Gradoplov 25.10.2021.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 25. listopada 1546. godine, dubrovačke vlasti donijele su konačnu odluku o osnutku geta unutar gradskih zidina. (1) Na današnji dan, 25. listopada 1990. godine, osnovan je Lions klub Sveti Vlaho u Dubrovniku, prvi Lions klub u Hrvatskoj. (2) Obilazeći prvu crtu bojišnice, na današnji dan, 25. listopada 1991. godine, poginuo je organizator obrane Grada Miljenko Bratoš. (3) 25. listopada 1931. godine, u Dubrovniku je rođen grafičar i slikar Ivo Grbić.(4) Katolička crkva danas se sjeća blažene Katarine Kotromanić, a uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su i imena: Krizant, Darija i Darka. (5) 25.listopada – Obljetnica posvete u onim župnim crkvama u kojima nije poznat dan posvete ili je spriječen.Danas je i Spomen svih žrtava Dubrovačke biskupije. (6) 25.listopada – Dan je dobrovoljnih darivatelja krvi u Republici Hrvatskoj. Obilježava se 25. listopada. Na taj je dan 1953. godine u Željezari Sisak održana prva akcija dobrovoljnog davanja krvi u organizaciji Hrvatskog Crvenog križa. Način je to zahvaliti svim darivateljima na njihovoj humanosti i plemenitosti, te podsjetiti javnost koliko je darivanje krvi važno u spašavanju ljudskih života. (7)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 25. listopada 1432. godine, potpisana je mirovna povelja koja je bila preduvjet završetka četverogodišnjeg konavoskog rata između Dubrovnika i bosanskog vojvode Radoslava Pavlovića, potvrđenog 15. ožujka 1433. g. Radoslav Pavlović, bosanski vojvoda, pokajao se što je 31. prosinca 1426. godine Dubrovniku ustupio svoj dio Konavala, Cavtat i Obod. Tražio je načina da ga dobije natrag. Počeo je stoga izazivati neprijateljstva. 13. listopada 1429. g., potužiše se njegovi poslanici u Dubrovniku kako bjegunci iz velikaševih krajeva nalaze zaklonište na dubrovačkom zemljištu. Dubrovčani obećaše i odlučiše to svakako najoštrijim mjerama spriječiti, a poslanike pozvaše da iznesu o tome konkretne podatke. Jači povod za svađu našao je Radoslav kad su Dubrovčani počeli utvrđivati Cavtat, mjesto na poluotočiću vezanom uskom prevlakom s kopnom. Dubrovčani nisu namjeravali Cavtat sa svih strana zaokružiti zidinama, već su gradili zid na prevlaci i prokapati jarak s namjerom da spoje more s morem i tako radi lakše obrane učine Cavtat otočićem. Radoslav Pavlović je poslao 1430. poslanike koji zatražiše da Dubrovčani obustave iskapanje jarka. Uz to su zatražili da odmah plate kamate od njegova poklada od 600 dukata ili da vrate novac. Dubrovčani odgovoriše da je za povlačenje novca bio ugovoren dvomjesečni otkaz. U pogledu Cavtata odgovoriše da su oni Konavle sa Cavtatom kupili, pa prema tome mogu na tom teritoriju činiti što hoće. Ovaj odgovor ne zadovolji Radoslava, te on bez najave rata započne s neprijateljstvom. Sakupi vojsku te krene na dubrovačko zemljište. Dubrov­čani, saznavši za to, sakupiše omanju vojsku. Vojske se sukobiše u župskoj Ljutoj. Radoslavova vojska porazi dubrovačku, a nakon toga Radoslavovi ljudi oplijeniše i poha­raše Župu. S time započe poznati konavoski rat, koji je stajao Pavlovića i još više Dubrovčane mnogih žrtava, ali je manje zanimljiv po svojim strateškim potezima a više po zamašnoj diplomatskoj igri što se uporedo s ratom odigravala. Nakon četverogodišnji ratnih i diplomatskih aktivnosti napokon dođe do mira. Sačuvana je Radoslavova mirovna povelja od 25. listopada 1432, dok dubrovačke nema. Ovim mirom potvrđuju se sve stare povelje i ugovori, a obje strane opraštaju sva ubojstva i uvrede počinjene u ratu, tako da nitko ni na jednoj ni na drugoj strani ne može tražiti vraždu. Određuje se da mir potvrde i bosanski kralj i Porta. I zaista, bosanski kralj 2. ožujka 1433. potvrdi mir a tek nakon toga, 15. ožujka 1433. godine, položi zakletvu i Radoslav Pavlović. Premda je ratovanje već prije prestalo, tek se ovaj datum smatra okončanjem rata, od kojeg ni Pavlović ni Dubrovčani nisu polučili nikakve koristi. (8)   

