Jasenko Houra: Radio Dubrava je priča o ljubav, ratu, povratku iz rata...

Jasenko Houra u emisiji Music pub autora Zlatka Turkalja.

Za dobre želje nikad nije kasno. Jajo, sretan ti 65. rođendan.

Da, ovo mi je 65. rođendan. Dobro da me Vi svi podsjetite. To mislim ozbiljno jer osjećam se kao da imam 72 godine. Toliko toga sam prošao u životu, stvarno. I onda kad gledam to turbulentno vrijeme i kad gledaš sve te vijesti, stvarno misliš da živiš 200 godina. I ne znam uopće u kojoj sam to godini, jer neke se stvari ciklički ponavljaju, ali inače sam dobro. Ok sam, sve je u redu. Nisam još uspio proslaviti rođendan s bendom. Inače, držimo se nekakve tradicije, da treba slaviti rođendan što glasnije.

3. lipnja si na svojem profilu na Facebooku napisao: Okružen svojima najmilijima. Rođendan si slavio u krugu obitelji.

Imamo tradiciju, skupimo se polagano. Dora je najmlađa u obitelji. Ostalu stariju djecu nešto rjeđe viđam, moram ti priznati. Što u nekim trenucima u životu roditeljima bude teško, da češće ne vide djecu, ali miriš se s tim jer i oni moraju ići u nekakve svoje akcije, svoje živote.

Zanima me koji su to dani kada je Prljavo kazalište, koncerti, publika, kada je sve drugo na čekanju, a susrest s obitelji najvažniji. Koji su to dani u godini: rođendani, Božić, Uskrs?

Da, to je to, Božić, rođendani, Uskrs… U te dane Božića, oko Badnjaka dogovorio sam s bendom da ne idemo na putovanja tih nekoliko dana, tako da ih možemo provesti sa svojima. Svi se u to vrijeme okupljamo kod kuće, kod prijatelja. To je vrijeme kada posjetim sve drage ljude. Dakle, ti su dani bitni, oko rođendana i to je to.

Što si poželio za svoj 65. rođendan? Sigurno zdravlje, ljubav i obitelj na okupu. Što si poželio vezano za glazbu, za svoj rad? Ima li još nešto što bi želio realizirati u glazbenoj karijeri? Jer tvoje Kazalište sada je aktivno kao u najboljim danima. A ti najbolji dani traju još od 1988. godine od albuma „Zaustavite zemlju“.

Turki, znaš, Keks (Damir Lipošek) i ja vodili smo razgovor o jednoj poznatoj raspravi, ako se ne varam između Ezava i Jakova u Starom zavjetu, u kojoj Jakov pita Ezava: Mogu li ti nešto, nekako pomoći? Ne, imam puno. I okrene pitanje, mogu li ja pomoći tebi? Ne, imam sve. U tim raspravama koje znamo voditi Keks i ja, ta gore izrečena konstatacija „imam puno“ znači mogao bih tražiti još, bila bi sumanuta. Imam ono što sam želio i to me apsolutno ispunjava. Naravno da svatko od nas želi graditi nekakve stvari koje su nam slučajno promaknule, možda neke nisu realizirane, neke si zakasnio napraviti, neke su se stvari jednostavno pobrkale, jer je život takav, ali moraš biti vrlo oprezan u ovom današnjem trenutku. U današnje vrijeme može te se loviti za svaku izgovorenu riječ, za svaku sekundu. Dobro znaš kakav je i tvoj poslovni svijet, o čemu ovisi i što će biti prava informacija, a nažalost toliko je dezinformacija. Svatko pod nekakvim profilom može napisati što god hoće, a ja nisam dio tog svijeta, pa mi je svejedno.

Kad si rekao da imaš sve, mislio si na sklad u obitelji, a kad je u pitanju glazba i tvoje Kazalište? Nastupali ste na mjestima koja su prije vaših koncerata bila sve, posebna mjesta, ali nisu bila predviđena za koncerte. Počevši i od Trga bana Jelačića - Trga Republike 1989.godine, koncerta na tržnici Dolac 1994. Svi su tada upozoravali da na Dolcu ne može biti održan koncert. Tamo će biti previše ljudi i postoji opasnost da se Dolac uruši. Svirali ste ispred zagrebačke Katedrale 2003. godine. Posljednji veliki uspjeh imali ste krajem 2024. godine, tri rasprodana koncerta u zagrebačkoj Areni. Znam da ti je ostala još jedna velika neostvarena želja - nastup u Maksimiru na stadionu Dinama. Ako to još želiš moraš se požuriti prije rušenja starog ili se dogovoriti za otvorenje novog stadiona. U tom je smjeru bilo i moje pitanje vezano za tvoje želje za 65. rođendan. Ima li još nešto što te posebno glazbeno zanima? Što te veseli?

Koncertno me zanima, i još puno toga. U glazbenom me svijetu i dalje zanima taj put stvaranja pjesmama. Ima tih nekoliko izazova koje bih volio ostvariti, ali to će sigurno tražiti i velika odricanja, jer se tehnologija svakog dana sve više razvija, što nam olakšava, ali i onemogućava neke stvari.

Ti i Kazalište imate dobitnu formulu kad se radi o pjesmama. Dokaz tome su vaše nove uspješne pjesme: „Stare navike“, „Djeca su OK“, „Makni se“ i „Molim Boga da svane“. Sve su zaživjele u radijskom programu, sve su zaživjele na koncertima, publika ih zna i pjeva. Jajo, 1997. godine slavili ste 20 godina Prljavog kazališta u dvorani Vatroslava Lisinskog i to uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a. Za godinu i pol, 2026. godine bit će 50 godina otkako ste u Dubravi počeli s radom.

