Moj sin igra nogomet s Hrvatima, a o vašoj zemlji svi govore samo najljepše

U ekskluzivnom razgovoru sa Zlatkom Turkaljem, Luke Steele (Empire of the Sun) otkriva: kako se nosi s australskim "sindromom visokog maka", kako je to biti izoliran na zapadu Australije, zašto publika u Australiji ponekad teško prašta svjetski uspjeh te zašto na svakom koncertu svira s prepoznatljivom krunom na glavi (koja je s godinama evoluirala u pravo remek-djelo art decoa) i s osjećajem kao da mu je svaki koncert – posljednji u životu.

Kako u Australiji mediji i publika gledaju na svjetski uspjeh, konkretno Vaš uspjeh i vaših pjesama?

Uh, pa u Australiji postoji fenomen poznat kao 'sindrom visokog maka' (Tall Poppy Syndrome). Čim prijeđeš određenu granicu i ostatak svijeta sazna za tebe, Australija te se na neki način odrekne i više baš i ne žele znati za tebe. To je... jedna neobična australska karakterna crta, da. Tako da se, eto, vratim sa svjetskih turneja nakon što sam rasprodao Hollywood Bowl, a oni me pitaju: 'I, što ima novo kod tebe?'. Jednostavno te vole malo spustiti na zemlju."

Što ste vi osobno voljeli slušati od elektro pop glazbe, prije nego ste postali dio te scene?

Zapravo, to je ono što sam najviše zavolio kad sam upoznao Nicka. On je odrastao na rave i dance kulturi, dok ja o ritam mašinama nisam imao pojma. Odrastao sam u blues klubu, pa sam bio više okružen organskim instrumentima poput gitara i bubnjeva. Uvijek me fasciniralo kako se programira modularni sintisajzer ili kako se radi s uređajem poput SP-1200 i semplira glazba. Kad smo se Nick i ja upoznali, to je bilo sjajno. On je taj cijeli svijet donio u moj, a ja svoj u njegov."

Koji su vam najdraži, najbolji filmovi s temom znanstvene fantastike?

Sci-fi filmovi... Mislim da je Ready Player One, koji je Spielberg snimio nedavno, bio doista nevjerojatan film. Naravno, tu su i svi klasici – Ratovi zvijezda, Povratak u budućnost je bio nevjerojatan. Uvijek sam volio i Loganov bijeg (Logan's Run). I prvi film Georgea Lucasa, THX 1138. Da... Mislim da se u Australiji i nije snimalo toliko sci-fi filmova. Ne mogu se sjetiti nijednog iz Australije, žao mi je.

Što izvođaču znači kad su njegove pjesme zaštitni znak igrica Fifa 14 i Fifa 17 i kad se vaša glazba pojavljuje u holivudskim komedijama?

To ima veliku moć jer glazba tako prelazi u druge medije, a to je nešto što sam oduvijek htio – da našu glazbu čuje što više ljudi. A kad se spoji s filmom... film je najbolji medij nakon glazbe. Tako dolazi do ogromnog broja ljudi i to je sjajno. Stvarno sam sretan što smo ulovili taj val u kojem te pjesme dobro funkcioniraju, jer neke pjesme se jednostavno ne uklope uvijek. Imali smo puno sreće kao bend i na tome smo uvijek jako zahvalni. Pratilo nas je puno naklonosti - sreće i to ne uzimamo zdravo za gotovo.

Luke, vi ste bili vrlo važna karika australske rock scene kroz rad sa svojim psihodeličnim rock bendom The Sleepy Jackson. Koga od rockera posebno cijenite? Da vas Nick nije pozvao na suradnju dok je bio član grupe Pnau, s kim biste voljeli da ste ostvarili suradnju od rockera?

Mislim da bih jako volio raditi s Kevinom iz Tame Impale. Ovdje smo u istom gradu, obojica živimo u Perthu, pa bi bilo sjajno napisati nešto zajedno jer on uvijek radi genijalne stvari. Postoji i jedan australski bend koji se zove You am I. Oni djeluju već nekih 30 godina i prilično su nepoznati u ostatku svijeta, ali imaju onaj sirovi punk zvuk. To je jedan od najvećih australskih bendova. Već sam surađivao s jednim njihovim članom, ali rad s cijelim bendom bio bi nevjerojatan. I još jedan bend – Midnight Oil. Tako da, ima nekoliko njih s kojima bi to moglo dobro ispasti.

Kako se živi na istoku, a kako na zapadu Australije? Je li sve isto u Perthu i Sydneyju što se tiče glazbene kulture i onoga što publika voli slušati? Kakva je trenutno glazbena scena u Australiji – nalik na svjetsku ili ima mladih, inovativnih ljudi poput Vas kada ste bili na početku i željeli biti drugačiji od monotonije koju scena nudi?

