Remi: Žene su iznimno zanimljive

Netko ima slobodu da bude plemenit i dobar, a netko isto tako ima slobodu da to ne bude, rekla je Remi Priselac u emisiji Zlatka Turkalja. 

„Stajao sam u redovima za socijalnu pomoć. Plač pred vratima. U redovima za nezaposlene gubljenje je vremena. Govore o revoluciji? A zvuči kao šapat. Zar ne znaš… bolje je trčati jer onda se stvari konačno počnu i mijenjati.“ Remi, što kažeš o stihovima, slobodnom prijevodu stihova iz pjesme Tracy Chapman „Talkin' Bout a Revolution“. 

Voliš li pjesme koje su više od zabave, koje su angažirane i imaju konkretnu poruku?

E, baš si me našao s Tracy Chapman. Nju jako, jako volim. Pjesme s porukama, Turki! Pa znaš što, ja mislim da zapravo vrlo rijetko možemo naći pjesmu koja nema neku poruku, bila ona angažirana ili pak neka poruka emotivnog sadržaja. Ja volim angažiranu umjetnost i volim kada uvijek ima neki nazivnik angažiranog, nečega što se ne događa samo na auditivnoj razini nego i unutra, u čovjeku, nečega što pjesma učini da se u čovjeku nešto pomakne. Volim Tracy Chapman, pogodio me jesi, ali ima tu i još puno, puno angažiranih umjetnica i umjetnika koje poštujem.

Za tebe kao MC-a, autoricu stihova, pjevačicu i glazbenicu, koja je danas uloga glazbe? Je li ista kao 1998. kada ste se kao Elemental pojavili na sceni?

Uloga glazbe, zapravo rekla bih da je ostala jednaka. To je kao neki naš sustav vrijednosti – mene, Shota i ostatka Elementala koji se zapravo ne mijenja. Mi smo imali poriv napraviti nešto malo drukčije, ponuditi možda jedan drukčiji rakurs rap-glazbe koji je tada bio dosta, rekla bih, dosta mačistički i većinom su tu bili muški MC-jevi, pa smo onda mi uz žensku perspektivu ponudili nešto drukčije i svježe. A razlika između naše optike, između 1998. i 2025.? Razlika je to što smo u međuvremenu zbilja progovorili o mnogim temama. Danas to radimo puno glasnije, odvažnije, hrabrije i zanimljivo je da i dalje nalazimo teme na ovom našem malom prostoru. I dalje nalazimo teme koje smatramo da su otvorene i o kojima vrijedi progovoriti.|

Koliko si se ti promijenila, tvoj odnos prema glazbi? Na što danas osobito paziš kada radiš, pišeš i skladaš pjesme?

Kada sam bila u formativnim godinama puberteta ili rane adolescencije, zapravo u vrijeme kad smo napravili Elemental, meni je glazba baš bila neko utočište i neki moj spas. Znaš, zvuči kao klišej, ali zaista meni je bila kreativni ventil koji sam zbilja mogla odvrnuti kako sam god htjela. Nisam morala slijediti neke zadane društvene norme, nisam morala slijediti ono što su mi govorili roditelji ili što je možda društvo od mene očekivalo, nego sam mogla biti svoja i autentična. Evo, to se srećom nije promijenilo do dana današnjeg, što valjda govori u prilog tome da ono što radim i što izlazi iz mojih usta, što je uglazbljeno ili ukoričeno u zbirku poezije, uvijek se trudim da bude autentično. A ono što se promijenilo, naravno, to je tonus kože. Tonus kože se promijenio, Turki, što da ti kažem (smijeh).

Treba li u stvaranju glazbe paziti na nešto posebno? Postoje li neka pravila ili kantautor, izvođač mora imati potpunu slobodu?

