Temišvar-Transilvanijski biser

Odluka da posjetimo Temišvar, da budemo iskreni, nije bila jednostavna. Vožnja od više od 6 sati od Zagreba, još uvijek postojeći granični prijelaz, neizvjesnost kamo ćemo doći potencirana predrasudama i krivim percepcijama koje o toj zemlji, s kojom smo prije 100 godina dijelili prostor Austro-Ugarske, sasvim pogrešno još uvijek imamo. A grad je to u kojemu su 1771. godine tiskane prve novine na njemačkom jeziku u srednjoj i jugoistočnoj Europi – Temeswarer Nachrichten. Bilo je to mjesto i prve javne knjižnice i prve filmske projekcije, 1889. bio je to prvi europski grad s električnom uličnom rasvjetom, a danas njegov oslonac kulture čine tri državna kazališta – njemačko, mađarsko i rumunjsko.

Smješten u centar Banata, stoljećima je formirao raznoliku kulturnu paletu, u njemu trenutno živi više od 30 kulturnih zajednica: Rumunji, Nijemci, Mađari, Srbi, Hrvati, Talijani, Španjolci i Bugari, a pravoslavne, katoličke, židovske, protestantske, luteranske, reformističke, muslimanske i druge denominacije svoju vjeru prakticiraju u miru i slobodi. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Temišvar je bio najvažniji industrijski, trgovački, financijski i kulturni grad u regiji, na široko cijenjen zbog svoje umjetničke izvrsnosti u glazbi, književnosti, slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi, ali i zbog tehničkih i znanstvenih inovacija. 

I zato, ako još uvijek imate imalo sumnji oko toga što kulturno u Temišvaru možete doživjeti i zašto je upravo on jedna od ovogodišnje tri prijestolnice kulture – naša preporuka je da se i vi odvažite na put jer – kao što je to gradonačelnik Dominik Fritz i sam često isticao, Temišvar će vas impresionirati i osvojiti kako svojom ljepotom i umjetničkom kvalitetom kulturnoga programa, tako i gostoprimstvom i toplinom ljudi. Nas su dodatno osvojila i autohtona vina, no to je ipak tema za neku drugu priču…

Kulturna priča o multikulturalnom, inovativnom i hrabrom Temišvaru, gradu u kojemu je 15.12. 1989. počela pobuna protiv režima rumunjskog diktatora Nicolaea Ceausescua kreće željom programskoga tima da kroz kulturu prikaže upravo tu hrabrost i snagu svojega grada, kaže koordinatorica kulturnog projekta Ramona Laczko-David.

- Prije revolucije moji roditelji su stalno slušali radio Slobodna Europa koji je ujedno bio i jedina slobodna radio stanica koju ste mogli slušati u Rumunjskoj. I stalno su mi govorili da ne smijem to nikome pričati u školi. Za mene je Temišvar upravo utjelovljenje te neke snage, hrabrosti. Imali smo hrabrost 89te godine reći „dosta je“ i to je nešto što je utkano i u kulturni program. Program se bavi temama o kojima nije uvijek ugodno razgovarati u društvu. Tu posebice ističem „A Cathedral of the body” Adine Pintilie koja je predstavljala Rumunjsku na prošlogodišnjem venecijanskom bijenalu kao i središnju izložbu „Cronic desire” koja obuhvaća radove 34 umjetnika i raspoređena je na četiri lokacije u gradu. Mislim da je to program koji ide u korak s kulturnim izričajem Berlina, Rima, Barcelone ili bilo kojeg drugog grada u Europi. Postavljen je na tri stupa koji čine: ljudi, teritorij i veze. Stoga i sadržaj, koji je uvršten u svaki od tih dijelova, prikazuje što to znači biti građanin Europske prijestolnice kulture, na koji način MI zamišljamo načine urbanog življenja, dijalog među ljudima i dinamiku grada. A što se tiče veza i povezanosti... Pa, to se više odnosi na međunarodna partnerstva, međunarodne suradnje, i kako ih konkretnim projektima možemo učiniti jačima.

U brojkama, program Prijestolnice kulture donosi oko: 30 događaja tjedno, 12 glazbenih festivala (od baroka do rocka), više od 15 tematskih festivala (od kazališta do cirkusa), ogroman vertikalni vrt, plus nekoliko stotina projekata i događanja u školama, parkovima, tržnicama i knjižarama. Gostovat će, među ostalima, i dobitnici Nobelove nagrade za književnost kao što su Orhan Pamuk ili Olga Tokarczuk. Bit će tu i nastupi dječjeg zbora Singing Molenbeek iz Bruxellesa, plesne družine Chameleon Company iz Manchestera, poznate kazališne trupe Rimini Protokoll ili orkestara iz Gere i Kölna. 

