunice, medaljice i sličice, crkve), kroz posebnu bra­tovštinu, rad s mladeži i promidžbu među ženskim svijetom. (28)

U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 7. listopada, obilježavao se  blagdan – Svetih Srđa i Bakha. Primjerice, Senat je 1572. odlučio da će država snositi troškove građevinskih radova na crkvi Sv. Srđa na brdu iznad Dubrovnika “jer je taj slavni svetac zaštitnik i parac našeg grada”. No, Sv. Srđa i Bakha, čiji kult nije sporan, na popisu proslava u kojima obvezatno sudjeluju knez i Malo vijeće iz 1552., mnogih starih svetačkih blagdana više nema, kao ni Vida i njegove pratnje, Nereja i njegove skupine, dok dan Sv. Benedikta nije unesen ni ujedan državni kalendar, premda je još 1361. donesena odluka o njegovu službenom slavljenju. Na srednjoj poziciji spominje se blagdan Sv. Petra, Lovrijenca i Andrije, no njihov kult osnažio je kad im je u 14. stoljeću pripisana zaštita od kuge. *Najstariji dubrovački državni kalendar potječe iz 1378. (a i taj sačuvan već prerađen u kasnijim prijepisima). Za čitavo prethodno razdoblje mutna je slika nejasnih obrisa. U najranijem razdo­blju, stoljećâ bizantskog vrhovništva i dru­gih kratkotrajnijih državnih okvira u kojima je Dubrovnik tek postajao nešto samosvojno, u kojima se postupno počelo razaznavati njegovo urbano tkivo i jezgra komunalnog ustroja pripadaju Srđ i Bakh, Vlaho, Hilarion, Zenobije i Zenobija, Petilovrijenci t.j. Petar, Lovro i Andrija, te “suputnici” Pankracij, Nerej, Ahilej, Domitila i Petronila. U 10/11. stoljeću, prema Konstantinu Porfirogenetu i Mileciju, njihov je kult u Dubrovniku već usidren i učvršćen relikvijama. Možda u tom razdoblju u Dubrovnik prodire i kult mučenika-blizanaca Sv. Gervazija i Protazija*. **Sveti Srđ i Bah živjeli su u trećem stoljeću i bili rimski vojnici, kršćanski su sveci i mučenici. Prema legendi bili su časnici graničnih postrojbi rimskog carstva dok nisu prokazani kao tajni kršćani i podvrgnuti mučenjima tijekom kojih je Bah preminuo, a Srđu je na kraju odrubljena glava. Tijekom kasne antike slavljeni su širom Sredozemlja kad su podignute mnoge crkve njima u čast, uključujući one u Carigradu i Rimu. Bili su zaštitnici Dubrovnika do 972. godine**(10) 

