Drago Ibler: Arhitektura kao ideja života

U povodu 130 godina od rođenja i 60 godina od smrti arhitekta Drage Iblera (1894. 1964.), Hrvatski muzej arhitekture HAZU je jučer predstavio znanstvenu monografiju "Drago Ibler, Arhitektura kao ideja života / Architecture as an Idea for Life". 

Taj je hrvatski arhitekt puno radio, a mnogo toga je ostalo samo na papiru. No pored tih nerealiziranih, ostaje dosta ostvarenih Iblerovih projekata stambenih zgrada po Zagrebu; u Martićevoj, Smičiklasovoj i Vlaškoj ulici. Od svih tih objekata njegov Drveni neboder iz Martićeve, ostat će valjda Iblerov trajni zaštitni znak u njegovu rodnom gradu.

Iblerove zgrade i danas su razasute po zagrebačkom centru i živo su prisutne među nama, no ostali su crteži – nacrti onih neizvedivih , kojih je mnogo. 

- Stilski izričaji u opusu Drage Iblera u rasponu od ekspresionizma 1920-ih godina, do internacionalnog stila 1930-ih te poetičnog funkcionalizma 1950-ih godina redom su povezani s europskim središtima modernizma. Monografija je stoga dvojezična (na hrvatskom i engleskom jeziku) kako bi nova saznanja o jednom od najznačajnijih modernističkih opusa u Hrvatskoj bila dostupnija međunarodnoj stručnoj-znanstvenoj javnosti, kaže među ostalim, upraviteljica Muzeja arhitekture HAZU i urednica monografije Borka Bobovec.

Svakako je jedna od zanimljivosti života i djelovanja Drage Iblera, povezana s razdobljem Iblerova vodstva Majstorske radionice za arhitekturu u Zagrebu, kaže Bobovec i ističe svjedočanstva iz prve ruke akademika Andrije Mutnjakovića.

- Ibler je poučavao kao renesansni majstori, nije predavao kao što se to radi na akdemiji ili fakultetu. Postavljao se kao majstor, govorio je učenicima svoje zamisli s namjerom da ih oni dovedu do projekta.

Arhitekturu je studirao u Dresdenu. Početkom dvadesetih u Parizu se pridružio skupini arhitekata iz kruga Le Corbusiera i L'Esprit Nouveau, a zatim je nastavio studije u Berlinu i studiju njemačkog arhitekta Hansa Poelziga, pa se u ranim Iblerovim djelima osjeća utjecaj arhitekture njemačkog ekspresionizma. Nakon tog razdoblja studija i usavršavanja Ibler projektira zgradu Zavoda za osiguranje radnika 1923., prvi projekt moderne funkcionalističke arhitekture u tadašnjem Zagrebu.

Sa zagrebačkim kolegama istomišljenicima, Dragom Galićem, Mladenom Kauzlarićem, Stjepanom Planićem i drugima), između 1925. -1955. radi na osnivanju takozvane Zagrebačke škole, neformalne grupe arhitekata, zastupnika modernističkog pravca u arhitekturi, koji su željeli radikalno prekinuti sa svim nepotrebnim tradicionalističkim ostavštinama (ukrasi, dekorativne fasade). Ibler radi kao arhitekt na brojnim natječajima, ali slabo prolazi, radovi su mu u većini slučajeva odbijeni. Kako kaže Bobovec, „nije pasao ni lijevima ni desnima“, a bio je i prije svog vremena.

No Ibler nije bio bez prihoda, realizirao je projekte za brojne manje privatne vile u Zagrebu.