Vjera u kriznim vremenima

U patnji se snaži vjera i pouzdanje u Boga, kakve god da okolnosti jesu, poruka je emisije Susret u dijalogu u kojoj se raspravljalo o vjeri u kriznim vremenima. Gostovali su provincijal Hrvatske karmelske provincije dr. sc. o. Dario Tokić i redovnica rodom iz Ukrajine, pripadnica Reda sv. Bazilija Velikog u Osijeku prof. s. Myroslava Mostepaniuk. 

Raspravljalo se o temama: Što može i treba činiti vjernik u vremenima pandemija, potresa ili ratova? Je li molitva dovoljna ili je važno i konkretno pomagati? Je li emocija straha vjernički prihvatljiva? Kako se nositi s problemom očuvanja vjere u Boga usred obeshrabrujućih okolnosti? Je li utemeljeno da se vjernik pita je li nas Bog ostavio i zašto?

S. Myroslava je uvodno ispripovijedala o ratnim okolnostima u svojoj rodnoj zemlji, te o prihvatu izbjeglica u Osijeku. Pripovijedala je kako volontira u prihvatnom centru pomažući u prevođenju, te vođenju izbjeglica po raznim institucijama koje trebaju obići kako bi se mogli nastaniti u Hrvatskoj. Naglasila je i da su njene sestre u samostanu udomile 14 ljudi, uglavnom obitelji s malom djecom. Posvjedočila je o tome da su izbjegli Ukrajinci puni nade u povratak u svoju zemlju i u svoje stare živote, da utjehu pronalaze u molitvi Bogu, a da im mogućnost kolektivnoga okupljanja oko sakralnoga prostora i samostana puno znači. 

O. Tokić je govorio o tome da je važno moliti, ali da molitva treba biti hranjena konkretnim djelima pomoći ljudima. Istaknuo je da je emocija straha razumljiva jer se i Petar u Bibliji bojao. Također da je i pomisao da je Bog ostavio čovjeka u nevolji također shvatljiva jer je i Isus na križu vapio: Bože moj, zašto si me ostavio? Pojasnio je da ne postoje životi koji se organiziraju prema Božjim zapovijedima i da sve glatko teče. Već da se u patnji snaži vjera i pouzdanje u Boga, kakve god da okolnosti jesu.