Na današnji dan, 25. listopada 1546. godine, dubrovačke vlasti donijele su konačnu odluku o osnutku geta unutar gradskih zidina, u donjem dijelu Lojarske ulice (današnje Žudioske). U izboru državnih nekretnina vlasti su vjerojatno izabrale baš Lojarsku ulicu jer je bila treća ulica od Sponze, u kojoj su se nala­zile carinarnica i skladišta trgovačke robe, ključne za poslovanje ži­dovskih trgovaca. Prva ulica uz Sponzu (Zlatarska) vjerojatno nije mogla doći u obzir jer su trgovine i stambene prostore u toj ulici gotovo beziznimno držali zlatari. Isto je bilo i sa sljedećom, Kovačkom ulicom, gdje su trgovine, odnosno radionice gotovo isključivo držali kovači. Dakle, treća, Lojarska ulica bila je logičan izbor, jer je tijekom 40-ih godina 16. stoljeća tu je radio samo jedan lojar, nekoliko skladišta koristila je država, a nekoliko ih je bilo napušteno. Ovom odredbom, Židovima je dodijeljen donji dio Lojarske između poprečnih ulica Prijeko i Među polače, koja danas ne postoji, a tad je bila širine oko 2,5 metra, tekla je iza palača na Placi, od Sponze do Vetranićeve ulice. Prostor geta ograđen je s dva zida. Jedan je sazidan na rubu Prijekoga, a drugi u blizini ulice Među Polače i u njega su ugrađena vrata. Dubrovački stražar trebao ih je zaključavat uvečer u vrijeme Zdravo Marije, a otključavati s jutarnjim zvonima. *U Žudioskoj ulici, na prostoru nekadašnjeg Dubrovačkog Geta smještena je židovska vjerska ustanova SINAGOGA. Dubrovačka sinagoga najstarija je sefardska sinagoga u svijetu, od onih koje su još aktivne. Druga je najstarija sinagoga u Europi iza one u Pragu. Potječe iz 1408. godine. Podigli su je Židovi, koji su u Dubrovnik došli iz Španjolske. Unutrašnjost sinagoge je obnovljena 1652 godine i takva je sačuvana do danas. Osim Sinagoge Židovska zajednica u Dubrovniku ima svoje groblje na Boninovu i malu židovsku fontanu na Pilama.* (9) 

25. listopada obilježava se obljetnica zločina na otočiću Daksi, gdje su 25. listopada 1944. godine komunističke vlasti pogubile pedesetak Dubrovčana, Hrvata i pripadnika drugih nacionalnosti. Posmrtni ostaci su ekshumirani 2009. godine i pronađeni su kosturi 53 osobe što je bilo daleko više od očekivanih 35 osoba s poznatog popisa „U ime naroda.“  Među stradalnicima na Daksi bilo je i sedam svećenika.  Posmrtni ostaci većine stradalnika dostojanstveno su pokopani na Daksi 2010. godine u zajedničku grobnicu podno spomen-obilježja. (15) 

