Klis: Od slavne povijesti do svijetle budućnosti

Klis mi je često bio prvi pogled na jutarnja svitanja, iz hotela u Solinu. Manje sam se tada bavila jednom od najvažnijih fortifikacijskih građevina u Europi i tim važnim strateškim područjem koje je bilo naseljeno je još od 2. stoljeća prije Krista, koliko Klisom u svom klancu između planina Mosora i Kozjaka. 

Vrhovi planina u kontaktu s nebom uvijek me dojme. No, Klis nije samo povijest nego i grad koji ima sjajnu budućnost. Ljudi kao da su stopljeni s kamenom i stijenom poput jednog tijela i daju tom prostoru posebnost života. Pažljivo čuvaju Kliško polje, zelenu oazu. Podno Kliške tvrđave je vidikovac. Ne znam tko tu ne bi zastao? Puca pogled prema Splitu i moru i otocima, Kliškoj poljani i krovovima kamenih kuća. Postanete malo i začarani tolikom ljepotom koja vam je dana kao na dlanu.

Ako ulazite u Split iz smjera unutrašnjosti i autoceste A1 zasigurno ste primijetili tvrđavu Klis na istoimenoj klisuri pored grada. A kako do nje  nego  vijugavim cestama.  Dakle, Klis je danas kažemo općina u Splitskom zaleđu, podno srednjovjekovne tvrđave. Prvi hrvatski glavni grad te kraljevska prijestolnica iz dinastije Trpimirovića.

Ponekad mislim kako svi znamo za tvrđavu kao svjetski poznato turističko odredište, ali koliko znamo o kliškoj svakodnevici o ljudima i njihovim životima? Moj suhodač i domaćin je Jakov Vetma je Klišanin, načelnik općine koji je utkao svoj život u obnovu tvrđave. Podno tvrđave živi oduvijek, pa i danas sa suprugom Draganom i petoricom sinova. Jakov je stopljen s Klisom. On zna sve o povijesti i sadašnjosti, a ima i viziju za budućnost.

Inače, da bi upoznali što bolje Klis, kaže moj suhodač Jakov Vetma, moraš imati prijatelja. Pa se onda meni posrećilo jer ga znam niz godina iz susreta „Povijesnih gradova svijeta“, a kao predsjednika Hrvatske udruge povijesnih gradova. Zato mi je bilo lako šetati područjem koje ima dva prozora - jedan prema Dalmaciji, a drugi prema Zagori. Spoznati važnost Klisa koji se često nazivao ključem Dalmacije i srcem srednjovjekovnog Hrvatskog kraljevstva. 

Šetnja tvrđavom 

Moguće je obići cijelu tvrđavu, doznati sve o njezinoj ulozi i povijesti, a uređen je i zanimljiv Interpretacijski centar na trgu Mejdan. Zanimljivi su i prolazi koji su vodili iz tvrđave na Megdan, a tu je i izvor Bađana na jugoistočnom dijelu tvrđave gdje su se prema legendi stanovnici spuštali užadima po vodu.

Kišku tvrđavu uglavnom povezujemo s uskocima, al Klis je bio davno naseljen. Život je postojao još i u mlađem kamenom dobu. To znamo zbog arheoloških nalaza iz spilje Krčina koje se povezuje s impresso kulturom. Riječ je o prvoj neolitičkoj kulturi na Jadranu koja datira od 6000. do 4500. g. pr. Krista. No, prvo stanovništvo za koje pouzdano znamo su Dalmati, jedno od ilirskih plemena. A kad i kako je nastala Kliška tvrđava onakva kakvu danas poznajemo, to se ipak pouzdano ne može tvrditi jer na toj klisuri protutnjalo je Rimsko carstvo, pa Bizantsko, a onda evo Hrvata na ove prostore, koji su vjerojatno upravo s Klisa prvi put ugledali Jadransko more. Veliki trenutak u povijesti utvrde Klis, ističe moj suhodač načelnik Općine Jakov Vetma, je Trpimirova povelja iz 852. godine i pojašnjava kako ipak svoj značaj za hrvatsku povijest Klis doživljava od 15. stoljeća nadalje kada će se naći na razmeđi Osmanskog carstva, Mletačke republike. Klis postaje simbol otpora i hrabrih uskoka s vođom Petrom Kružićem koji je s uskocima više od dvadeset godina branio utvrdu od višestruko moćnije osmanske vojske.

Klis ima mnoge znamenitosti unutar utvrde, ali crkva sv. Vida je posebna jer se ističe graditeljskim izgledom. Sačuvana skoro u cijelosti, ova turska džamija jedan je od rijetkih primjeraka islamske arhitekture nastao na tlu Dalmacije. Sagrađena je nakon pada tvrđave 1537 g, a džamija je postala kršćanska crkva posvećena sv. Vidu nakon oslobođenja 1648. g. kao uspomena na povratak Klisa u kršćanske ruke.

Kad se spustite u mjesto očekuju vas ulice ugodne, stari krovovi, kamene kuće. Nezaobilazno mjesto posjeta je crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja je tijekom svog višestoljetnog postojanja često mijenjala oblik, izgled, pa čak i namjenu. I priča o bunarima je posebna. Tko god može nek prošeta do Bunara Rajčica. Bunari su građeni od nepravilnih klesanaca bez veziva u tzv. suhozidnoj tehnici. Turisti sve više posjećuju i Stellu Croaticu, u neposrednoj blizini tvrđave Klis, kaže Jakov Vetma. Stella Croatica je muzej maslinovog ulja koji nudi jedinstveno putovanje kroz bogatu baštinu proizvodnje maslinovog ulja, od tradicionalne tehnike i suvremene inovacije u obradi i proizvodnji. Ulje se može kušati a onda o razlikama starog i novog načina obrade lamentirati.

Ukratko o Tvrđavi

Današnji izgled Klisa potječe iz doba posljednje mletačke obnove.  Prvi se put spominje u ispravi iz 852. kao dvor kneza Trpimira (ex curte nostra). U doba narodnih vladara Klis je bio središte starohrvatske županije koju u X. st. spominje Konstantin Porfirogenet pod imenom Parathalassia, a koja se prostirala od trogirskoga zaleđa do Poljica. Od XII. st. Klis su držali različiti gospodari: splitski nadbiskup, templari, u XIII. st. splitski knez Domald, u XIV. st. knezovi Bribirski i bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić, u prvoj polovici XV. st. knez Ivaniš Nelipčić, Ivan VI. Frankapan, velikaška obitelj Talovci, a 1460. ban Pavao Špirančić. 

Godine 1466. došao je pod vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Zbog svojega dominantnog položaja na cesti koja je iz Splita preko Sinja vodila u Bosnu, utvrđeni je grad u doba osmanskih osvajanja bio stalan cilj napadaja. Na čelu sa »senjskim kapetanom i knezom kliškim« Petrom Kružićem Klis je duže vrijeme odolijevao Osmanlijama. God. 1537. bio je osvojen pa je postao sjedištem Kliškoga sandžaka. 

God. 1571. Mlečani su neuspješno opsjedali Klis, a 1572. zajedno s domaćim pučanstvom prodrli su u utvrdu, ali ju nisu mogli zadržati. God. 1596. Splićani pod I. Albertijem i uskoci zauzeli su utvrdu, ali su je Osmanlije iste godine preoteli. Za Kandijskoga rata Klis je 1648. osvojio mletački general Leonardo Foscolo i utvrdio ga. Nakon pada Venecije Klis je 1797. pripao Habsburškoj Monarhiji. Kratko je vrijeme bio pod francuskom vlašću (1805–13), a potkraj XIX. st. izgubio je vojnu funkciju.