Caritas i socijalna država

Već 90 godina Caritas Zagrebačke nadbiskupije na organizirani način pomaže ljudima u potrebi i izgrađuje društvo solidarnosti. Najstariji je to Caritas u našoj zemlji koji ostvaruje brojne projekte, a mnoge u suradnji s državnim i drugim institucijama. Je li Caritas preteča svih socijalnih programa u današnjem hrvatskom društvu, u kojem smjeru se razvija naša moderna socijalna politika, s kakvim poteškoćama se suočava prosječna hrvatska obitelj i može li im Caritas pomoći premostiti zapreke teme su o kojima se razgovaralo u emisiji Susret u dijalogu.

Uz sve projekte koje ostvaruje, Caritas je prije svega odjelotvorenje evanđelja i prisutnost Crkve svakoga dana u godini među onima kojima je pomoć potrebna, ističe ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelena Lončar. Kako je kazala, Caritas su i žrtve nasilja, i beskućnici, djeca bez roditelja, djeca s teškoćama, trudnice i majke, kao i volonteri i dobročinitelji koji uz Caritasove zaposlenike pružaju pomoć onima kojima je pomoć potrebna. S. Jelena smatra da Caritas doista mora biti prisutan među onima kojima je pomoć potrebna bez velike administracije, bez velikih protokola koje državne i druge institucije moraju poštivati. Pomoć potrebnima bez obzira na vjersku pripadnost ili nacionalnu ili bilo kakva vanjska obilježja pred nama uvijek mora biti čovjek prema onoj evanđeoskoj: „Što ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili!“ Osvrnula se i na rad u Caritasu koji je poseban i ne traje osam radnih sati, nego je to poslanje.

Načelnica Sektora za razvoj i unapređenje socijalnih usluga Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Anica Ježić istaknula je da je Caritas njihov dugogodišnji partner te da može prijavljivati programe i projekte u području pružanja socijalnih usluga. Posebno je istaknula brigu Caritasa za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i za djecu s teškoćama o kojima skrbe već dugi niz godina. Od prihvata prvog djeteta koje ostavljeno 1969. godine na Kaptolu pred vratima Caritasa do danas, ta je ustanova Zagrebačke nadbiskupije zbrinula 5000 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ježić je kazala da je Ministarstvo s Caritasom putem javnom poziva nedavno dogovorilo i daljnje pružanje socijalnih usluga osobama s invaliditetom i starijim osobama, istaknuvši da svim skupinama korisnika koje imaju u sustavu Caritas pomaže. Spomenula je i daljnje unapređenje u području pružanja socijalnih usluga koje ide u smjeru regionalne dostupnosti usluga, poboljšanju zakonskih okvira i procjena potreba na nivou lokalne zajednice. Cilj je, kazala je Ježić, da svaka županija izradi svoj socijalni plan u skladu s jedinstvenom metodologijom čime će se doći do toga da svaka županija na svom području procijeni prioritete.

Na pitanje kako vidi razvoj moderne socijalne politike u našoj zemlji predstojnik Katedre za socijalnu politiku na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Zdenko Babić rekao je da se Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike trudi pratiti sve trendove koji se događaju u Europskoj uniji ali da postoji i prostor za poboljšanje. Istaknuo je da u Hrvatskoj nedostaje svijesti da su socijalna izdvajanja zapravo socijalna investitcija i treba na njih gledati kao na socijalna ulaganja, a ne kao na čisti trošak. Svi pokazatelji, naveo je dr. Babić, kad ih usporedimo sa drugim europskim zemljama, pa čak i onima koji su na našoj razini razvijenosti, bilo da govorimo o socijalnim naknadama, dječjim doplatcima ili zajamčenoj minimalnoj naknadi, ukazuju na to da Hrvatska zaostaje po tim naknadama. One su relativno niske. Rekao je da je to vjerojatno i posljedica nerazumijevanja koncepta socijalnih investicija dodavši da je, kad se planira državni proračun socijalno područje uvijek na repu događanja. Da se te naknade unaprijede, unaprijedio bi se položaj naših najsiromašnijih članova društva. Dr. Babić pozdravio je mjere koje donosi Vlada RH (ograničavanje cijena, jednokratni dodaci na mirovinu…) te ih smatra primjerenom i sveobuhvatnom reakcijom. Ističe također i da bi bilo puno uputnije da se naknade unaprijede na dugoročnijoj osnovi pa bi bilo manje potrebe za ovakve jednokratne intervencije. Pri tom je spomenuo dječji doplatak čiji se iznos nije mijenjao od 2007. godine. Prostor za poboljšanje dr. Babić vidi i na području podrške mnogobrojnim obiteljima u području stambene i porezne politike. 

Emisiju Susret u dijalogu možete poslušati OVDJE i na našoj facebook stranici OVDJE