Na današnji dan, 25. listopada 1990. godine, osnovan je Lions klub Dubrovnik – Sveti Vlaho, prvi Lions klub u Hrvatskoj. Hrvatski Lionsi dobili su vlastiti District, osnovavši 2. veljače 1994. godine u Dubrovniku Inicijativni odbor za ustrojavanje vlastita distrikta. Iste godine, na međunarodnoj Konvenciji održanoj u Seoulu (Republika Koreja), naš je District službeno priznat u statusu tzv. provizornog distrikta. Hrvatski District (D-126) podijeljen je danas na četiri regije nazvane po stranama svijeta, a regije – zbog brojnosti klubova – podijeljene su u više zona. Lions pokret u našoj domovini krajem 2008. godine Hrvatska broji 61 klub s više od 1600 članova. (10) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 25. listopada 1931. godine, u Dubrovniku je rođen grafičar i slikar Ivo Grbić. Od 1960–82. g. bio je profesor pri grafičkom odsjeku Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu, gdje je odgojio mnoge danas afirmirane grafičare i dizajnere, a potom slobodni umjetnik u Dubrovniku, gdje mu je u srpsko-crnogorskom napadu 1991. izgorjela kuća s galerijom i cjelokupnim inventarom: sve slike, crteži i grafike, keramika, etnografska i antikvarna zbirka, knjižnica, foto, audio i pisana dokumentacija, te još mnoštvo vrijednih predmeta. Osim slikarstvom i grafikom bavi se keramikom i sitnom plastikom. Autor je brojnih medalja, plakata, povelja, plaketa i drugih likovnih rješenja.* Od 2001., na vanjskim zidovima palače u Širokoj ulici, redovito postavlja izložbe svojih radova i dokumenata koji govore o stradanju Dubrovnika u Domovinskom ratu. 2011. godine Ivo Grbić objavio je knjigu Sjećanja. (11)

