Bistrička kalvarija: Posebnost duhovne i umjetničke vrijednosti

Vodimo vas u Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke,krovno marijansko svetište u Hrvatskoj. Poseban naglasak u emisiji je stavljen na Kalvariju, jedinstvenu prostornu i duhovnu cjelinu koja spaja pobožnost i umjetnost. Kroz vodstvo mons. Nedjeljka Pintarića, svećenika Zagrebačke nadbiskupije koji je niz godina bio predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, zauzetog promotora sakralne baštine, autorica Vesna Jurić-Rukavina otvara širi kontekst pitanja same baštine kroz prizmu očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta,te jasnijeg pozicioniranja Hrvatske unutar šireg europskog kulturnog prostora.

U vremenu do Uskrsa, Križni put vjerojatno je najpoznatija korizmena pobožnost u Katoličkoj Crkvi. Sastoji se od četrnaest postaja koje prate Isusov put od osude do polaganja u grob.Korijeni ove pobožnosti sežu u vremena prve Crkve kada su kršćani događaje iz Isusova života obilježavali na mjestima gdje su se oni doista i zbili. Tako su se na Veliki petak okupljali na Kalvariji, a na uskrsno jutro kod Isusova groba. Najstarije svjedočanstvo nalazimo u spisima hodočasnice Egerije iz 4. stoljeća, koja je opisala slavlje Isusove muka u Jeruzalemu. Križni put posebno gorljivo promicali su franjevci, među kojima prvo mjesto pripada svetom Leonardu iz Porta Maurizija kojega možemo smatrati osnivačem križnoga puta u obliku koji postoji i danas. Diljem Italije podigao je 572 križna puta od kojih je najpoznatiji onaj postavljen po nalogu Benedikta XIV. 27. prosinca 1750. godine u rimskom Koloseju/ Koloseumu - nekad masovnom stratištu kršćana. Godine 1964. bl. Pavao VI. obnovio je običaj da pape ondje predvode križni put na Veliki petak, a od 1985. razmatranje za njega pišu suvremenici,te čak osobe koje nisu katolici. 

Kada govorimo o Križnom putu, zanimljivo je kako je ta pobožnost ostavila snažan trag u različitim granama umjetnosti – od slikarstva i kiparstva do glazbe i književnosti, približavajući biblijske prizore svakom naraštaju. No, većina vjernika tijekom same pobožnosti umjetnost doživljava funkcionalno, a ne estetski. Vizualni prikaz služi kao poticaj za lakše uživljavanje u biblijski tekst.

Svetište Majke Božje Bistričke i Kalvarija 

Marija Bistrica je hodočasničko mjesto u crkvenim dokumentima poznato još od 1334. godine sa župom Svetog Petra. U razdoblju od 1878. do 1883. hodočasnički kompleks u tom mjestu preuredio je arhitekt Herman Bolle u historicističkom stilu. Na poziv župnika dr. Juraja Žerjavića hodočasnički kompleks u Mariji Bistrici postao je prvo značajno i veliko Bolleovo ostvarenje. Osim jednobrodne crkve okružene cinktorom u koji je uklopljen župni dvor, tu su i kapele sv. Petra, sv. Katarine i sv. Josipa na prostoru pred crkvom. te Kalvarija na susjednu brežuljku. 

Danas gledajući sve postaje Križnoga puta govorimo i o vrhunskom ostvarenju naših poznatih akademskih umjetnika. U proljeće 1939. godine nadbiskup Alojzije Stepinac sa svojim suradnicima obišao je Mariju Bistricu i zacrtao planove o uređenju križnoga puta. Iste je godine, predvodeći hrvatsko narodno hodočašće u Rim i Marijino svetište u Pompejima, o 1300. obljetnici prvih veza hrvatskog naroda sa Svetom Stolicom, najavio posvetu hrvatskog naroda Blaženoj Djevici Mariji i izgradnju bistričkoga križnog puta. Već godinu dana poslije, u nazočnosti od 20 tisuća vjernika, u srpnju mjesecu blagoslovio je Stepinac, Križni put. Kalvarija je izgrađena za deset dana, a radilo je 500 radnika. Tada su to bili podignuti križevi sa slikama koje predstavljaju događaje iz Muke Isusove. Kasnije se počeo ukrašavati kipovima. Unatoč Drugome svjetskom ratu, 1943.g., u vrijeme nadbiskupa Alojzija Stepinca postavljene su prve četiri postaje, napravljene od mramora u naravnoj veličini u umjetničkoj radionici iz Carrare u Italiji.

U vrijeme nadbiskupa zagrebačkog kardinala Franje Kuharića od 1971. do 1990. završene su sve postaje koje su podignute u nadnaravnoj veličini i odlivene u bronci.  Gledajući kiparski kompleks Kalvarije, koji je, unatoč radova više pojedinaca, djelo kolektivnog autorstva. To čini Bistričku Kalvariju jedinstvenom. Autori koji su stvori svojim umjetnički dijelima Križni put: Umjetnička radionica Carrara Italija, naši kipari Kruno Bošnjak,Josip Poljan,Stanko Jančić,Ante Starčević,Ante Orlić,Marija Ujević. Kalvarija u Mariji Bistrici predstavlja jedinstvenu galeriju na otvorenom koja spaja duhovnost s vrhunskim ostvarenjima moderne hrvatske skulpture. Skulpture su klesane od bijelog mramora na velikim postoljima, kamena i bronce te su neprocjenjive umjetničke vrijednosti. Na inicijativu mons. Nedjeljka Pintarića uvedene su i suvremene metode, poput mogućnosti molitve Križnoga puta putem mobilnih aplikacija i uređaja na samoj Kalvariji.

Freska Krste Hegedušića "Golgota"

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u strahu od uhićenja zbog prijašnjih ljevičarskih istupa Krsto Hegedušić prihvaća zaštitu kardinala Stepinca i tijekom tog vremena radi mnogobrojne skice za fresku "Golgota" u Mariji Bistrici. Zahvaljujući Ivanu Lackoviću Croati od propadanja je spašen predložak Krste Hegedušića (1901.-1975.) za fresku Golgota iz 1944. godine.

Freska "Golgota" prema zamisli Krste Hegedušića izvedena je tek 2011. godine. Do realizacije je došlo tek povodom 110. obljetnice umjetnikova rođenja,kada je ciklus fresaka konačno oslikan prema njegovim izvornim nacrtima. Izveli su jezajedno slikar Eugen Kokot i slikar-restaurator Egidio Budicin. "Golgota" se smatra jednim od najsnažnijih prikaza Kristove muke u hrvatskoj modernoj umjetnosti.  Freska je smještena u crkvi,na lijevi zid glavne lađe odmah do pjevališta.