Samozatajni Sveti Lovreč i enigma dvorepe sirene

Odredište ovog putovanja je Sveti Lovreč, samozatajni srednjovjekovni gradić. Za Istru vrijedi ona poznata "Terra Magica". Ja je rado zovem Terra picta - Oslikana zemlja. Imam mnogo razloga za to, od zidnih slika u crkvicama znanim i ne znanim do graditeljske posebnosti kružnih kaštela povezanih s dolinama i ostatkom svijeta jako vijugavim cestama, putevima i stazama i krajolika kojeg čine unutrašnjost i priobalje kroz sve nijanse zemlje crljenice. Zato uvijek putujemo starim cestama. 

Uživajte u gradu -muzeju!

Sveti Lovreč je naselje kružnog oblika, poput prstena. Dobio ime po crkvici svetog Lovre koja datira u VIII. stoljeće, dok je romanički zvonik uz nju prigrađen u XII. stoljeću. U pisanim se izvorima spominje od 1030., a od 1186. godine jasno je vidljivo unutarnje društveno urbanizirano uređenje ovog gradića. U središtu gradića je trobrodna bazilika svetog Martina koju je izgradio svjetovni platežno moćni čovjek kao vlastitu crkvu. U bazlici su djelomično sačuvane i uspješno restaurirane do sada najstarije freske u Istri, nastale u XI. stoljeću. Bazlika ima i najstarije orgulje u Istri, rad majstora Petra Nakića iz 1735. godine, koje su restaurirane 2013. godine. Sjeverno od bazilike nalazila se komunalna palača, ali je danas sačuvana samo kamena javna gradska cisterna ukrašena grbovima venecijanskih porodica te likom svetoga Lovre - zaštitnka mjesta, kojega prepoznajemo po gradelama koje su našle mjesto i u službenom grbu općine Sveti Lovreč.  Vrijedi pogledati i četverokutne kule Funtanela. U njenoj se unutrašnjosti nalazi još jedno kameno grlo cisterne iz 1331. godine. To nije obična cisterna, već se zapravo radi o prirodnom izvoru vode. 

Moja suputnica je Sunčica Mustač, magistrica znanosti s područja povijesti umjetnosti te kustosica u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre i voditeljica Kuće fresaka u Draguću. No, ona je i detektivka i istraživačica za srednji vijek!

Otkrila nam je kako je bilo pod Mletačkom vlasti i kako se Sveti Lovreč, iako se predao i dalje održavao dobre odnose s akvilejskim, goričkim i pazinskim feudalcima, pa  od kud još jedan naziv Svetog Lovreča kojeg i danas upotrebljavamo kao Pazenatčki, kako su se falsificirali dokumenti o vlasništvu. 

Sunčica se u svojim istraživanjima posebno bavi  reljefima i romaničkom kamenom skulpturom u Istri. Otkrila nam je zbog toga i hodočasničku rutu, pa smo malo iz Svetog Lovreča skoknuli u Banjole kod Peroja i Dvigrad jer tamo nas čeka nas dvorepa sirena s kraja svijeta.