Hrvatski radio

Treći program

Emisija o romanu Hermanna Brocha

31.01.2025.

16:44

Autor: Hrvatski radio

Nepoznanica

Nepoznanica

Foto: Disput / Disput

Austrijski književnik Hermann Broch punu afirmaciju stječe odmah po objavljivanju romaneskne trilogije „Mjesečari“ tridesetih godina 20. stoljeća. Neposredno nakon slavne trilogije, objavio je i kraći roman „Nepoznanica“ koji je nedavno prvi put kod nas objavljen u prijevodu Sandre Brkljačić. 

Broch je autor prepoznatljiv po modernističkim tehnikama, a u svojim proznim djelima obuhvaća širok raspon ljudskih iskustava. Studirao je matematiku i filozofiju, a njegova naobrazba dolazi do izražaja u romanu „Nepoznanica“ u kojem se granice racionalnosti javljaju kao egzistencijalna tema. Godine 1938. Broch je proveo nekoliko tjedana u nacističkom zatvoru. Oslobođen je zahvaljujući naporima prijatelja i kolega pisaca. Te je iste godina emigrirao u Sjedinjene Države. Njegovo najvažnije djelo, roman „Vergilijeva smrt“ objavljeno je 1945. godine. 


O romanu "Nepoznanica" za radio piše Đurđa Knežević i ističe: Brochov je tekst gust, bogat znanjem, kojim nimalo ne paradira, i istodobno poetski lijep.

„Obitelj o kojoj piše, dakako, patrijarhalna je, odnosi unutar nje strukturirani su prema poznatom, vjekovnom kulturnom obrascu, jasne i neporecive hijerarhije s ocem čvrsto na njezinu vrhu. Obitelj će, stoga, prema istom kulturnom obrascu, na okupu držati sveprisutna majka. Tako će to trajati sve do očeve smrti, a nakon toga se majka osjeća manje sputanom, donekle slobodnijom, pa će čak iznova osjetiti i neke davne tragove životnih zadovoljstava. Smrću oca ubrzat će se raspad obitelji. Zanimljivo je vidjeti kako se s od oca naslijeđenim pomanjkanjem stabilnosti i jednoznačnosti nose djeca. Emilie i Otto ne opiru se i nose se sasvim dobro s takvim stanjem, točnije prepuštaju se bez razmišljanja nesigurnostima stvarnog svijeta, zapravo nestabilnost i nesigurnost nisu im prijetnja, nego potreba, pa i izazov. Suzana i Richard, naprotiv, tome se opiru, ona fanatičnim vjerovanjem u Boga, kao čvrsto mjesto smisla postojanja, Richard isto tako fanatično vjeruje, no ne u Boga, nego u računsku preciznost. To jest, matematiku za koju smatra da je njome moguće rješavati životne jednadžbe.“

Iz teksta Đurđe Knežević

„Šutnja u prostoriji napinjala se u sve oštriji luk. Richard je osjećao da Otto leži budan. Bili su braća, no svaki zatvoren u sebe, i svaki je ponaosob morao dovršiti zadatak da svoje genetsko naslijeđe preoblikuje u vlastito biće. Richard je slutio ponešto o tom zadatku i zavidio je Ottu: malom možda neće biti tako teško, možda mu neće tako teško pasti put do vlastita bića, jer se ono kod Otta nije skrivalo ispod toliko nezgrapne nespretnosti kao kod njega samog. No nije se samo zbog toga Ottova sudbina činila lakšom – u svim praktično korisnim stvarima, a pogotovo ondje gdje se radilo o novcu, u tome je Otto usprkos potpunoj vanjskoj sličnosti s ocem bio sin svoje majke, energičan i trezven, uvijek spreman da iz svake situacije izvuče ono najbolje, a Richard se neprestano čudio što je tom dječaku pošlo za rukom prihvatiti neželjeno praktično zanimanje i uvijek je iznova bio sklon svoditi to na ovozemaljski hedonizam naslijeđen od majke.“

Iz romana "Nepoznanica Hermanna Brocha u prijevodu Sandre Brkljačić

U emisiji Do korica urednice Gordane Crnković u petak 7. veljače u 22h riječ je o prijevodu romana „Nepoznanica“. 

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.