U bilo kojem stvaralačkom poslu, uvijek kada misliš da treba pripaziti na neke stvari, kada se trebaju poštovati neki uzusi koje taj određeni žanr, stil ili vid umjetnosti nameće, onda umjetnici nekako to „razbucaju“ i naprave po svome. Zato mislim da je bunt i želja da se bude drukčiji od svega prethodnog i svega ostalog doista esencija kreacije. Esencija tog stvaranja koje onda, možemo reći, dekonstruira ono što je bilo prije da bi konstruirao ono što je autentično njegovo ili njezino, a onda neka nova generacija opet dođe i dekonstruira to što si mislio da je najbolje, najpametnije i najljepše na svijetu. Tako da to zapravo nekako ide u šarenim, maštovitim, kreativnim krugovima i to jednostavno tako treba biti. Ne znam koliko bih propovijedala oprez pri stvaranju umjetničke kreacije jer mislim da tu treba pustiti mašti na volju i jednostavno biti slobodan.

Što je za tebe sloboda u glazbenom smislu, sloboda u tvojom kreativnom radu? Što ona konkretno znači?

Sloboda je zbilja jedan od najširih pojmova koje poznajemo. I svatko u njega unosi neko svoje značenje. Tako sam odlučila i ja u taj vrlo široki pojam slobode upisati svoje značenje. Iz moje perspektive, ja u pjesmi „Sloboda“ govorim o ženskoj slobodi. Govorim o tome što ona meni znači. Govorim o slobodi da budem ono što jesam, da kažem ono što mislim i da se odijevam onako kako želim, da idem kamo želim. Dakle, to baš korespondira s pitanjem ženskih sloboda, ženskih prava. Naravno da se ja u životu inače bavim, recimo, puno širom tematikom ljudskih prava i da dosta o tome promišljam, ali konkretno u ovoj pjesmi govorim baš najviše o ženskim pravima.

Koliko se danas termin sloboda, sloboda govora, upotrebljava i u neke druge svrhe, to jest postaje paravan i način za ostvarenje ciljeva koji uopće nemaju veze sa slobodom?

Sloboda je toliko širok pojam da ponekad pomalo izgleda i kao prazan pojam. Kao da svatko u njega može ukucati svoje značenje, što mislim da je zapravo i dobro. Mislim da ti golemi, veliki koncepti, veliki pojmovi i jesu toliko univerzalni upravo zato što svatko od nas ima svoju slobodu upisati u taj pojam ono nešto svoje, svoje viđenje. Naravno da se i to može iskoristiti. Netko ima slobodu da bude plemenit i dobar, a netko isto tako ima slobodu da to ne bude. I to je sloboda. Dakle, nikako ne želim da se kroz ovu priču pokaže kao da vidim samo jednu stranu. Ne, želim biti svjesna i druge strane, međutim postoji zlatno pravilo da idemo sa slobodom do one granice kada ne činimo nažao nekom drugom. Apsolutno sloboda, ta neka dobrohotna, nježna i hranjiva, to je ono što ja propagiram svojom pjesmom.

Jesi li ti sada slobodna ili još vezana za Elemental, s obzirom na to da pjesma „Sloboda“ najavljuje tvoj samostalni autorski album?

Dugo sam čekala da predstavim nešto svoje samostalno. A onda mogu najaviti i da je novi materijal grupe Elemental sad već pri kraju, tako da ćemo i s njim izići i u nekom trenutku te će se dvije priče preklopiti. Zapravo je neizbježno, a i nemoguće odvojiti jedno od drugoga. Počela sam svoj solomaterijal raditi sama na gitari, a onda se majstor, kad se spominje gitara i kad se govori o sviranju na gitari, Erol Zejnilović, moj prijatelj iz benda Elemental, uključio u cijeli proces rada na albumu i tako smo, eto, nas dvoje autori tih pjesama. Moram spomenuti da je miks i master radio Shot, tako da je to neizbježno preklapanje. Oni su ipak moja obitelj, a kad zaškripi, onda zoveš obitelj da ti pomogne.

Kada ti je postalo tijesno u tvojoj koži, da se izrazim pjesnički, kada si imala potrebu za velikom promjenom, odlukom o promjeni u svom radu, u svom životu?