Vidiš, Perth na zapadnoj obali je najizoliraniji grad na svijetu ako gledaš udaljenost između glavnih gradova pokrajina. Zbog toga je oduvijek imao tu jedinstvenu glazbenu kulturu s golemim miksom svega – od deep housea do elektronike, metala, grungea i sjajnih folk kantautora. Potpuno je drugačije. Istočne države su više nalik velikim metropolama. To su mjesta poput New Yorka ili Los Angelesa, preplavljena stotinama izvođača. Uvijek sam smatrao da je Perth u maloj prednosti jer istočna obala stalno gleda prema nama da vidi što se to događa u našoj izolaciji. Zato sam oduvijek volio odrastati tamo. Što se same scene danas tiče, iskreno, malo mi je zbunjujuća. Teško mi je pohvatati gdje se što nalazi. Nekada je sve bilo prilično jednostavno – uzeo bi ulični tisak i sve saznao. Danas je Spotify totalni nered. Što je novo? Što je u trendu? Mislim da sam tu malo 'stara škola'. Nekada si išao u točno određene klubove koje bi pronašao u uličnim magazinima... Ali da, nešto se ipak događa. Recimo, jako mi se sviđa Anyma. Imao sam priliku raditi s njim na jednoj pjesmi i nastupiti. Fascinira me koliko daje cijelog sebe u to. Potrošit će dva milijuna dolara na vizuale i pet milijuna na dizajn pozornice. Lik mi samo kaže: 'Luke, baci oko na moju ploču s idejama', a ja ostanem u šoku. Izuzetno poštujem umjetnike koji sve stave na kocku, jer sam i sam to radio u svojim dvadesetima dok sam bio u umjetničkoj školi. Tada mi je svaki nastup bio kao da nam je zadnji. I danas se osjećam tako. Prije svakog izlaska na pozornicu mislim: 'Ovo je zadnji koncert ikada, možda me strese struja ili nešto'. Moraš zadržati tu vatru, nagon i glad. Čak i Spielberg i dalje govori o tome, kaže da i danas ima leptiriće u trbuhu prije snimanja scena. Mene inspiriraju takvi umjetnici.

Luke, je li još uvijek ista kruna koju imaš na nastupima? Ista ona koju si imao kad ste krenuli s pjesmom "Walking on a Dream" 2008. godine?

Ne, promijenila se gomilu puta. Ovu najnoviju krunu dizajnirala je jedna žena iz Londona, Kate Tabor. Ona je tamo jako poznata dizajnerica. Kruna je u obliku polukruga i ima onaj talijanski Art Deco stil pomiješan s estetikom iz filmova Dina (Dune). Ona je, eto, osmislila ovu njezinu aktualnu eru.

Zašto niste nastavili rad pod imenom Steelemore (što je bio spoj vaših prezimena), nego ste se odlučili za naziv Empire of the Sun? Čija je to bila ideja i kako ste došli do naziva?

Pa, jednostavno smo zaključili da možemo smisliti nešto bolje od Steelemore. To zvuči malo previše kao Emerson Lake & Palmer ili tako nešto. Nakon što smo napustili svoje gitarske bendove, Sleepy Jackson i Pnau, htjeli smo ime koje zvuči kao pokret. Empire of the Sun (Carstvo Sunca). Htjeli smo nešto grandiozno, tako da kada uđemo u prostoriju, ja jašem na vunenom mamutu, a on na dinosauru. Tražili smo nešto dramatično, filmski i potpuno drugačije od klasičnih gitarskih bendova. I tako smo završili s tim imenom.

U sklopu svoje europske turneje posjetili ste i Hrvatsku te održali odličan koncert na zagrebačkoj Šalati.

Svaki put kad se spomene Hrvatska, ljudi reagiraju s oduševljenjem: "O moj Bože, mogao bih ti pet sati pričati o Hrvatskoj". O njoj se zaista govore samo najljepše stvari. Uz to, moj sin igra nogomet s nekoliko Hrvata. Ovu turneju pripremamo već mjesecima i iza nas je otprilike sedam koncerata. Trenutačno smo u sjajnoj fazi u kojoj atmosfera polako postaje užarena. Znate, život na putu je poput vrtloga mašte. Onog trenutka kada zakoračite u taj kreativni cirkus pun ovacija, sve se mijenja i počinjete hvatati neke potpuno drugačije frekvencije. Na turneji "Ask That God" smo već godinu i pol dana. Na svakom koncertu ljudi trebaju očekivati neočekivano. Zajedno koračamo u nepoznato. Na našim se koncertima uvijek nešto dogodi — nikada ne znate što vas čeka, ali ta je atmosfera uvijek prožeta nečim višim, gotovo duhovnim. Stalno mi je na umu slika surfanja na velikom valu. Kao da na samom početku koncerta svi skočimo na daske i zajedno hvatamo taj val. Bog u sve to unese poseban duh, a mi se prije svakog nastupa molimo upravo za to — da ovo bude više od same glazbe. To nisu samo pjesme. To je doživljaj i okupljanje prijatelja — kako starih, tako i onih budućih.

#LukeSteele #EmpireOfTheSun #MusicPub #ZlatkoTurkalj #DrugiProgramHrvatskogaRadija #HR2 #HRT #ExclusiveInterview #Ekskluzivno #AustralskaGlazba #Gostovanje #GlazbenaEmisija #RadioIntervju