Oskarovske paralelne stvarnosti

Pred nama je polujubilarna 95. oskarovska noć. Kako će ona izgledati i hoće li se još predpandemijski trend pada gledanosti izravnoga prijenosa iz Dolby Theatrea zaustaviti, teško je prognozirati. Voditeljska gaža ponovno je nakon 2017. zapala Jimmyja Kimmela, koji najavljuje kako će u svom poslu biti neumoljiv. No, i prošle godine organizatori su obećavali dinamiziranje ceremonije, ali da nije bilo Smithovog šamara, mnogi bi zadrijemali prije dodjele nagrada u glavnim kategorijama. Pa ako je dinamiku teško predvidjeti, ostaju nam (ne)zahvalne prognoze kome će zlatni kipići pripasti, kome neće a trebali bi te tko nije ni zaslužio prigodu za dobiti ih.

Najbolji film

Sve sluti da će od jedanaest nominacija priča o ženi koja svoje probleme rješava putovanjem kroz paralelne stvarnosti potvrditi one u glavnim kategorijama. Sve u isto vrijeme svakako je neobičan bućkuriš drame, komedije i znanstvene fantastike i svakako je jedan od najčudnijih naslova koje su američki akademici ovako pogurali. Dosadašnje nagrade, poglavito ona moćnoga udruženja američkih producenata, stavljaju Sve u isto vrijeme u ulogu favorita. Šteta, jer takav biopic kakav je Luhrmannov Elvis teško će se ponoviti. Iz prikrajka vreba Netflixovo novo čitanje slavnog romana Na Zapadu ništa novo koje svakako zaslužuje priznanje za pokoju tehničku kategoriju (primarno kameru), ali smo dojma kako je tu tek da bi se upozorilo na tragediju i bešćutnost jednog aktualnog rata. No, još je gore što kao pritajeni favorit, barem prema dobrom upućenom Varietyju, slovi Top Gun: Maverick, cijeđenje suhe drenovine iz holivudske bolje prošlosti kojega ne bismo maknuli s liste nominiranih u ovoj kategoriji samo zato što je tu Cameronov Avatar: Put vode, potpuno bezlični CGI spektakl. A svakako je za upitati se kako je u vremenu sveopće političke korektnosti iz ove priče ispao Nikako!, dosad najbolje ostvarenje Jordana Peela, ako su se već svojedobno u ovom društvu našli znatno lošiji filmovi toga autora.

A Oscara dobiva... – Sve u isto vrijeme
Trebao bi dobiti – Elvis
Nije trebao biti nominiran – Avatar: Put vode
Trebao je biti nominiran – Nikako!

Najbolja režija

Nije da dvojica Daniela, favoriti u ovoj kategoriji, nisu napravili dobar posao. Ali, primijetili ste već, potpisnik ovoga teksta Sve u isto vrijeme svrstava u red  pretencioznih banalnosti. Luhrmann je sa svojim do kraja zaigranim postmodernizmom iz ove kategorije ispao pa nam se u ponuđenom izboru Oestlund čini najboljim rješenjem, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog onih petnaestak minuta revolucije koja i bukvalno teče u ljudskim izlučevinama. Todd Field? Da se Oscar dodjeljuje za kategoriju „kako režirati Cate Blanchett” bilo bi to to. Ovako...

A Oscara dobiva... – Daniel Kwan, Daniel Scheinert (Sve u isto vrijeme)
Trebao bi ga dobiti – Ruben Oestlund (Trokut tuge)
Nije trebao biti nominiran – Todd Field (Tar)
Trebao je biti nominiran – Baz Luhrmann (Elvis)

Najbolja glavna glumica

Cate Blanchett se za interpretaciju dijabolične dirigentice i skladateljice iz apsolutne prometnula u relativnu favoritkinju i za vratom joj puše Michelle Yeoh kojoj ova nominacija, uz neizbježnu dozu korektnoga zastupanja manjina, dođe kao Oscar za životno djelo. Mnogi se slažu – Tar treba gledati samo zbog Cate Blanchett i ipak će ona, vjerojatno, do svog trećeg Oscara. A nastup male Frankie Corio u Aftersunu svakako je razlog da Američka akademija preispita nominacije za dječje uloge poglavito nakon što je Srebrnog medvjeda na nedavnom Berlinaleu osvojila osmogodišnja Sofia Otero.

A Oscara dobiva... – Cate Blanchett (Tar)
Trebala bi ga dobiti – Cate Blanchett (Tar)
Nije trebala biti nominirana – Michelle Yeoh (Sve u isto vrijeme)
Trebala je biti nominirana – Frankie Corio (Aftersun)

Najbolji glavni glumac

I evo nas kod kategorije za koju, kad pogledamo popis nominiranih, možemo zaključiti – da bi reč rekli. Razlog tome je i ne toliko iznimnih muških glumačkih izvedbi, no možda se moglo naći mjesta za nastup Daniela Kaluuya iz Nikako!, uz opasku da Living i Billa Nighyja nismo vidjeli te da je pitanje tko u sjajnom glumačkom postavu McDonaughovih Duhova otoka ima ulogu narativnog katalizatora – Colin Farrell ili Brendan Gleeson. Kako god, sve osim pobjede mladog Butlera bilo bi nepravedno štogod Brendan Fraser mislio o tome.

A Oscara dobiva... – Austin Butler (Elvis)
Trebao bi ga dobiti – Austin Butler (Elvis)
Nije trebao biti nominiran - /
Trebao je biti nominiran - /

Najbolji strani film

Teško će se antiratna drama Na Zapadu ništa novo probiti do vrha pored Sve u isto vrijeme u kategoriji najboljega filma pa će mu za utjehu vjerojatno ostati trijumf u ovoj kategoriji. Iako bi po pravdi trebao slaviti Dhontov Blizu koji na podjednako mučan i izniman način sagledava posljedice jedne neostvarene ljubavi. I da, znamo da oskarovski glasači teško mogu imati sluha za jednog Seidla. Ali teško je objašnjivo da su jednu ne baš potentnu argentinsku političko-sudsko dramu pretpostavili Alcarrasu, fascinantnoj studiji utjecaja globalizma na jednu živopisnu mikrolokaciju. Izgleda da nije sve u jezičnom, ima nešto i u kontinentalnom ključu.

A Oscara dobiva... – Na Zapadu ništa novo
Trebao bi ga dobiti – Blizu
Nije trebao biti nominiran – Argentina, 1985
Trebao je biti nominiran - Alcarras