Potrošači: Samo servisiranje pokvarenih uređaja dobra ideja, ali neprovediva

Prema zadnjim izmjenama Zakona o obveznim odnosima, uređaj koji je već pri prvoj uporabi neispravan, kupac ne može zamijeniti novim već ga mora popraviti ili servisirati. Pravila su prije tih izmjena bila drugačija, kupac je imao tri opcije kad bi se uređaj pokvario, mogao je dobiti novi uređaj, povrat novca ako uređaja ne bi bilo na zalihama ili zamjenski dok je njegov na popravku. Sada kupac to više ne može učiniti.

Predsjednik Udruge Potrošač Igor Vujović ističe da im se sve više ljudi javlja nezadovoljno tim pravilima, posebno kupci elektroničkih uređaja i bijele tehnike. 

- Dosta potrošača je iznenađeno. Primjerice, ako ste kupili neki uređaj i već treći dan ga morate nositi na servis. To je potrošačima nepojmljivo. Ideja je dobra, dodaje, ali da bi školovao tehničar treba mu četiri godine srednje škole što znači da kompetentne servisere možemo očekivati tek za četiri do pet godina. Već sad na samom početku ovakve prakse imamo jako puno problema. 

Postoji i zakonski rok u kojem se uređaj treba popraviti. Zakon o obveznim odnosima, koji je trenutno na snazi, ide na štetu potrošača, nastavlja Vujović. Rok za popravak propisuje ovlašteni zastupnik u Hrvatskoj i on mora biti točno od riječi do riječi prepisan od proizvođača. 

- U tom jamstvu piše koliki je rok, a najčešće je to 45 dana. Što ako ste kupili frižider i on je pun mesa i hrane pa se pokvari, znači da 45 dana nemate gdje s hranom. Doći će serviser i on može taj manji kvar otkloniti, ali možete ga čekati i do mjesec dana. Potražnja za majstorima i serviserima je ogromna. Problem je i odljeva radne snage, ističe Vujović.

- Vidimo da ljudi koji su sposobni nemaju baš previše volje ostati ovdje, radije idu van raditi.

Vodoinstalateri, električari i slični majstori vrlo su traženi i platili bi se "suhim zlatom", a kad se iscrpe sve mogućnosti potrošači se nađu pred zidom.

- Zakonom o obveznim odnosima sada imate samo jednu jedinu mogućnost, a to je da idete na servis. Jedino je servis taj koji vam može dati potvrdu u kojoj stoji da se uređaj ne može popraviti pa s njome možete ići po novi. Tek onda možete raskinuti ugovor i dobiti nazad svoje novce. međutim, ja u zadnjih godinu dana nisam čuo da se tako nešto dogodilo. Uvijek je samo servis. 

Vujović dodaje i slijedeću situaciju. Primjerice, prodavači često kažu da uređaj mora ići na dijagnozu, ali ako odnesete mobitel kod servisera na dijagnozu automatski ste prihvatili opciju popravka. 

- I tu su ljudi revoltirani, ako se radi o nekom mobitelu koji se pokvario u roku od mjesec dana onda je to veliki problem. Potrošače ne muči toliko cijena popravka, koliko rok za popravak. Znači mobitel je plaćen, novca više nema,   a nema ni proizvoda koji se može koristiti.

Mreža servisa u većini slučajeva ne funkcionira.

- U Zagrebu još ima nekoliko opcija, ali u ruralnom dijelu potrošači su ostavljeni na "milost i nemilost". Jedino je rješenje primjerice susjed koji možda zna popraviti perilicu, ako ne ona se mora slati u Zagreb što stvara dodatne troškove.

Problem je i u tome da kad netko nekvalificiran krene popravljati i otvori uređaj, onda ni jamstvo više ne vrijedi. Postoji li opasnost da će sad ljudi prije kupiti jeftini uređaj pa kad se pokvari bez žaljenja baciti.

- To se već događa, odgovara Vujović. Popravljaju se jedino skupi mobiteli i kućni uređaji. Ovo što je jeftino oko 100 eura ili 200 eura poput usisavača ljudi ne popravljaju nego ga bace. Donesu ga u reciklažno dvorište i to je najveći problem. 

Eurozastupnica Biljana Borzan ističe da se ovakav Zakon donio zbog zaštite okoliša i planete Zemlje.

- Na smetlištima čitavog svijeta godišnje se nađe oko 45 milijuna tona elektroničkog otpada. To je neodrživo jer se svega 20 posto otpada reciklira. Ostalo ostaje u okolišu.

Europska unija je naumila "vratiti sat unazad" u vrijeme kada je bilo normalno popravljati, kada smo imali mrežu servisa i kada se nešto pokvarilo prvo nam je padalo na pamet pozvati majstora, a ne kupovati novo. Europska unija ima plan ponovno poticati mrežu servisera. Tri četvrtine stanovnika preferira popravak, a ne kupovinu novih uređaja, nastavlja Borzan.

- Problem je to što je jedan rezervni dio koji se pokvario izuzetno skup i košta 60 posto ukupne cijene novog uređaja. Također, servisa ima samo u većim gradovima. Zato smo odlučili natjerati proizvođače da svoje nacrte daju na uvid svima da možete naći bilo koji servis koji može nabaviti taj rezervni dio po povoljnoj cijeni i brzo vam popraviti uređaj.

Biljana Borzan ističe i kako je htjela da ostane mogućnost zamjene za novi uređaj, ali većina u Europarlamentu nije bila za to.