Tomislav Bralić: Intrade san popi

Tomislav Bralić i Zlatko Turkalj razgovarali su o 40 godina uspješne karijere klape Intrade. 

Što su tebi osobno, ali i članovima klape Intrade značili nastupi na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu? Koliko je taj festival važan za mlade pjevače, klape? Ipak im on omogućava druženje i nastup na istoj pozornici s afirmiranim i uspješnim klapama.

To je za nas bio prvi i najvažniji glazbeni korak. Za mene je bila velika stvar doći u Omiš, predstaviti se i biti okružen klapama: Trogir, Šibenik, Dalmacijacement, Maestral, Linđo, Ošjak. To su legendarne klape koje smo mi gledali i slušali prije našeg dolaska u Omiš. Prvo smo se upoznali s njihovim radom, slušajući gramofonske ploče koje smo imali doma. I onda dođe trenutak, vrijeme da se s njima i družimo, upoznamo. Tako je to bilo pet, šest godina zaredom. Zajedno smo nastupali na festivalu klapa do Domovinskog rata i onda je sve malo stalo. Vratili smo se na Festival dalmatinskih klapa u Omišu 1993. i 1994. godine. Mislim da smo u našoj karijeri 20 godina nastupali na njemu. Zato sam i rekao da je to bio naš veliki, prvi i najvažniji korak kada je glazba u pitanju. Moje mišljenje je da se nijedna klapa ne može nazvati klapom ako nisu bili i nastupili na festivalu u Omišu.

Uvijek ste, moram to naglasiti, na Festivalu u Omišu bili priznati kao vrhunski pjevači, pa su se tako i odnosili prema vama i dočekivali vas. No kako komentiraš to da na tako važnom festivalu, na kojem ste imali, rekao si i sam, 20 nastupa, nikada niste osvojili prvu nagradu?

Mislim da baš zbog svih tih legendarnih klapa koje sam spomenuo. Oni su tada bili vladari među klapama, bili su najuspješniji i najjači. Moram priznati da smo mi svi učili od njih i na festivalu je stvarno bila velika konkurencija. No, moram reći da smo 1989., ili recimo 1990., zaslužili neke od nagrada, to jesmo. Mislim da smo bili malo zakinuti, ali kad je tome bilo tako mi smo se znali buniti. Bilo je sličnih situacija i kad smo došli na Splitski festivali, ali i na Večeri dalmatinske šansone u Šibeniku. Malo smo buntovni i uvijek nas je zanimalo, kad smo imali dobru pjesmu, zašto naš rad nije prepoznao žiri? Za razliku od njih, redovito nas je priznavala i nagrađivala publika. To je, prema mojemu mišljenju, najvažnije za svaku pjesmu i svakog izvođača. Možda nas je publika tako i čula, prepoznala taj naš bunt i u Šibeniku, Omišu i Splitu.

Kakav ste odnos imali s maestrom Ljubom Stipišićem Delmatom? Je li on nekako utjecao na to da klapa Intrade postane ono što ste danas? Utjecao na vaš zvuk i interpretaciju? Zanimljivo je da ste svoju klapu nazvali po njegovoj zbirci.

Točno. To je bila maestrova zbirka pjesama „Intrade san popi“ iz koje smo učili pjesme. Bilo je to i vrijeme kada smo razmišljali i tražili naziv za svoju klapu. I tako, dok smo danima tražili naziv, predlagali različita imena, jedan od članova je rekao zašto ne bismo bili Intrade. Kod kuće još imam tu zbirku „Intrade san popi“, u kojoj se nalaze vrhunske pjesme koje je tada izvodila klapa oktet DC (Dalmacijacement), koju je učio maestro Ljubo. Mi smo ga zamolili 1989. godine bi li on došao u Zadar. Došao je sa svojom klapom 1990. godine te su bili naši gosti tri dana. Tada smo se dobro upoznali i družili. Ljubo je vodio tri, četiri probe klape Intrade. On je uzor svim klapskim pjevačima, jedna vertikala od koje smo puno toga naučili, ne samo vezano za pjesme, nego i stvari koje su važne za život. Od njega smo dobili baš dobre životne savjete. Čast mi je bila i privilegija da smo se družili, pjevali i pričali s njim. Ljubo je za klapu Intrade najveći, veličina.

Koliko znam, klapa Intrade bila je jedna od omiljenih klapa Olivera Dragojevića. Zajedno ste nastupali, družili se i snimili pjesmu „Škrinja jubavi“.

Kako njega dobiti na svoju stranu, to je opet bila naša sreća. Svim tim veličinama, važnim glazbenim imenima koje smo nabrojali do sada, pripada i Oliver. On je jedan od njih, najveći. Mislim da smo mu se jednostavno svidjeli kao ljudi, pjevači i zabavljači, jer on je došao do nas. Imali smo sličan humor, voljeli iste viceve. Volio je igrati balote s nama. Nismo jeli ono što su jeli svi. On je čak znao naručiti nešto iz Splita, a mi bismo mu sve te njegove želje ispunjavali. On je bio skroman čovjek, ali je volio nešto što drugi nisu. Mi smo znali dolaziti i kod njega, bili smo gosti na njegovu koncertu. Pjevali smo s njim kad je na klaviru izvodio pjesmu „Konoba“. Postoji ta naša verzija, snimka s koncerta u Lisinskom i često se može čuti na radiju. Privilegija je bila poznavati Olivera. I danas se znamo vidjeti, družiti s njegovom obitelji, osobito kada dođemo na Korčulu u Velu Luku. Nedavno smo u Splitu bili zajedno, s Vesnom, i to su trenuci kad se sjetimo svih tih naših lijepih dana. Ja uvijek kažem: „Hvala mu što je puno pomogao klapi Intrade“. A oni meni kažu: „On uopće nije tako razmišljao. Nije smatrao da vam pomaže, jer njemu je to bila najnormalnija stvar, da se s vama druži i pjeva. Takav je on bio.“

Kad govorimo o važnim ljudima za hrvatsku glazbu, producentski potpis i prepoznatljiv zvuk vašim pjesmama dao je i Remi Kazinoti.

Da. Od samog je početka sve te pjesme on radio sa mnom telefonski, i bio je dosta služben. I onda kad smo zajedno kliknuli, kad smo počeli stvarati, kreirati, kad mi je davao savjete, nažalost, razbolio se. A trebali smo još puno, puno toga napraviti. Jedna od pjesama na kojoj je Remi radio bila je „Da mi budeš jidro“ gospodina Ivice Badurine i Jakše Fiamenga. Za tu pjesmu radio je aranžman i sjećam se da mi je rekao kako mu je ona jedna od najdražih, najljepših klapskih pjesma za koju je radio aranžman. Tu su još bile pjesme: „Nisam te sriće“, „Škrinja jubavi“. Sjećam se kad smo snimali pjesmu „Škrinja jubavi“, Remi je rekao: „Tome, samo ti snimi svoj uvod, a ja ću dobiti Olivera“. Bio sam jako sretan i znam da sam ga pitao: „Remi, možeš li to uspjeti?“ A on mi je odgovorio: „Ne boj se.“ I kad mi je Oliver otpjevao drugi dio pjesme, bio sam najsretniji čovjek na svijetu. Ne postoji ljepši trenutak od onog kad sam čuo Olivera kako pjeva u duetu sa mnom.

Jedna od pjesama koja je obilježila vašu karijeru, ali i hrvatsku glazbenu pop-zabavnu scenu je „Croatio, iz duše te ljubim“. Kako ti osobno gledaš i doživljavaš tu pjesmu i njezinu popularnost? Koliku je ulogu ona imala u definiranju vašeg statusa i prepoznatljivosti glazbenog stila?

Kad smo nedavno putovali, dogodila se prometna nesreća na autocesti između Zagreba i Karlovca pa smo se morali isključiti s nje te proći kroz Jastrebarsko. To mjesto spominjem zato što sam se tada u kombiju sjetio kako sam 1997. godine upravo u Jastrebarskom pjevao s klapom Bibinje. Riječ je o nastupu na festivalu Pleter, festivalu domoljubnih pjesama. Na njemu smo nastupili s pjesmom Ante Sikirića „Croatio, iz duše te ljubim“. Otpjevali je najbolje što znamo. Ante je recitirao tekst u originalnoj izvedbi klape. I sve drugo je povijest. Ta je pjesma tinjala, i tinjala, i onda eksplodirala kad smo došli na Poljud 2006. godine i otpjevali je pred 15 000 ljudi. Nakon toga su naši ljudi u cijelome svijetu počeli pjevati „Croatio, iz duše te ljubim“.

„Croatio, iz duše te ljubim“ važna pjesma za tvoju karijeru, ali i karijeru klape Intrade. Možemo je nazvati vašom osobnom glazbenom iskaznicom.

Da. Nakon toga su slijedile pjesme: „Zora bila“ i „Zalutali pogled“. One su bile početak niza naših uspješnih pjesama. Dobro da smo držali taj kontinuitet dobrih pjesama koje su ljudi prepoznali. Zato i jesmo danas pred publikom i koncertima slavimo naših 40 godina. Brzo je prošlo tih 40 godina. Treba zahvaliti Bogu da smo živi i zdravi, da još pjevamo, imamo publiku koja nas voli, sluša i dolazi na naše koncerte. Tako ćemo ove godine puno nastupati, a prvi veliki koncert imat ćemo 4. kolovoza kod našeg Donata u Zadru. Onda 23. kolovoza idemo u pulsku Arenu, 4. rujna nastupit ćemo u Šibeniku na Tvrđavi sv. Mihovila, a završni veliki koncert imat ćemo 13. prosinca u zagrebačkoj Areni. Već na prvom koncertu u našem Zadru otpjevat ćemo 40 najboljih pjesama za 40 godina klape Intrade. Počet ćemo koncert onako kronološki, od 1985. godine. Možda ćemo pjevati i neke a cappella pjesme, recimo „Intrade sam popi i opet san žedan“, prema kojoj smo dobili ime od našeg maestra Ljube Stipišića. Nadam se da će biti lijepo vrijeme i da će se okupiti puno Zadrana. Jako se radujem i malo sam nestrpljiv. Znam da će to biti pravi koncert s kojim ćemo obilježiti te velike dane uoči „Oluje“. Na svim našim slavljeničkim koncertima uz nas će biti i orkestra Josipa Cvitanovića.

Za svoj rad dobili ste i nagradu „Nova ploča“, koju dodjeljuje Hrvatska diskografska udruga za izniman doprinos, promicanje značaja hrvatske glazbene industrije, te doprinos u sklopu hrvatske kulture.

Nije baš da svaki dan dobivamo tako veliku nagradu i samo mogu reći hvala svima koji su nas se sjetili. Lijepo je čuti kad dobiješ takvo priznanje i to od ljudi koji su u tvojoj struci, time nagrada postaje još važnija i vrjednija. Kad sam vidio tko je ove godine, uz nas, dobio to priznanje još sam više bio sretan i ponosan na Intrade. Hvala još jedanput Hrvatskoj diskografskoj udruzi, baš smo ponosni na nagradu „Nova ploča“.