Ta dvadeseta godišnjica poklopila se s tim što sam konkretno ja tada želio surađivati s dirigentom Igorom Kuljerićem. Kad sam čuo njegovu Muku, za koju je dobio nagradu u Sloveniji, oduševio sam se. Nedavno sam razgovarao s ljudima u Društvu skladatelja, pitao sam ih imaju li možda tu snimku jer nikada nije bila objavljena. To je prekrasno djelo i on je bio majstor tih zborova i to je ono što mene itekako zanima. Glavni inicijator suradnje sa simfonijskim orkestrom bio je Branko Paić, on je bio najzaslužniji da se ta priča posložila s pokojnim maestrom Kuljerićem. Moram ti, Turki, priznati, summa summarum, kako god neko gledao i govorio - vi ste punk bend pa sad simfoničari itd. Bla, bla… Tu sam večer doživio na način kao da sam došao na nečiji koncert. Sjeo sam i uživao, a kako će izgledati proslava 50. rođendana benda, ne znam točno. Teško mi je o tome govoriti jer se treba dovući do pedesete. Nama je koncertni raspored pun do rujna 2026. godine. Ali volio bih reći kako bi za 50. rođendan benda bilo normalno da se svi nađemo, pustimo sada publiku malo sa strane, i u krajnjem slučaju ako treba da se nareže sir, pršut i kruh. I da se vide ljudi između sebe, da se vidimo svi mi koji smo bili u Kazalištu. Mislim da bi to bilo prihvatljivo. Nažalost, više nećemo vidjeti Pika Stančića, koji nas je napustio, a da nije bilo njega, ne bi bilo Prljavog kazališta. I to nitko nikada nije izrekao. Draga gospodo, to je istina i ključna je njegova odluka da ne dopusti da se bend raziđe ni na koji način, da producira prvi album i da nas podupre i kod snimanja albuma „Crno bijeli svijet“.

Čekamo da narežeš taj sir i pršut za 50. rođendan kazališta. Zato i treba početi planirati obilježavanje 50 godina Kazališta, jer vrijeme leti, a 2027. je blizu.

Da, imaš pravo. Volio bih da to bude nešto što će zadovoljiti našu vjernu publiku, ali i sve one koji su bili Kazalište i koji su bili uz bend. Imam nešto lagano u planu, ali bolje da sada ne govorim o tome ako od toga na kraju ne bude ništa.

Radio Dubrava naziv je mjuzikla koji pripremaš sa svojim autorskim timom i premijerno bi trebao biti izveden 29. studenoga 2025. u kazalištu Komedija. Koliko znam, Komedija se uređuje, obnavlja, u tijeku su ozbiljni građevinski radovi. Uz to, u Komediji se dogodila smjena ravnatelja. Sada ima ravnateljicu. Mijenja li sve to planove u vezi s realizacijom i premijerom mjuzikla Radio Dubrava?

Taj dio u vezi s novim vodstvom nisam znao. Nisam se u posljednje vrijeme čuo s Miljenkom Puljićem, koji je bio ravnatelj Komedije. Kad smo potpisali ugovor s Komedijom, i kad smo krenuli u sve to, sve je više manje bilo pod kontrolom. Znam da je i mjuzikl „Six“ bio postavljen nekih tri mjeseca prije nego što se planiralo. Tako da vjerujem da je sve u redu i s našim mjuziklom Radio Dubrava. Gledaj, Turki, mi smo na trusnom teritoriju. Ne bih volio da mi netko za 5 dana piše - što si govorio da će biti mjuzikl. To je ta naša stalna neizvjesnost.

Mjuzikl Radio Dubrava je priča o ljubavi, ratu, povratku iz rata i pokušaju uzimanja tuđe imovine. Dubrava je priča o jednoj državi, priča o životu u Hrvatskoj.

Iskreno, Ines Prajo, jedna od autorica iz mog tima i ja cijelo vrijeme preslušavamo pjesme iz mjuzikla i razgovarao o njima. Kako ih mi doživljavamo i kako bi ih mogla doživjeti publika. Najviše smo razgovora vodili nakon što smo pročitali libreto. To je razdoblje kada je bilo i najviše promjena vezano za pjesme, zapravo – stalno nešto dopisujemo i mijenjamo. Posljednje vezano s ekipom iz Komedije u što sam bio uključen bilo je pitanje tko će pjevati u mjuziklu. Mislim da se spominjala Tifina kći, što je mene jako iznenadilo. Još ne znam tko će biti muški izvođač, pjevač u mjuziklu, jer nas ta završna audicija tek čeka. Ona bi trebala biti početkom rujna.

Hoće li neku ulogu, pojavljivanje u tvojem mjuzikla imati Mladen Bodalec?

Ne, neće. Mislim da znam što će se dogoditi. Mnogo smo razgovarali o tome kako će vjerojatno svatko mjuzikl Radio Dubrava poistovjećivati s nekakvom mojom pričom i konkretno sa mnom. A zapravo to nema nikakve veze sa mnom. To ima veze s Dubravom i mojom glazbom. To nema veze s mojim životom, mojim životnim situacijama, u što će biti vrlo teško uvjeriti ljude. Ja ću baš kao i svi doći u kazalište, sjesti i gledati mjuzikl.