Žene su iznimno zanimljive. Mi stalno tražimo neku promjenu. Tražimo promjenu u sebi, pa radimo na sebi. Trebamo promjenu frizure, pa onda odemo kod frizera. Želimo promjenu stylinga, pa promjenu razmišljanja. Promjenu cijele kućne biblioteke, promjenu lokacije na kojoj živimo. Svašta mi volimo, uvijek želimo da nam je zanimljivo. Morala sam mijenjati kožu u milijun situacija u životu, morala sam se mijenjati, morala sam učiti. Ta je promjena kod mene prije svega uvijek dolazila iz učenja, iz neke vrijedne životne lekcije koju sam prošla. Nikada nisam bila tip osobe koja je mogla učiti na primjerima drugih ljudi. Ja sam uvijek sve morala proći metodom vlastite kože. Pa eto, tako i kada potrošiš onu staru kožu, vrijeme je da je odbaciš i napraviš neku novu.

Tvoja pjesma „Sloboda“ govori o ženama, ali i o muško-ženskim odnosima. „Žena nije samo ukras, žena nije samo draga, ženi treba šaren obzor, svoje boje da posadi. Bez nje, zemlja nema zlato, nema korijen, neće rasti“. To su stihovi tvoje pjesme, a kada je ona nastala?

Pa mislim da su stihovi zapravo nastali 2019. godine. Pjesma ne govori samo o odnosu između žene i muškarca, to je pjesma koja govorio i o odnosu žene i društva. U pjesmi se ne osvrćem na to kako muškarac gleda ženu, što misli o njoj, gdje je smješta. Jednostavno, više se nekako obraćam i govorim baš ženama, a stavljam ih nekako u poziciju s društvom, s cijelim društvom i s drugim ženama. Ja sam to napisala 2019. Nije se nešto previše ni u meni promijenilo od tog vremena do danas, osim što sad, kada imam kćer, onda nekako osjećam kao da smo nas dvije iste. Zato onda možda još i snažnije pišem i snažnije proživljavam, a naravno ostavljam i snažniji dojam.

Remi, jesi li ti slobodna? Osjećaš li se slobodnom u svakodnevnom životu?

Pa rekla bih da se osjećam slobodno zato što nosim u sebi taj neki nježan, hranjiv i dobronamjeran osjećaj koji imam prema društvu u kojem živim. S nama empatima jako je „zeznuto“ jer ne možemo se osjećati do kraja slobodnima ako znamo da u ovom društvu još postoje neke stvari koje moramo srediti, koje moramo počistiti, koje moramo bolje oformiti, koje moramo sustavno, kroz sustav, ali i sustavno, dovesti u neku veću pozitivu. Tu sad prije svega govorim o pitanjima koliko sustav zapravo štiti ženu, koliko žena ima prava unutar sustava, koliko smo ravnopravno plaćene za isti posao koji obavljamo, kakve nam se prilike nude, prilike za zapošljavanje, postoji li taj stakleni strop o kojem svi pričaju i kako on u Hrvatskoj izgleda. Ja se osobno osjećam vrlo slobodno zato što sam godinama radila da bih osigurala neke stvari i da, borila sam se za sebe. A opet s druge strane, ne mogu se do kraja osjećati slobodno kao žena u Hrvatskoj i kao žena na Balkanu. Ako znam da postoji još milijun i jedna stvar koju moramo popraviti, to me onda tjera da se i dalje borim, da promišljam i gledam na koje načine sve možemo učiniti svijet koji ostavljamo nekom ipak malo, malo boljim.

Na početku pjesme „Sloboda“ čuje se zvuk pucketanja gramofonske ploče. Koju ploču baš voliš slušati?

Jedan od razloga, Turki, zašto volim s tobom razgovarati je taj što ti sve čuješ i tebi ništa ne promakne. Taj zvuk pucketanja ploče na početku i onda ono zvono koje odzvoni na neki način baš kao da završavaju neko prošlo vrijeme i to zvono označava neki novi početak. Savršeno je što si to primijetio. Koja bi mi ploča bila najdraža? Možda moja prva ploča koju sam nabavila – Michael Jackson „Bad“. Kupila sam je iako nisam imala gramofon i bila sam mala. Uopće nisam znala gdje se to stavlja, kako to ide, svira, što to znači, ali sam znala da volim taj album i, eto, to je ta moja prva ploča, a možda mi je zato i najdraža.