25. listopada 1937. godine, u Dubrovniku je umro publicist Vlaho Fortunić. Bio je učitelj u Slanome, u Stonu, te do umirovljenja 1925. u Dubrovniku, gdje je živio do smrti. Tiskao je članke o dubrovačkoj povijesti, dubrovačkim narodnim običajima, ribarstvu, domaćem bilju i pedagogiji. Iza sebe je ostavio djela: Crtice o ribarstvu uopće, a nadasve u području bivše Republike dubrovačke i suautorsko djelo Slano. (12) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u petak 25. listopada 1991. godine; *u 6:30 na prvom biltenu Radio Dubrovnika, govorilo se o kanonadi prethodne noći i nabrajalo mjesta gdje su padale granate. U 6.50 sati dat je znak prestanka opće opasnosti. Ipak, već ujutro vojni brodovi ponovo su se približili samom gradu, a artiljerija otvorila vatru na Dubac i Pobrežje.** Nakon desanta na Kupare snage obrane povukle su se iz Župe dubrovačke i sa Brgata. Toga dana ustrojena je crta obrane: Sustjepan-Nuncijata-Lokvice-Srđ-prostor magistrale iznad Ploča-Orkanski visovi, prostor iznad Zlatnog potoka-prostor iznad h. Belveder, otok Lokrum, otok Šipan itd. Po povlačenju u grad, 24. listopada,inžinjerija je imala zadaću zapriječiti (minirati) cjelokupni prostor prve crte obrane Grada uključujući i obalni pojas s nekim otocima. Na današnji dan, 1991. godine, zaključeno je prvo primirje koje taj naziv donekle i zaslužuje. U Cavtatu su vođeni razgovori između predstavnika Skupštine Općine Dubrovnik  i JA uz posredovanje promatračke misije EZ-a. Glavna tema je bila prekid vatre. Komanda VPS Boka izdala je naređenje o prekidu vatre u 17 sati, *kada je trebalo stupiti na snagu i potpisano primirje*. U obavijesti stoji da se svi građani koji se žele evakuirati iz Dubrovnika trebaju prijaviti dubrovačkom Crvenom križu do 27. listopada. ****Od toga dana Euro­pa i svijet sve više su znali o okupaciji Dubrovnika. Tako je s dopuštenjem vojnih vlasti u Dubrovnik 28. listopada pristigla nekolicina stranih novinara, a 29. listopada u naš grad je pristigla diplomatsko — vojna delegacija iz nekoli­ko europskih zemalja i SAD****. ***Obi­lazeći prvu crtu bojišnice, na današnji dan, 25. listopada 1991. godine, poginuo je sekretar općin­skog Sekretarijata za narodnu obranu, jedan od najzaslužnijih organizatora obrane Grada, Miljenko Bratoš. (13) Bio sekretar Sekretarijata za poslove obrane i prvi čovjek u Gradu koji je procijenio da će doći do rata. Već tada sa skupinom dragovoljaca pripremao je skloništa, vodu, hranu, agregate, zalihe krvi. U tom smo segmentu bili relativno spremni za rat – kazao je o ulozi Miljenka Bratoša na početku rata general Nojko Marinović. Već u ožujku 1991. godine organizirao je postrojbe za motrenje pograničnih područja. Nešto kasnije je uz Aljošu Nikolića i Rudija Butkovića bio osnivač i Odreda naoružanih brodova te je organizirao vađenje neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava iz dubrovačkog podmorja kako bi se eksploziv iskoristio za izradu bombi, tzv. ‘televizija’ u tvornici TUP. Grad je bio u punoj blokadi i da ne bi tijekom noći došlo do ubacivanja specijalnih skupina agresora, postojale su tzv. ‘mrtve straže’, koja najprije puca, a onda zaustavlja. Pokojni Bratoš prošao je pored straže i rekao: vraćam se za 20 minuta. U međuvremenu se straža smijenila. Došla je druga postava, on se zadržao duže nego što je trebalo, i u povratku, misleći da je to ista straža, nije stao nego je produžio i stražar je pucao – prepričao je tragični događaj general Marinović. Na Dan dubrovačkih branitelja, 6. prosinca 2011. godine, Miljenko Bratoš je posmrtno odlikovan ordenom Reda bana Josipa Jelačića za osobite zasluge, a orden je primio njegov sin Hrvoje. U čast i sjećanje na Miljenka Bratoša, njegovo ime nosi i jedna ulica u Dubrovniku. Miljenko Bratoš ostao je poznat po svojoj misli vodilji: „Onaj tko zna plivat, i pored fundavanja pliva naprijed“. (14) 

Izvori i literatura:

(1) VESNA MIOVIĆ, Židovski geto u Dubrovniku (1546-1808), Str. 11, 12, 13, 14

*Izvor: stranica Turističke zajednice Grada Dubrovnika

*https://www.facebook.com/durepublika

(2) http://www.lions-split.hr/j259/index.php/povijest-3/lionsi-u-hrvatskoj

(3) http://www.dulist.hr/na-danasnji-dan-23-godine-od-pogibije-miljenka-bratosa/203241/

(4) HBL Višnja Flego (2002)

(5) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(7) http://www.hck.hr/hr/kategorija/kategorije-dobrovoljno-davanje-krvi-61

(8) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str.197, 200

(9) VESNA MIOVIĆ, Židovski geto u Dubrovniku (1546-1808), Str. 11, 12, 13, 14

*Izvor: stranica Turističke zajednice Grada Dubrovnika

*https://www.facebook.com/durepublika

(10) http://www.lions-split.hr/j259/index.php/povijest-3/lionsi-u-hrvatskoj

(11) HBL Višnja Flego (2002)

(12) HBL Vinko Foretić i Redakcija Hrvatskoga biografskog leksikona (1998)

(13) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 531

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 30,31

**DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 10 — 26. listopada 1991.

***VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 30, Str. -113- Miljenko Bratoš

**** DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 12 — 2. studenoga 1991.

(14) http://www.dulist.hr/na-danasnji-dan-23-godine-od-pogibije-miljenka-bratosa/203241/

(15)https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/zupanija/dubrovnik/obiljezena-75-obljetnica-zlocina-na-daksi-629887