Lani najmanje djece u Hrvatskoj otkad se mjeri

U Hrvatskoj se lani rodilo najmanje djece otkad postoje statistička mjerenja. Krajem prošle godine predstavljena je strategija demografske revitalizacije Hrvatske do 2033. godine. A može li se uopće očekivati da će se negativan trend rađanje sve manje djece, preokrenuti, promišljaju državna tajnica Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Željka Josić i prof. Tomislav Belić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Stopa totalnog fertiliteta mjerena brojem živorođenih po ženi u reproduktivnoj dobi iznosila je tek 1,53, što je znatno ispod razine od 2,1 rođenih koja osigurava obnovu broja stanovništva. 

Tomislav Belić, koji se u svojem doktoratu bavio stopama fertiliteta u Europi, o tome zašto nam fertilitet, pada ističe da treba razdjeliti dvije razine. Jedan je apsolutan broj, a drugi su stope fertiliteta. 

- U Hrvatskoj se cijelo vrijeme vrtimo oko 1,5, a za obnovu je potrebno 2,1. Prije više od 50 godina broj djece po ženi je pao ispod dva i sada nam je to došlo na naplatu jer smo imali više umrlih od rođenih. Jedan od razloga za to je i to što ljudi sve kasnije stupaju u brak. 

Za to ima više razloga, kaže Belić, no teško je utvrditi što je glavni, ali ekonomski razlozi su sve manje izraženi. Uvijek postoje sustavni razlozi kao što je demografski momentum, a za primjer možemo uzeti stupanj urbanizacije koji je s time povezan. Ako se udio stanovništva u gradovima povećava, to negativno utječe na fertilitet. Jer su  gradovi okruženja koja nisu prilagođena velikim obiteljima, ističe Belić. 

- Zato bi trebalo zaustaviti osipanje stanovništva iz ruralnih krajeva. Naime, prema zadnjem popisu stanovništva postala su dominantna kućanstva sa jednim članom.

O tome kako to preokrenuti državna tajnica Josić kaže da se ništa nije događalo preko noći. Mlađe generacije danas imaju drugačije interese, sigurnost na radnom mjestu, mobilnost, stambenu sigurnost. 

- Pokrenuli smo niz projekata i kroz Strategiju demografskue revitalizacije imamo dva cilja. Jasno definiramo potrebe poput predškolskog do visokog obrazovanja. No i starijima moramo omogućiti aktivno starenje. Strategija je u ovom obliku opći dokument iz kojega tek moraju izaći mjere. Mi smo definirali u kojem smjeru želimo ići i to je cijeli jedan niz koji nam tek predstoji, ističe Josić. 

Sama strategija je uključila i određen broj demografa i mogu reći da je znanstvena zajednica za konstruktivnu kritiku i prijedloge, dodaje Josić.

Zbilja je teško mjeriti kako je stanovništvo reagiralo na te mjere, smatra Belić. No znamo da one daju kratkoročne rezultate. Idealno bi bilo da su demografske mjere nevidljive, a zapravo se vidi da postoji velika razlika između stvarnog i željenog broja djece. 

- Mjere su uvijek dobrodošle i one moraju postojati. Možda bi se Hrvatska trebala usmjeriti na kvalitetu života, a ja bih istaknuo i stambenu politiku, zaključio je prof. Belić.