Prstom po globusu: Neorić

S brda iznad Neorića pogled puca na obradiva polja, zaseoke i potok Sutinu koji je svrstan u zaštićene krajolike Hrvatske. Moja suhodačica je direktorica TZ Solina Jelena Stupalo, Splićanka koja se zbog ljubavi odlučila za život na selu. 

Snimamo u zaseoku Donja Mala u kojem živi sa suprugom i kćerkom. Selo mirno, sve obrađeno, drvoredi bajama. U daljini Svilaja, a boje neba i zemlje ne ostavljaju me ravnodušnom. Od silne ljepote ne smeta mi više ni bura ni kamen. Drago mi je što sam došla u Neorić, al da nije bilo onog podatka iz Huma i grbovnika obitelji Korjenić-Neorić iz ranog srednjega vijeka, tko zna? 

Neorićki kraj je brežuljkast, a naselje koje se nalazi u Zagori na nadmorskoj visini od oko 450 metara, pripada općini Muć. Nisam proučavala klimu toga kraja pa nas je neugodno iznenadila bura. Zapravo bura me non stop prati na putovanjima i snimanjima. Klima je dakle oštra! Zima zimuje a ljeto pak caruje s izrazito visokim temperaturama i iznad 38 °C. Nisam očekivala ni gola brda ili pak ona sa šikarom i niskom šumom oko Neorića. Uz naselje teče potok Sutina koji je svrstan u zaštićene krajolike Republike Hrvatske. 

Nakon što smo obišli sam Neorić razgledali crkvu Svih svetih koja je izgrađena od kamena odlazimo na odredište, zaseok Donja Mala. U daljini Svilaja koja ostavlja bez daha. Selo mirno, sve obrađeno, drvoredu bajama. Ne smeta više ni bura ni kamen koji je iznikao iz zemlje poput gljiva nakon kiše. Boje neba i zemljene ostavljaju me ravnodušnom. 

Drago mi je što sam došla u Neorić, a da nije bilo onog podatka iz Huma u Istri i grbovnika obitelji Korjenić-Neorić iz ranog srednjega vijeka, tko zna? Nisu ni ti plemići o kojima se malo zna, bez razloga odlučili otići za Trogir i Dalmaciju. Najpoznatiji plemić iz ove obitelj je ban Nehorić. Ne zna se njegovo pravo ime jer ga je narod zvao banom Nehorićem zbog obitelji iz koje potječe. Vladao je utvrdom Neorić do 1538. godine dok ju nisu zauzeli Osmanlije. Upravo taj ban ima veze s Neorićem u kojem smo naučili ojkati i uživati u još jednom dijeliću naše zemlje kojeg zaista treba obići.

Neorička prednost je blizina Splita, Sinja, Solina i Drniša. Mladi se vraćaju ili naseljavaju u Neorić, kaže Jelena Stupalo. Taj kraj ima mnogo potencijala za turizam posebice robinzonski koji je pokrenuo njen suprug Mićo, rođeni Neorićan. Zavirili smo i mi u šatorsko naselje, ima tu svega za razne turističke prohtjeve, pa i indijanski šator. Al ono što šatore i naselje čini – moraš se i snaći i potruditi. Ubrati iz polja, pripremiti i skuhati. Čisti zrak, izvorska voda i tišina, život u prirodi i snalaženje. Mićo je čovjek vrlo spretnih ruku pa je od bačva stvorio kantunale, korito je lavandin i stolce i krevete i ognjišta. 

I mi smo se pozabavili etimologijom naziva Neorić jer je i danas nejasna. Istina Akademijin rječnik navodi natuknice Neorćana i Neorćan sa značenjem ono što se ne ore, dakle što je brdovito, neobradivo, upravo onako kakav je teren na kojem se nalazila kula bana Neorića.

Kako bilo, Neorić je živo naselje, djece sve više a i mačkare se bliže pa su pripreme užurbane. Svi su ponosni diljem kraja što su baš njihove mačkare zaštićene kao nematerijalno dobro Republike Hrvatske. Naime pokladni običaji sela Neorića i obližnje Sutine plijene specifičnošću i jedinstvenošću, a prema usmenoj predaji, prisutne su u kontinuitetu više od tri stoljeća. Mačkare su svečanost u rangu Alke, pa grmilo, sivalo, u mačkare ić se mora!