Kršćanska vizija mira u kontekstu svjetskih sukoba

Jučer je blagdanom Cvjetnice počeo Veliki tjedan. Vrijeme je to koje nas poziva na tišinu, promišljanje i potragu za dubljim smislom. Ipak, u svijetu obilježenom ratovima, podjelama i nesigurnošću, nameće se pitanje: na koji način doživjeti poruku Velikog tjedna i Uskrsa, može li nas potaknuti na izgradnju mira – oko nas, ali i u nama samima te kako živjeti i komunicirati mir u društvu punom razlika? 

Bazilika Svetog groba u Jeruzalemu zatvorena je za posjetitelje tijekom Velikog tjedna. Izraelska policija jučer je na Cvjetnicu, fizički spriječila latinskog patrijarha Jeruzalema kardinala Pierbattista Pizzaballu i kustosa Svete zemlje fra Francesca Lelpa da uđu u baziliku Svetoga groba kako bi služili svetu misu. U zajedničkom priopćenju Latinske patrijaršije i Kustodije Svete zemlje ističe se kako je ovo prvi put u nekoliko stoljeća da je crkvenim poglavarima onemogućen pristup oltaru na ovaj sveti dan. Danas je došlo do obrata. Nakon pritisaka, izraelski premijer Benjamin Netanyahu ipak je omogućio pristup Bazilici Svetog groba kardinalu Pizzaballi. 

Ovaj primjer pokazuje isprepletenost rata, politike i religije u Svetoj zemlji kao ishodištu Abrahamskih religija. Teolog s Hrvatskog katoličkog sveučilišta velečasni Odilon Singbo primjećuje kako se ljudi često svrstavaju na jednu od zaraćenih strana pokušavajući opravdati ratna djelovanja onih za koje su opredijeljeni. Kršćanska pozicija je uvijek pozicija mira i nedopustivo je da vjerske zajednice podržavaju ratove nazivajući ih pravednima. Velečasni Singbo također upozorava kako je čest slučaj u posljednje vrijeme da se u ratnim vođama pronalaze suvremeni proroci koji će uspostaviti pravednost, ali na način da unište svoje protivnike, a to je nedopustivo.

U našoj okolini također nerijetko nedostaje mira, poštivanja drugoga, a podjele su u društvu svakodnevnica. Vlada retorika: „Ili mi ili oni; ili s nama ili si protiv nas!“ Kršćanski je ljubiti onoga s kime se i ne slažemo, pokušati pokrenuti dijalog i razumjeti drugoga. „Običan ili mali čovjek“, vjernik može pomisliti: „kakva je moja odgovornost u svijetu u kojem o ratu i miru odlučuju moćni akteri.“, ali svatko od nas dužan je početi od sebe, unutar svoje okoline i nastojati ostvarivati plodno tlo za mir i zajedništvo, naglašava teolog Singbo.

Profesor novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i publicist Boris Beck ističe kako je najvažnije ne uzgajati mržnju. On primjećuje kako i u našem hrvatskom kontekstu postoji takozvani transgeneracijski prijenos mržnje, straha i antagonizma kojeg akteri često nisu ni svjesni. Na taj se način vrtimo u začaranom krugu podjela i netrpeljivosti, a politika tu također često ima svoju negativnu ulogu.

- Isus je mogao staviti oklop, ali Isusu oklop ne treba jer u njemu ne može nikoga spasiti. Ipak, postoje ljudi koji bi željeli „Boga u oklopu“ i koji žele ratovati u ime Boga opravdavajući tako svoje namjere, naglašava Beck.

Što se tiče loših međuljudskih odnosa i sukoba, Beck opisuje kako u drugima najčešće prepoznajemo one osobine koje sami posjedujemo i to nas onda uzrujava.

- Mrzeći drugoga, zapravo mrzim sebe i ne pomirujući se s drugim ja se zapravo ne pomirujem sa samim sobom, zaključuje Beck.

Detaljnije o temi mira iz kršćanske perspektive možete poslušati u emisiji Susret u dijalogu urednika i voditelja Roberta Rogine koja je dostupna u našoj slušaonici.