Izravni prijenos Svečanog otvorenja 4. Zagrebačkog opernog festivala - Giuseppe Verdi: Aida

Večer otvorenja 4. Zagrebačkog opernog festivala donosi omiljen naslov Giuseppea Verdija, operu Aida, perjanice repertoara Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 

Od 11. do 20. rujna Zagreb će ponovno biti mjesto susreta opernih umjetnika, ansambala i publike iz Hrvatske i Europe. Četvrti međunarodni Zagrebački operni festival, u organizaciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, u samo je nekoliko godina izrastao u jedno od novih međunarodnih mjesta susreta operne umjetnosti, potvrđujući ambiciju Zagreba da postane važna točka europske operne razmjene.

Ovogodišnji festival donosi program na čak tri pozornice – na velikoj pozornici HNK-a, u foajeu te na novoj sceni – i okuplja operne predstave iz Hrvatske te gostujuće produkcije uglednih europskih opernih kuća i umjetnika. Uz predstave, festivalski program donosi i razgovore s umjetnicima i autorskim timovima te druge popratne sadržaje.

Četvrto izdanje Zagrebačkog opernog festivala otvorit će Aida, jedna od najpoznatijih opera Giuseppea Verdija. Riječ je o međunarodnoj koprodukciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, Teatra Massimo iz Palerma i Nacionalnog kazališta Csokonai iz Debrecena.

Praizvedena u Kairu 1871. godine, Aida je opera velikog povijesnog i spektakularnog zamaha, ali u njezinu je središtu intimna drama ljubavi, dužnosti i sukoba između osobnih osjećaja i pripadnosti. U starom Egiptu, u sjeni rata s Etiopijom, susreću se i sukobljavaju osjećaji etiopske princeze Aide, zarobljene u Egiptu, egipatskoga vojskovođe Radamèsa i Amneris, kćeri egipatskoga kralja. Njihova priča odvija se između ljubavi, odanosti domovini i zahtjeva koje pred njih postavlja dužnost, sve do tragičnog završetka.

Redatelj Mario Pontiggia ističe kako je upravo odnos između velike spektakularnosti i intime jedan od ključeva Verdijeve Aide.

„Prva dva čina donose svu raskoš, pompu i veličajnost. [...] A zatim, u druga dva čina, dolazi tišina. Posljednja dva čina trebaju prva dva. Sva ta monumentalnost, ta glazba, ta snaga izraza – potrebni su kako bi se na kraju došlo do intime.”

Prema Pontiggiji, ta je dramaturška linija bila polazište i za novu produkciju. Nakon velikih prizora, ceremonija, plesova i koralnih scena, pozornost se postupno usmjerava prema likovima i njihovim odnosima. Posebno izdvaja scenu na Nilu u trećem činu, u kojoj se razvija odnos Aide i njezina oca Amonasra, dok je završni čin sveden na svega nekoliko likova.

„Teškoća je u tome da se najprije prikaže veliki spektakl, a zatim se ‘zumira’ i usmjeri na likove”, kaže Pontiggia. „Posljednji čin ima samo tri lika. Zato je to ogroman posao. Vrlo, vrlo zahtjevan posao.”

Upravo takav odnos između spektakla i intime prepoznaje i dirigent Pier Giorgio Morandi, koji je u radu na zagrebačkoj produkciji posebnu pozornost posvetio Verdijevu stilu, vokalnoj interpretaciji i povezanosti svih izvođačkih sastavnica.

„Jako smo puno radili sa solistima, ali i s orkestrom – da svi uđu u raspoloženje, u stil, u Verdijev stil, u talijanski način pjevanja. Legato, interpretacija, a potom i rad na tekstu… Na arijama, duetima, i vokalno i interpretativno – bilo je tu jako, jako puno rada.”

Morandi posebno naglašava povezanost orkestralne jame, pozornice i zbora: „One moraju disati zajedno.” Velik je izazov, kaže, postići kompaktan zvuk zbora u snažnim prizorima, ali i dovoljno profinjen pianissimo, osobito kada je riječ o ansamblu od više od osamdeset pjevača.

Za Morandija je Aida pritom i osobna uspomena. Nakon što podsjeća da je europska premijera opere održana 1872. u milanskoj Scali, dodaje: „A ja sam svirao u orkestru u Scali. I toliko puta sam svirao Aidu dok sam bio zaposlen tamo… tako da je Aida doslovno u mojoj krvi.”

Aida je, kaže Morandi, opera koju nije moguće skratiti bez narušavanja njezine cjeline, a osobito se to odnosi na baletnu glazbu. I upravo se u njezinu glazbenom tijeku jasno čuje ono što Pontiggia opisuje kao put od monumentalnog prema intimnom: opera počinje gotovo nečujno, s tek fragmentom teme Aide u prvim violinama, a završava u pianissimu.

„Počinje, kao što je Mario rekao, intimno. Ne s punom melodijskom linijom, nego samo s pola linije prvih violina – tema Aide… ‘Celeste Aida’. I onda polako, polako raste. Postaje sve veća.”

Svečanu izvedbu Aide 11. rujna u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu predvodit će dirigent Pier Giorgio Morandi, dok režiju potpisuje Mario Pontiggia. U naslovnoj ulozi nastupit će Kristina Kolar, Radamèsa će pjevati Stefano La Colla, a Amneris Sofija Petrović. U ostalim su ulogama Ivica Čikeš kao Ramfis, Ljubomir Puškarić kao Amonasro, Luciano Batinić kao Kralj, Josipa Lončar kao Svećenica te Ivo Gamulin kao Glasnik.

Izravni prijenos svečane izvedbe Verdijeve Aide iz Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu pratite u petak, 11. rujna, od 19 sati i 30 minuta na Trećem programu Hrvatskoga radija.

Otvorenje Zagrebačkoga opernog festivala tako će se moći pratiti i izvan zagrebačkoga kazališta – u izravnom radijskom prijenosu, uz Verdijevu glazbu, festivalske izvođače i novu zagrebačku produkciju Aide.