Na današnji dan, 7. listopada 1571. godine,  odvila se poznata bitka između savezničkog brodovlja Druge sv. lige i Turaka u vodama oko grada Lepanta u današnjem Korintskom zaljevu, koju povijest naziva Lepantskom bitkom, u kojoj je kršćansko brodovlje nakon teške bitke iznijelo sjajnu pobjedu, najsjajniju, koju je kršćansko oružje iznijelo nad Turcima.  *Na glas o toj pobjedi, cijeli je kršćanski svijet plivao u ekstazi veselja, osim Dubrovnika, koji je u bitci sudjelovao, potajno, brodovljem na pričuvnim položajima, ali koji nije mogao otvoreno slaviti turski poraz. Dapače s velikim zakašnjenjem poslao je svoje poslanike na čestitanje zapovjedniku savezničke flote Don Juanu d'Austrija. Dubrovnik se s punim pravom bojao, da će nakon te pobjede Venecija još više rovariti protiv dubrovačke slobode. S druge strane, otvoreno se veseliti pobjedi saveznika, moglo bi izazvati gnjev Turaka. Razumljivo je dakle, da se Dubrovčani nisu mogli tome veseliti, i da su u očekivanju novih događaja nastavili s radovima na utvrđivanju grada i pri­premanju na eventualnu obranu. Iako s velikim zakašnjenjem Dubrovnik je ipak poslao svoje poslanike na čestitanje zapovjedniku savezničke flote Don Juanu d'Austrija. *. **Dubrovački brodovi (koji su za tadašnje pojmove bili generaciju ispred svih) sudjelovali su u sukobu ali se nisu borili u samoj bitci. Tu je na vidjelo opet došla poznata dubrovačka diplomacija. Službeno su ti brodovi zaplijenjeni u Španjolskoj, a kapetanima je dana nadoknada za propale poslove. Čak su uspjeli uvrstiti članak u ugovor o sv. Ligi po kojem su Dubrovčani neutralni čak i ako sudjeluju u sukobima. Dubrovačke nave i galijuni bili su jedne od najsuvremenijih brodova na Mediteranu. To su bili jedrenjaci sa izdignutim prednjim i stražnjim dijelom broda. Tijekom bitke ti izdignuti dijelovi služili su kao kule – utvrde. Na vrhu jarbola nalazili su se koševi iz kojih su strijelci pucali po napadačima. Na ovim brodovima se prvi put javljaju vratašca za topove na bokovima tako da su topovi bili smješteni na donjim palubama. Dubrovčani u samoj bitci nisu sudjelovali (oko 30 brodova je došlo do Lepanta) jer se navodno zbog bonace nisu mogli priključiti borbi. Na kraju su dubrovački brodovi poslužili samo za logistiku i prijevoz trupa i namirnica na bojno polje u blizini Lepanta. Lepantska bitka najveći je sukob galija pokretanih veslima ali i njihovo zadnje pojavljivanje u velikim pomorskim sukobima. Ova bitka je najkrvavija pomorska bitka u povijesti – 28.000 poginulih sa obje sukobljene strane. Koliko je žrtava bilo pokazuje i ime koje je dobila u turskoj historiografiji – Bitka uništene mornarice. U bitci su sudjelovale galije iz 8 gradova sa istočne obale Jadrana. To je najvjerojatnije pomorska bitka u kojoj je sudjelovalo najviše Hrvata nego ikad prije (a i poslije). Ne postoje službeni podaci ali se nagađa da je u njoj sudjelovalo oko 15.000 Hrvata(uglavnom galijota) a velik broj njih je svoje kosti ostavio na dnu mora. Naime, nakon što su turci odmah s flotom od 300 galija osvojili, odnosno preoteli Veneciji cijeli otok osim grada Famaguste, svjesni da ne mogu sami poraziti tursku mornaricu, Mlećani traže pomoć i nalaze je u papi Piu V. koji organizira 2. svetu ligu. Turska mornarica je izgubila sve brodove osim onih 15 koji su uspjeli pobjeći sa Uluč-Alijem. Od toga broja, 175 ih je potopljeno a 12 ih je zarobljeno i sačuvano. Velik broj ih je potopljen nakon bitke. Kršćani su izgubili 15 brodova i to uglavnom na desnom krilu. Turci su imali (grubi i neprovjereni podaci) 20.000 poginulih i 5.000 zarobljenih. Tom prilikom je oslobođeno 10.000 kršćanskih robova-veslača. Kršćani su imali 7.656 poginulih i 7.784 ranjenih**. Kršćanske sile nisu kapitalizirale sjajnu pobjedu kod Lepanta. Daljnji rat se neracionalno razvlačio. Lepantska bitka je međutim imala moralni učinak jer je pokazala da Turci nisu nepobjedivi. Uza sve to Mleci su u miru sklopljenom 1573. morali Turcima priznati Cipar, koji je i bio povod Lepantskoj bitki, i koji je ostao pod turskom vlašćusve do XIX. stoljeća. (12)

Na današnji dan, 7. listopada 1727. godine, s prijateljem i kasnijim biografom Serafinom Marijom Crijevićem u matičnom dominikanskom samostanu u Dubrovniku službu profesora filozofije preuzeo je povijesni pisac Ivan Dominik (Ignacij Marija), Bošković. Budući se isticao naobrazbom i govorničkom vještinom u javnim skolastičkim raspravama iz filozofije i teologije, ponuđena mu je katedra filozofije na glasovitom Kolegiju Sv. Tome u Napulju. Ivan Dominik se radije vratio u Dubrovnik. Održao je samo četiri predavanja, jer se razbolio i uskoro, 22. studenoga 1727. godine umro u rodnom Dubrovniku. — Bavio se dogmatskim pitanjima i spisima crkvenih otaca, a na talijanskom jeziku napisao je povijest prvih dvaju općih sabora, nicejskog i carigradskog (rukopis se čuva u Dominikanskoj knjižnici u Dubrovniku). (13)

Na današnji dan, 7. listopada 1944. godine, u Dubrovniku su provedeni izbori za nove gradske čelnike. U Gradskoj vijećnici stotinjak je izbornika između sebe izabralo 24-oricu novih gradskih vijećnika. Za gradonačelnika je izabran dr. Niko Koprivica. Osamnaest dana kasnije bit će mrtav. Partizani su ga, zajedno s drugim uhićenim građanima, pogubili na Daksi 24. listopada 1944. (14) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

1396. godine, u je rođen, a Najvjerojatnije, na današnji dan 7. listopada 1472. godine,  u rodnoj Firenci umro je talijanski graditelj i kipar, graditelj dubrovačkih utvrda Michelozzo di Bartolomeo Michelozzi, (Michelozzo da Firenze). Ovaj veliki graditelj bio je suradnik i učenik L. Ghibertija, a od 1423. i Donatella. U kiparskim djelima spojio je utjecaje rimskoga i toskanskoga quattrocenta. U graditeljstvu isprva blizak gotici, potom je pod Brunelleschijevim utjecajem postao jedan od glavnih majstora firentinske renesanse. Kao graditelj u službi Republike boravio je u Dubrovniku (1461–64). Radio je na pregradnji gradskih utvrda (dovršio kulu Minčetu i njezino predziđe, kule Bokar i Puncijelu). Nakon eksplozije baruta (1463) na Kneževu dvoru, prema njegovim nacrtima izvedene su renesansne arkade prizemlja. Osim radova u samom Dubrovniku, za službi republike radio je i na utvrđivanju Stona. (15)

Na današnji dan, 7. listopada 1942. godine, u Dubrovniku je rođen StijepoGuzza(časnički namjesnik). Električar, trajno nastanjen u Dubrovniku. U Domovinski rat uključio se 1. listopada 1991., kao pripadnik Stožera CZ-e.  Poginuo je 4. lipnja 1992. g. u  Dubrovniku, prilikom neprijateljskog topničkog napada. (16)

Na današnji dan, 7. listopada 1951. godine, u Perušiću je rođenahrvatska hispanistica i književna prevoditeljica Mirjana Polić-Bobić. Istražuje pisanu ostavštinu istaknutih Hrvata u hispanskome svijetu XVI–XVIII. st. te hrvatsko-hispanske veze u Španjolskoj. 2000. godine objavila je djelo Među križom i polumjesecom: dubrovačke dojave španjolskom dvoru o Turcima u XVI. stoljeću. (17) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u ponedjeljak 7. listopada 1991. godine, neprijatelj je uspio probiti obrambenu crtu Gabrile-Ćilipi-Popovići i zaprijetio ulaskom u Zvekovicu i Obod na ulazu u Cavtat. (18) U noći s 6. na 7. listopad '91. godine većina branitelja se povukla u Dubrovnik. Te noći punih osam sati je veći dio Zvekovice bio napušten pa je neprijatelj djelomično zauzeo taj prostor. U jutarnjim satima, na današnji dan, 7. listopada 1991. godine, upućena je grupa branitelja iz Policijske uprave da na prostoru Zvekovice formira crtu obrane. Branitelji su zauzeli taj napušteni prostor pošto su se sukobili s neprijateljem koji je već dijelom ušao na Zvekovicu i nanijeli mu gubitke u ljudstvu i tehnici. Taj malobrojni dio branitelja je uspio nekoliko dana zadržati nadmoćnijeg neprijatelja na crtama Obod-Zvekovica-brdo prema Veljem Dolu-Plat-Zvijezda-Malaštica do Ivanice. (19) S brodova se pucalo na Cavtat. Pogođeni su crkva i samostan Gospe Snježne u Cavtatu. *Pogođeno je  Meštrovićevo djelo, Račićev mauzolej.* Prodore preko Ivanice i Osojnika hrvatske obrambene snage nisu dopustile.  Po Gružu su padale granate, a na Kantafigu je pogođen autobus Libertasa. Granatama je pogođen Lokrum.  U Mokošici je od granate, koja je u 15 sati i 45 minuta pala ispred skloništa, poginulo devet civila, mladih ljudi *dok ih je dvadesetak ranjeno*. **U neprijateljskom topničkom napadu u Mokošici poginuli su: Denis Ćimić, Vladimirka Dopsai, Milenko Kulaš, Miho Liban, Nikola Liban, Alen Vasiljević, Joško Vuković, Jozo Brajović i Ivo Maškarić**. *Žestoke borbe vodile su se za most kod Bistrine*. ***Neprijatelj je bombardirao,ali ne i srušio most na Bistrini. (18)Na današnji dan, 7. listopada 1991. godine, na za­padnom dijelu bojišta, pogino je: Pero Zec, u Orašcu prilikom povlačenja s borbenog položaja na Osojniku. ***Ozlijeđeni su 7.  10.   Mato Burić i Ivo Caput, (ZNG),   Perica Žaknić (MUP), Ante Gustin (ZNG),   Zdravko    Miletić   i    Ivan Brnada (TO), Ljubo Kežić (MUP) i civil Vitto Cocezza.*** Obolio od ratnih posljedica, na današnji dan 1995. godine, kao pripadnik 163. brigade HV-e, u Dubrovniku je umro Đurica Begenišić. (20) Na današnji dan, 7. listopada 1991. godine na istoč­nom dijelu dubrovačkog bojišta, na Zvekovici, poginuli su Lovro Guljelmović, prilikom izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik HV-e, Jusuf Muslija, kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, Rasim Pramenković, kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, Nikola Srgota, u neprijateljskom topničkom napadui Ili­ja Šaravanja. (21)Na današnji dan, 7. listopada 1991. godine, poginuo je pripadnik 114. Diviziona minsko- protuminskog Split, Goran-Igor Bušelić. (22)Na današnji dan, 7.listopada 1991. godine, kao civilna žrtva u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, poginuo je Antun Mišić, sa Zvekovice, rođen 1915. (23) Na današnji dan, 7. listopada 1991. godine miniran je usjek Duboke Ljute. Postavljene su dvije "tatre" (kamioni) pune eksploziva ojačane tenkovskim minama. Ispred kamiona minirana je velika stijena i stavljeno 150 kg eksploziva. U isto vrijeme inžinjerci su minirali štreku iznad Plata s televizijskim ekranima, lako je postojalo vrlo malo zaprečavajućih sredstava, ipak su stvorili dosta minskih polja koja su nanijela veću štetu neprijatelju prilikom kretanja na južni prostor Republike Hrvatske. Tu zadaću su vršili: Pavlić, Stjepić, Nogolica, Koprvica, Bašić, Raguž, Stanković, Bečić, Raić, Đurić, Žanetić, Šimunović, B.' Bečić, Vukušić, Vlahušić i drugi. (24) Na današnji dan, 7. listopada 1991. godine, Društvo medicinskih sestara i tehničara u Dubrovniku poslalo je dopis Institutu za fizikalnu medicinu »Dr Simo Milošević« u Igalu, u kojem one mole kolegice u Igalu da im pomognu u traženju triju sestara, koje su 4. listopada bile zarobljene u konavoskom selu Radovčićima, gdje su bile u sestrinskoj odjeći i sa sanitetskim kolima radi prijevoza ranjenika. (25) ***U trećem broju ratnog izdanja Dubrovačkog vjesnika, koje se dijelilo besplatno, na današnji dan, 7.listopada 1991. godine, između ostaloga objavljena je: Važna obavijest: Krizni štab Općine Dubrovnik izdao je naređenje privatnim poduzećima, da stave na raspolaganje zalihe prehrambenih prodizvoda iz prodavaonica i skladišta, kao kamione (s vozačima) poduzeću Dubrovkinja uz predočenje popisa robe.*** (18) Na današnji dan, 7.listopada 1991. godine, Dva Kostića, jedan Jović i jedan Bajramović, koji sebe nazivaju ,,Presedništvom SFRJ", donijeli su odluku o prekidu vatre koja je trebala stupiti na snagu u ponoć 7. listopada. Postavili su uvjete da Hrvatska deblokira vojarne okupatorske vojske i da joj omogući povlačenje. Ako se to ne učini, do ponoći, 8. listopada, izjavili su Kostići, “nastaviti ća s ofanzivnim dejstvima.” (26) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 58,59,60

