Prstom po globusu u Zagrebačkoj katedrali

Zagrebačka katedrala je jednostavno-veličanstvena. Istina možda nešto zaostaje po veličini i arhitektonskoj vrijednosti za drugim sličnim građevinama, ali ona je od ogromne važnosti kao spomenik gotike, tako da je to i najmonumentalnija gotička sakralna građevina jugoistočno od Alpa. Do potresa i rušenja tornjeva bila je visoka 108 metara, a sada je visoka s križevima 74 metra. Katedralu koju još nazivamo Prvostolnica od neprocjenjive je vrijednosti za povijesni hod hrvatskog naroda i Zagreba, jer je poput spajalice života kroz vrijeme i prostor, gotovo pa sažetak cijeloga grada, svih trgova, ulica i brežuljaka, ističe autorica Vesna Jurić-Rukavina.

Mnogi pogledi su lutali do potresa 2020. u visine prateći vitko-rebrasto svodilje unutar triju poligonalnih apsida otvorenih uskim prozorima – pa se moglo čuti kako je naša Prvostolnica nalik rješenjima iz Francuske, onda je bilo i asocijacija na suvremenije njemačko graditeljstvo zbog visinski izjednačenih lađa i konstrukcijskih rješenja, a kad bi se gledale skulpture, znalci bi prepoznali dodire s češkim školama. 

Nije to nikakva mana naše katedrale, već svjedočenje o ranom prodoru gotike i umjetnosti europskog kruga. Može čovjek zaključiti kako je riječ i o važnosti Zagrebačke biskupije te postojanom ugledu i moći njezinih biskupa.

Tajnik ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije i voditelj Muzeja bl. Alojzija Stepinca, povjesničar i turistički vodič specijaliziran za sakralnu baštinu Tomica Plukavec, savjetovao mi je jednom prigodom kako ću pregledom 50 biskupskih grbova najbolje spoznati priču o katedrali, putem 15 oltara, hodom kroz Riznicu, priče o osam zvona ili gledajući pročelje i naše tornjeve. Možda je jedan od najboljih izvora početnog hoda i kapelica Svetoga Stjepana koja se nalazi u Nadbiskupskom dvoru. Zbog burne prošlosti, raznih nedaća i prodora osvajača, požara i potresa tragova rada na katedrali ima mnogo u svih tih dugih stoljeća koji su ostali do današnjega dana.

Naš prepoznatljivi simbol grada na Kaptolskom trgu, naša katedrala posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije te svetima Stjepanu i Ladislavu.

Kratko iz povijesti

Nakon osnutka biskupije u Zagrebu (1094. god.) počelo se s gradnjom stolne crkve u prelaznom romaničko-gotičkom stilu. Gradnja je trajala dugo te je tek 1217. godine bila posvećena. Uskoro je ona teško postradala za provale Tatara (1242. god.), ali ju je već biskup Timotej (1263-1287) počeo temeljito obnavljati u gotskom stilu. Obnova je nastavljena u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću katedrala je utvrđena zidinama i kulama. U 17. stoljeću dobiva svoj masivni renesansni toranj.Požari i navala neprijatelja više su je puta oštećivali. Najteži udarac ju je zadesio u potresu 1880. godine. Nakon potresa provedena je temeljita obnova katedrale u neogotičkom stilu (1880-1906), po nacrtima graditelja F. Schmidta i pod vodstvom Hermanna Bolléa. Tada je naša katedrala u srcu Zagreba dobila svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili one barokne iz 18. stoljeća.

Umjesto starih grobnica biskupa i velikaša sagrađena je nova koja se nalazi iza glavnog oltara. Tu počivaju i hrvatski mučenici Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan kojih su kosti ovamo prenesene 1919. godine iz Bečkog Novog Mjesta, Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik i drugi. U njoj su sahranjena i posljednja tri zagrebačka nadbiskupa: bl. Alojzije Stepinac, Franjo Šeper i Sluga Božji na glasu svetosti Franjo Kuharić.

Ponovno otvaranje zagrebačke katedrale nakon petogodišnje obnove za Božića 2025. izazvalo je mnogo emocija kod građana. Prvu polnoćku nakon pet godina u katedrali je predvodio mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup. Naša priča nastala je 2021. g., te je postala dokument jednog vremena nakon potresa 2020.godine.

Emisiju Prstom po globusu možete poslušati na Trećem programu Hrvatskog radija 28. prosinca 2025 u 9:30.