Al Bano: Felicita je himna koja spaja ljude

Zagreb je ovog proljeća doživio glazbenu čaroliju koja se rijetko viđa. Legendarni talijanski glazbenik Al Bano Carrisi, čiji glas već više od šest desetljeća osvaja svjetske pozornice, održao je svoj premijerni i nezaboravan koncert u prepunoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Bila je to večer prepuna čistih emocija, u kojoj je zagrebačka publika postala njegov najveći zbor, a posebnu toplinu cijelom događaju dala je njegova obitelj koja ga je bodrila izravno s pozornice. Uoči njegovog velikog ljetnog povratka u Hrvatsku, gdje će 9. kolovoza nastupiti u čarobnom ambijentu Malog rimskog kazališta u Puli, Al Bano je u ekskluzivnom razgovoru sa Zlatkom Turkaljem podijelio dojmove o Zagrebu koji ga je oduševio, obiteljskim vezama s našom metropolom i tajni vječnog hita Felicita koji i danas, nakon toliko desetljeća, ljude podiže na noge.

U Zagrebu ste održali odličan koncert. Tijekom cijele večeri publika je pjevala zajedno s Vama. Je li Vas iznenadila takva reakcija i sjajna atmosfera? Kako ste osobno doživjeli svoj prvi susret sa zagrebačkom publikom?

Moj prvi boravak u Zagrebu, a povodom mog prvog koncerta, bio je jednostavno izvanredan. Povezanost između mene kao umjetnika i publike bila je fantastična i, iznad svega, nezaboravna. Predivan je osjećaj kada uspiješ dati sve od sebe, a publika ti uzvrati potpunim razumijevanjem i prihvaćanjem. Oduševljeni ljudi i predivan Zagreb učinili su taj prvi travnja ove godine danom koji nikada neću zaboraviti.

Na pozornici su Vam se pridružili te s nje pratili koncert Vaši najdraži gosti – kći, zet i unuci. Kakav je osjećaj pjevati pred punom dvoranom, a uza sebe imati obitelj na sceni?

Posebnost tog koncerta ležala je upravo u tome što sam iza sebe i uz sebe imao gotovo cijelu obitelj, uključujući i kćer koja danas sa svojom obitelji živi u Zagrebu. Bilo je predivno promatrati unuke kako plešu. U istom sam trenutku gledao publiku i proživljavao te magične trenutke sa svojim najmilijima. Njihovo je oduševljenje bilo toliko zarazno da je ponijelo i mene. Sudjelovao sam u svemu s jednakom energijom, ali i s malo više životnog iskustva – kako za publiku ispred sebe, tako i za svoju obitelj koja me bodrila s pozornice.

Koncert ste završili pjesmom „Felicita” i podigli dvoranu na noge. U Lisinskom su svi pjevali s Vama, publika je postala Vaš veliki zbor. Toliko oduševljenja i veselja dugo nisam vidio na nečijem koncertu. Što Vi kažete, zašto ljudi nakon toliko desetljeća i dalje jako vole pjesmu „Felicita”?

Pjesma „Felicita” (Sreća) pravo je čudo. Hvala Bogu, postala je prava himna jer se čini da ta riječ više nije samo obična imenica. Primjećujem da se svake večeri kada je pjevam dogodi nešto posebno. Bili smo presretni: mi glazbenici, prateći vokali, Iva, a ponajviše brojna publika. Svi su osjećali potrebu za tom pjesmom jer ona posjeduje neviđenu snagu i čaroliju da ljude istovremeno opusti i potpuno oduševi.

Što Vam se posebno sviđa u Zagrebu? Koje su sličnosti u usporedbi sa talijanskim gradovima, a koje su razlike?

Zagreb sam otkrio prvenstveno zahvaljujući kćeri koja tamo živi. Obilazio sam škole koje pohađaju moji unuci, posjećivao magična mjesta i popeo se do one utvrde na Medvednici, Medvedgrada. Prošao sam mnoge dijelove grada i za mene je to predivna mala prijestolnica. Možda je pogrešno zovem malom, jer je to zapravo velik i bogat grad. Sve je na dohvat ruke, cijeli svijet u malom, i sretan sam što sam bio dio tog čarobnog, povijesnog prostora koji ti pomaže da živiš bolje i širiš vlastite vidike. Zato moram iskreno reći: hvala ti, Zagrebe.

Tijekom koncerta publici ste govorili o svojim lijepim, ali i teškim životnim trenucima. Koja Vam pjesma ima posebno značenje, nosi najveću emociju i podsjeća Vas na drage ljude i sretne dane?

Iza mene je već 63 godine glazbenog stvaralaštva i obišao sam cijeli svijet. Često sa svojim suradnicima razgovaram o tome koja mi je pjesma najdraža. Na to gledam kao na knjigu s mnogo stranica: morate je pročitati od korica do korica da biste razumjeli cjelovitu priču. Tako je i s mojim stvaralaštvom – svaka pjesma dio je mene i svaka me povezuje s razdobljem u kojem je nastala i u kojem sam je živio. Kroz cijelu karijeru težio sam kvaliteti života, pjevanja i poruka koje šaljem. Hvala Bogu, publika je u tome prepoznala iskrenost i gotovo uvijek bila uz mene.

Hvala Vam na razgovoru. Veselimo se našem sljedećem susretu u Puli, u prekrasnom ambijentu Malog rimskog kazališta 9. kolovoza.

Da, vidjet ćemo se u Puli! Jedva čekam taj dan koji će biti nezaboravan kako za mene, tako i za vas i publiku. Nemojte propustiti ovaj susret, bila bi to velika pogreška. Svima šaljem veliki zagrljaj, želim vam sve najbolje i donosim pregršt čiste sreće!