Cijelo vrijeme trajanja manifestacije na 4 lokacije u gradu bit će raspoređena i središnja, grupna izložba "Chronic desire - Sete cronică" u kojoj sudjeluju umjetnici iz cijeloga svijeta, svaki sa svojim viđenjem neke od prošlošću opterećenih tema. Bilo da je riječ o izložbi, performanceu, video projekciji, svaki od njih daje svoj prijedlog gledanja, osjećanja i pisanja o neugodnim temama, a koji mogu biti korisni instrumenti za čitanje brutalne sadašnjosti. Bez obzira na to od kuda vuku inspiraciju, svi oni bave se aktualnim kritičnim političkim i ekološkim trenutkom. Prvi među njima moldavski umjetnik Pavel Braila koji u svojim filmovima i performansima često istražuje stvari i društvene apsurde koji izmiču globalnom geopolitičkom diskursu. Poslušajte kako je opisao svoj rad. 

Lia Dostlieva i Andrii Dostliev iz Ukrajine problematiziraju migracije na koje su, iz ekonomskih, ratnih ili ekoloških razloga mnogi danas prisiljeni. Iako su one danas svakodnevna pojava, istraživanja govore o tome da se migranti često moraju nositi s diskriminatornom retorikom i sve većom stigmatizacijom – pojedinačno i kolektivno – dok se razlozi koji dovode do migracije generaliziraju i pojednostavljuju. U projektu nazvanom „Vožnja u suton” bave se negativnim stereotipima i mitovima koji okružuju migracije, a u čijem su središtu (kao „pohana piletina” nekoć kod nas) kobasice. 

- Riječ je o projektu koji u svom središtu ima hranu i migracije. Iskoristili smo priče iz ukrajinsko-sovjetske prošlosti koje su se uvijek nekako vrtile oko kobasica, čak i nakon proglašenja neovisnosti. Naime, popularna praksa je bila da bi ljudi odlazili iz neke slabije opskrbljene regije u glavne gradove u nabavku, posebice mesa. I postojao je poseban, uvredljiv, naziv za njih jer se govorilo da migriraju za boljim kobasicama. Time bi ih se posramljivalo. Kao… nemaš nikakvih kulturnih vrijednosti, sve što te u životu zanima je bolja kobasica. Bilo je zanimljivo jer, iako smo te priče o hrani snimali po cijelom svijetu, ta bi kobasica uvijek od nekuda iskočila. Bilo da se radi o ljudima iz Ukrajine koji su išli u Poljsku, bilo da se radi o poljacima koji bi odlazili u Njemačku, Nizozemsku ili Veliku Britaniju. Pa je to bila neka apsurdna situacija – ideš na zapad po bolju hranu, ali nosiš svoju jer zapravo misliš da je tvoja, domaća, bolja od onih kamo ideš. A opet, kao, odlaziš zbog boljeg. Posebna je priča da bi se ta hrana počela konzumirati čim vlak napusti stanicu. Pokušali smo zato prikazati kako se važnost hrane mijenjala kroz povijest, kakva je bila njezina upotreba u jeziku, posebice kada govorimo o migracijama i žudnjama za boljim životom. Uvijek se sve vrtilo oko hrane. Sada to više nije toliko izraženo pa pretpostavljam da to znači da nam je bolje, kaže Andrij Dostljev.

No, nisu samo aktualni ratovi ili postkomunističke teme u fokusu umjetnika. Tako se švedska umjetnica Saskia Holmkvist odlučila za performativni prijevod i film koji se razvio iz performansa KLub Heather Allen, svojevrsne komemoracije ubojstva Margaret Wright, simbola traume tijekom sukoba u Sjevernoj Irskoj jer iako su sukobi u Sjevernoj Irskoj prekinuti mirom iz 1998.godine, to je još uvijek mjesto velikih turbulencija, a generacije se s time nose na vrlo različite načine. 

Do kraja godine Temišvarom će proći gotovo 5 000 umjetnika iz svih krajeva svijeta. Tijekom godine bit će organizirani brojni festivali glazbe i izvedbenih umjetnosti, održane konferencije, seminari i radionice, otvorene izložbe i performansi. Pa iako će svaki, u nekom trenutku u sljedećih 10 mjeseci, dati svoj doprinos programu, jedan od njih ipak će naći i svoje trajno mjesto na ulicama grada. Za početak u impozantnoj metalnoj konstrukciji na Trgu pobjede, a zatim u temišvarskim parkovima. 

Naime, središnji i najuočljiviji izložak smješten je na gradsku nultu točku, znamenito gradsko mjesto na kojemu je 1989. godine pokrenuta revolucija protiv tadašnjeg režima, a koje se danas rijetko koristi kao prostor za odmor i sjedenje. Iako većina korisnika trg percipira horizontalno, kao mjesto prolaza, projekt „Pepiniera – 1306 biljaka za Temišvar“ predlaže pogled na Trg pobjede iz nove perspektive, odozgo. Prolazna instalacija izrađena je od modularne, metalne konstrukcije, a na svojim platformama ima smještene biljne rasadnike otvorene za širu javnost – kaže Alfredo Lerida iz arhitektonskog tima MAIO iz Španjolske koji su po narudžbi organizatora izradili instalaciju.

Temišvar nas je očarao svojom poviješću inovacija, različitosti i hrabrosti.  Samo za vikend otvorenja posjetilo ga je više od 60 000 ljudi, održano je 130 kulturnih događanja na 32 mjesta, a zamislite što vas sve čeka u idućih 10 mjeseci. Na zvučno putovanje Temišvarom vodi vas Mihaela Potz u emisiji Katapultura. Kliknite i uživajte!