Travarica: Kako napraviti domaći biljni sirup?

Nakon što smo u prethodnoj emisiji govorili o pravilnoj pripremi čaja, u novom izdanju "Travarice" tema su bili domaći biljni sirupi – pripravci koje mnogi povezuju s kašljem, prehladom i jačanjem imuniteta. O tajnama tradicionalne izrade govorila je fitoaromaterapeutkinja i stručnjakinja za tradicionalno travarstvo Martina Bogdanić.

Kako ističe, izrada sirupa puno je složenija nego što se na prvi pogled čini i postupci se razlikuju ovisno o tome koristi li se svježe ili suho bilje.

Na samom početku razlikovala je klasične sirupe za razrjeđivanje, poput sirupa od bazge, od pravih ljekovitih pripravaka.

Sirupi od bazge, gloga, kadulje, maline, kupine ili borovnice mogu biti ukusni i korisni napitci, ali nisu nužno snažni terapeutski pripravci. 

S druge strane, tradicionalni biljni sirupi za respiratorni sustav pripremaju se pažljivije i imaju specifičnu namjenu.

Prema riječima Bogdanić, u tradicionalnom travarstvu kao prirodni konzervansi koriste se med ili šećer.

Martina Bogdanić izdvojila je tri osnovna načina pripreme sirupa:

1. Svježi sok biljke i med

Prva metoda temelji se na svježem biljnom soku pomiješanom s medom. Kao primjer navela je uskolisni trputac, biljku poznatu po djelovanju na dišni sustav. Posebno je naglasila kako se biljka za čaj i biljka za sirup ne bere u isto vrijeme dana. 

Ako se biljka koristi za čaj, bere se tijekom najtoplijeg dijela dana kada je najsuša i sadrži najviše ljekovitih tvari. No za sirup se bere rano ujutro, dok još sadrži više vlage i soka.

Svježe ubrani trputac potom se gnječi, melje ili cijedi kako bi se dobio takozvani "živi sok". Taj sok miješa se s medom u omjeru pola-pola.

Sirup se čuva u manjim bočicama u hladnjaku, a nakon otvaranja preporučuje se potrošiti ga unutar tjedan dana.

2. Sirup od borovih iglica: red šećera, red biljke

Drugi način pripreme koristi se za biljke iz kojih nije moguće jednostavno iscijediti sok, poput borovih ili jelovih iglica.

Postupak je jednostavan: u staklenku se slažu red biljke pa red šećera, i tako naizmjenično do vrha.

Važno je da iglice budu svježe i blago vlažne, idealno ubrane dok je na njima još rosa, jer upravo vlaga pomaže otapanju šećera.

Bogdanić upozorava i na važnost pravilnog prepoznavanja biljaka.

- Treba dobro poznavati biljke da se slučajno ne bi ubrala tisa ili tuja, koje su otrovne, naglasila je.

Staklenke se potom zatvaraju i ostavljaju na toplom mjestu dok se šećer potpuno ne otopi. Tradicionalno se neke vrste sirupa, poput sirupa od trputca, čak zakapaju u zemlju na nekoliko mjeseci kako bi se izvuklo što više ljekovitih sastojaka.

3. Sirupi od suhog bilja

Treći način odnosi se na suho bilje, osobito biljke poput majčine dušice koje prirodno sadrže malo vlage.

Kod takvih sirupa najprije se priprema vrlo koncentrirani čaj. Bilje se preko noći namače u hladnoj vodi, zatim kratko prokuha i procijedi.

Dobivena količina tekućine potom se miješa s jednakom količinom šećera i lagano zagrijava dok se šećer potpuno ne otopi.

Sirup se zatim ulijeva u sterilizirane tamne bočice koje moraju biti mlake kako zbog temperaturne razlike ne bi pukle.

Jedna od čestih tema među ljubiteljima prirodne medicine jest pitanje šećera u domaćim pripravcima. Martina Bogdanić smatra da se količine koje se koriste u terapijske svrhe ne mogu uspoređivati s industrijski prerađenom hranom.

- To se ne uzima kao slatkiš, nego kada smo bolesni – po jedna čajna žličica svakih nekoliko sati, pojasnila je.

Dodala je i kako se može koristiti smeđi šećer, dok med ponekad može prokisnuti tijekom dugog stajanja, osobito ako biljka sadrži puno vlage.

Poslušajte cijelu Travaricu: