Što vjernici slave svetkovinom Tijelova?

Blagdanom Tijelova vjernici žele obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom. Slavi se ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri na Veliki četvrtak prije muke Isusa Krista i slavi se deveti četvrtak nakon Uskrsa. U Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama Europe je neradni dan. Uz Tijelovo se vežu procesije koje su u znaku molitve protiv svih zala. Zanimljivo je kako je prvi spomeni procesija u Kölnu 1274. godine, a nedugo nakon toga i u Zagrebu 1279. godine.  Misno slavlje na svetkovinu Tijelova i na Dan državnosti, u 10 sati u crkvi sv. Marka na Gornjem Gradu u Zagrebu predvodit će zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. Tijelovo će biti proslavljeno diljem župa i gradova u Hrvatskoj. 

Tradicija obilježavanja Tijelova i procesije

Za Tijelovske procesije neki vole kazati da je to fenomen teoforičkih procesija. Pridjev teoforički na latinskom jeziku znači „bogonosan“. Bog se pronosi tamo gdje ide tijelovska procesija sa Presvetim Oltarskim Sakramentom. Prvi spomeni procesija su u Kölnu 1274. godine, a nedugo nakon toga i u Zagrebu 1279. godine. U Rimu se procesija uvodi tek oko 1350. godine, i u njoj redovito sudjeluje papa. Zanimljiv je podatak iz 1320. godine gdje sabor u Sensu govori da je ta procesija „u ove dane uvedena nekako božanskim nadahnućem“.

U tijelovsku procesiju se uvode elementi procesija prosnih dana s četiri postaje, na četiri strane svijeta te čitanjem Evanđelja, molitava i blagoslovom. Na ovaj način procesije uključuju molitve zaziva za opći napredak, protiv raznih zala, nepogoda i pogibelji, te nakane cijele župne, ali i šire društvene zajednice. Tijelovo se smatra “najjavnijim” crkvenim blagdanom. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće. Tijekom procesija često se mogu vidjeti djeca kako posipaju latice cvijeća duž puta procesije. Čast Presvetome odaje se i kroz zastave, plamence i narodnu nošnju te tradicionalne glazbene sastave. A tom se prilikom često oblače i ponovno pokazuju prvopričesničke haljine.

Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru. Nakon ta dva događaja papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise – pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II. (1503-1513.), koji zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što čini i njegov nasljednik papa Leon X.