(2) https://www.bitno.net/vjera/blazena-djevica-marija-od-krunice/

(3) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 309-313

(4) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. *224,*225,241, https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Srđ_i_Bah

(5) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(6) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(7) http://www.os-igkovacic-stitar.skole.hr/print/?prt_name=news&prt_id=1183

(8) http://www.zzjz-ck.hr/?gid=13

(9) https://www.bitno.net/vjera/blazena-djevica-marija-od-krunice/

(10) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 309-313

NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. *224,*225,241, https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Srđ_i_Bah

(12) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 58,59,60

*LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 161

**http://hu-benedikt.hr/?p=929

(13) HBL Anto Lešić (1989)

(14) VEDRAN BENIĆ – DUBROVAČKI SPOMENAR, str.191

(15) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(16) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -189-

(17) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(18) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 527

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 18,19

**VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 29, Str. -83- Jozo Brajović, Str. -84- Denis Ćimić, Str. -85- Vladimirka Dopsai, Str. -87- Milenko Kulaš, Str. -88- Miho Liban, Str. -89- Nikola Liban, Str. -90- Ivo Maškarić, Str. -95- Alen Vasiljević, Str. -96- Joško Vuković

***DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 3 — 7. listopada 1991.

(19) DUBROVNIK SE (NE) BRANI PJESMOM - SJEĆANJA NA 1991/92. –

MLADEN JURKOVIĆ, Str. 91,92

(20) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 29, Str. -97- Pero Zec, Str. -244- Đurica Begenišić

***DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 3 — 7. listopada 1991.

(21) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 29, Str. -86- Lovro Guljelmović, Str. -91- Jusuf Muslija, Str. -92- Rasim Pramenković, Str. -93- Nikola Srgota, Str. -94- Ilija Šaravanja

(22) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-263-

(23) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 267, 268

(24) DUBROVNIK SE (NE) BRANI PJESMOM - SJEĆANJA NA 1991/92. –

MLADEN JURKOVIĆ, Str. 58

(25) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 33,34

(26) DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 4 — 8. listopada 1991.

(27) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(28) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 309-313