Zovi doktora: bol u leđima nije uvijek ista, kako prepoznati upalnu križobolju?

Bol u donjem dijelu leđa jedan je od najčešćih zdravstvenih problema današnjice. Procjenjuje se da čak 60 do 80 posto ljudi tijekom života doživi barem jednu epizodu križobolje, dok se kod 15 do 20 posto odraslih javlja svake godine. U Hrvatskoj s kroničnom boli u leđima živi oko 23 posto odraslih.

Ipak, kako upozoravaju stručnjaci, nije svaka križobolja ista, a razlike među njima mogu biti ključne za pravovremenu dijagnozu i liječenje.

O toj temi, u ovotjednoj emisiji Zovi doktora, razgovarali smo s reumatologom Filipom Mirićem iz KBC Rijeka, koji ističe kako je najvažnije razlikovati uzrok boli.

- Križobolja je jedan od najčešćih simptoma zbog kojih se pacijenti javljaju liječniku, ali ključno je prepoznati o kojem se tipu radi jer su uzroci, dijagnostika i liječenje potpuno različiti, naglašava Mirić.

Najčešće se razlikuju tri osnovna oblika križobolje. 

Mehanička križobolja najzastupljenija je i obično nastaje kao posljedica fizičkog napora, naglog pokreta ili podizanja tereta. 

U takvim slučajevima bol je izraženija tijekom kretanja i opterećenja, dok se u mirovanju smanjuje. 

Sličan obrazac ima i degenerativna križobolja, koja je povezana s trošenjem struktura kralježnice i češće se javlja u starijoj životnoj dobi.

Za razliku od tih oblika, upalna križobolja ima potpuno drugačiju kliničku sliku i često prolazi neprepoznato. 

Riječ je o rjeđem, ali potencijalno ozbiljnijem stanju koje se najčešće javlja kod mlađih osoba, između 20. i 40. godine života. 

Upravo zato se simptomi često pogrešno pripisuju svakodnevnim naporima, sportu ili poslu.

- Upalna križobolja razlikuje se po tome što je bol izraženija u mirovanju, često noću i pred jutro, a pacijente može buditi iz sna. Ono što je specifično jest da se tegobe smanjuju kretanjem, za razliku od mehaničke boli gdje mirovanje pomaže, objašnjava Mirić.

Upalna križobolja najčešće je dio skupine bolesti poznatih kao spondiloartritisi. 

Riječ je o autoimunim bolestima kod kojih imunološki sustav napada vlastita tkiva, prvenstveno zglobove kralježnice i sakroilijakalne zglobove. 

U tu skupinu ubrajaju se aksijalni spondiloartritis, ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis, reaktivni artritis te artritis povezan s upalnim bolestima crijeva.

Genetika u svemu tome ima određenu ulogu. 

Posebno se ističe gen HLA-B27 koji povećava rizik od razvoja bolesti, no njegovo prisustvo ne znači da će se bolest nužno i razviti. 

Većina ljudi koji nose taj gen nikada neće imati simptome, iako je rizik nešto veći ako bolest postoji u obitelji.

Jedan od najvećih izazova u praksi jest kasno postavljanje dijagnoze. 

Simptomi se razvijaju postupno i često se zanemaruju ili ublažavaju lijekovima protiv bolova bez detaljnije obrade. 

Upravo zato stručnjaci upozoravaju da bi svaka bol u donjem dijelu leđa koja traje dulje od tri mjeseca trebala biti signal za odlazak liječniku, osobito ako se javlja noću, prati je jutarnja ukočenost i poboljšava se kretanjem.

Dijagnostika može biti zahtjevna jer se u ranim fazama bolesti promjene često ne vide na rendgenskim snimkama. 

Upravo zato magnetna rezonanca danas ima ključnu ulogu jer omogućuje otkrivanje upalnih promjena i prije nego što dođe do trajnih oštećenja.

Liječenje ovisi o težini bolesti i simptomima. 

U početku se najčešće primjenjuju nesteroidni protuupalni lijekovi, a kod težih oblika uvodi se biološka terapija koja ciljano djeluje na imunološki sustav. 

Takvi lijekovi mogu značajno usporiti napredovanje bolesti i poboljšati kvalitetu života, iako ne uklanjaju uvijek bol u potpunosti.

Važno je naglasiti da nije svaka križobolja reumatske prirode. 

Mnogi pacijenti imaju mehaničke ili degenerativne probleme koji zahtijevaju drugačiji pristup liječenju. Upravo zato pravilno prepoznavanje simptoma i pravovremena dijagnostika mogu napraviti veliku razliku.

Poslušajte cijelu emisiju: