Nepregledno blago: Marija Radić, prva hrvatska političarka

Ove godine se obilježilo 150 godina rođenja Marije Radić. Rođena je 28. listopada 1874. u Pragu kao Marie Dvořáková, bila je supruga i najbliža suradnica hrvatskog političara Stjepana Radića kojeg je upoznala 1894.g. 

Do udaje 1898. radila je kao učiteljica u nekoliko čeških mjesta, a nakon dolaska u Hrvatsku bavila se publicističkim i političkim radom te bila borac za prava žena. Bila je iznimno poštovana i popularna u hrvatskom narodu. Umrla je 1954. u Zagrebu. Godine 2014., u Mihanovićevoj 34, postavljena joj je spomen-ploča a od godine 2016. ima svoju ulicu u Španskom. U Pragu je spomen-ploča postavljena u crkvi sv. Norberta gdje je Marie Dvořáková, udajom za Stjepana Radića, postala Marija Radić. Marija i Stjepan Radić u braku su dobili dvije kćeri i dva sina koje su odgojili i u hrvatskom i u češkom duhu. O privatnom i javnom životu Marije Radić večeras govori novinar, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac.

Marijin utjecaj i zasluge

Bez svoje supruge Stjepan Radić ne bi postao ono što je bio, vodeći hrvatski političar svoga doba i u konačnici jedna od najznačajnijih osoba iz hrvatske povijesti, vizionara slobodne Hrvatsku, ističe Lipovac koji je to potkrepljuje rečenicom iz pisma koje je Radić poslao supruzi 1919. iz zatvora. „Ti si stalnim svojim značajem stvorila korito bujici moga temperamenta...“.

Nakon što je Stjepan Radić s bratom Antunom 1904. osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku u čijem programu je bila i ravnopravnost muškaraca i žena, Marija Radić uključuje se u političko djelovanje te je objavljivala članke o ženama i ženskom pokretu u kojima je pokazala dobro poznavanje sufražetskih ideja i pokreta. Ciljevi njenog društvenog i političkog angažmana bila su jednaka prava žena u javnom životu, zapošljavanju i obrazovanju. Od 1911. Marija Radić vodila je obiteljsku Slavensku knjižaru. Nakon 1918., kad je osnutkom Jugoslavije Hrvatska po prvi put u povijesti izgubila svoju višestoljetnu državnost, HSS je dobio potporu većina hrvatskog naroda, a Radić postao hrvatski politički vođa i predvodnik borbe za obnovu hrvatske državnosti i ravnopravnost Hrvata u jugoslavenskoj državi. Nastupi Marije Radić prilagodili su se tada novim okolnostima, te ona stavlja nacionalne interese u prvi plan i ističe majčinsku ulogu žene. Nakon smrti Stjepana Radića koji je umro je 1928. godine, mjesec i pol nakon atentata koji je u Narodnoj skupštini u Beogradu počinio radikalni srpski zastupnik, Marija Radić je ostala neformalna prva dama Hrvatske, poštovana od naroda.

Bila je žrtva progona svih vladajućih režima 

Nakon ulaska okupacijske njemačke vojske u Zagreb 1941. u izlogu svoje knjižare izložila knjigu Petra Zrinskog u kojoj se nalazio stih „Viruj Nimcu kako suncu zimsku.“ Nakon Drugog svjetskog rata HSS je formalno dobio slobodu djelovanja. Marija Radić pokrenula je novine Narodni glas čovječnosti, pravice i slobode u kojima je otvoreno kritizirala komuniste, pozvala narod na bojkot izbora za Ustavotvornu skupštinu Jugoslavije. List je zabranjen, komunisti su Slavensku knjižaru demolirali i kasnije u njoj postavili bombu, a 1948. nacionalizirali. Mariju Radić napadalo se sustavno napadalo i u komunističkoj propagandi. Marija Radić umrla je 1954. te je uz posebnu dozvolu Josipa Broza Tita pokopana uz svog supruga na Mirogoju, kaže Marijan Lipovac.