Translacijski centar DB Srebrnjak

Trebala je to biti najmodernija bolnica za djecu u Hrvatskoj, ali i u regiji. Prije pet godina tim predvođen doktorom Borom Nogalom iz zagrebačke dječje bolnice Srebrnjak dobio je 60 milijuna eura europskog novca, potpisan je ugovor, iskopana rupa za temelje, ali od velikog projekta centra za Translacijsku medicinu u Zagrebu nažalost nema ništa. 

Opstrukcije cijelog projekta krenule su još za vrijeme vlasti Milana Bandića, a Gradska skupština je na posljednjoj sjednici, krajem prošle godine, odlučila je da će Grad Zagreb vratiti dosad isplaćen milijun i 100 tisuća eura za taj projekt. Kako doznajemo u međuvremenu su protiv odgovornih ljudi u gradu podignute tužbe, USKOK traži očitovanja, neki su svjedoci već ispitani, a u cijeli se slučaj, kako neslužbeno doznajemo, uključio i Ured europskog javnog tužitelja u Zagrebu. 

Je li projekt propao ili još nije sve izgubljeno, te tko će snositi odgovornost za propuštenu priliku da Hrvatska dobije vrhunsku dječju bolnicu i istraživački centar, razgovarali smo u emisiji Dnevni ritam s bivšim ravnateljem DB Srebrnjak, našim poznatim pedijatrom Borom Nogalom.

- Ono što je vrlo važno u ovoj cijeloj situaciji i zbog čega smo bili motivirani, je to da djeci pružimo ono što gradska i nacionalna politika djeci nije osigurala. Koliko ja znam mi smo napravili pet sveučilišnih bolnica i pet dinamovih stadiona, međutim to su sve kule u oblacima. Puno se investira, ali i onda kada se priča o djeci ništa se ne investira, kaže dr. Nogalo.

Kada bi roditelj doveo dijete u Translacijski centar kako je zamišljen, što bi konkretno vidio i doživio? 

- Ne bi bilo listi čekanja. Ako pacijent već mora boraviti u bolnici onda je to dnevna bolnica ili jednodnevna kirurgija ili jednodnevna otorinolaringologija, dok je zamišljeno da u stacionaru završavaju samo oni pacijenti koji moraju i to sa svojim roditeljima. Onda ta trauma djeteta od ulaska u samu bolnicu bude puno manja. Danas je trend u hrvatskom zdravstvu da se stvaraju velike liste čekanja. Primjerice, ako se sada u DB na Srebrnjaku naručite za alergološku obradu, ili na Goljaku za rehabilitaciju ili za dijete koje je suicidalno u Kukuljevićevu, morate čekati od pola godine do godinu dana. Toga u našem Translacijskom centru ne bi bilo. Djeca ne mogu čekati. Ono što smo mi napravili jest kod djeteta pronaći žarište, tipa mandule, grlo i slično, mi smo to jednostavno rješavali i nije bilo čekanja duljeg od mjesec dana. Formirali smo jednodnevnu dječju kirurgiju koja danas više ne funkcionira. 

Kad se bolnica dobro organizira uz suvremenu opremu sa znanstvenim i kliničkim istraživanjima-to je odbačeno. Zašto je Europa dala takvom projektu novac, pita na kraju dr. Boro Nogalo i odmah odgovara:

- Zato što postoje reference, ekspertiza, zato što surađujemo s četrdeseta europskih i svjetskih centara, zato što je Europa prepoznala da dobro liječimo djecu i ono što naši nisu prepoznali, a Europa je, to je pravovremena dijagnostika i pravovremeno liječenje djece što kasnije vodi ka zdravoj naciji.