Vijugavim ulicama: Vrbnik

Vrbnik je mali grad smješten na istočnoj strani otoka Krka. Prilaz prema gradu, od Krčkog mosta, zanimljiv je zbog pašnjaka i vinograda s kojih potječe poznata vrbnička žlahtina. Pogled s mora je impresivan. Zaista se Vrbnik uzdignuo na litici sa svojim zvonikom i kućicama.

Onako na hridini, zbit odaje izaziva razne emocije i misli. Meni je djelovao kao da ga je snažna bura namjerno odgurala od kopna da bi ga ljudi bolje vidjeli. Vrbnik je pun vijugavih ulica. Stalno se penješ uzbrdo, pa malo nizbrdo, oštro lijevo, pa desno. No šetnja je ugodna i svaki čas se zastane. Svaka kuća, ulica ili trg ima svoju priču. A kad se stigne na vidikovac, poželi čovjek da vrijeme stane jer ljepota koje nam daju more i obale kopna s „druge strane“ te autohtoni, lijepi i veliki skakavci stvore neku posebnu odmaknutost od svakodnevice. Nije ni čudno što nadođe čovjeku da baš tu zapjeva poznatu, "Vrbniče nad morem"...

Moja suhodačica je Sanja Polonijo, bivša i dugogodišnja direktorica TZ Vrbnik. Rođena je Vrbečanka, pa nam je otkrila i mnoge tajne grada, manje znane. Tako možete ispitati svoj Indeks tjelesne mase ili BMI, bez liječnika i tablica. Ako ste dovoljno vitki da prođete kroz ulicu Klančić za koju se često kaže da je to najuža ulica na svijetu, onda je dobro! Tonski snimatelj Hrvoje Hanzec i ja prošli, pa smo lako uživali u šurlicama po domaći, na pleteće igle.  

Vrbnik je mali ali je zaista velik!

Tu moju tvrdnju, lako se može dokazati kroz njegov postanak. Vrbnik je jedno od najstarijih mjesta na otoku Krku, a nastanjen je već bio u mlađem kamenom dobu. Prvi stanovnici otoka bili su Liburni, a tragove u prostoru ostavila su i ilirska plemena Japodi i Liburni, a potom Grci i Rimljani. Na prelasku iz VI. u VII. stoljeću. Na otok doseljavaju Hrvati koji na stijeni grade dobro utvrđeni grad opasan zidinama a što se je pokazalo kao odlična zaštita u doba ratova. U Darovnici Slavnog Dragoslava iz 1100. godine nalazi se prvi pisani spomen Vrbnika. Povijest Vrbnika usko je povezana s krčkim knezovima Frankopanima koji potječu iz Vrbnika. Ostaci njihova dvorca Gradec i danas se nalaze u blizini Vrbničkog polja. U vrijeme Frankopana, Vrbnik doživljava svoj potpuni procvat kao dobro organizirana gradska sredina po regulama Vrbničkog statuta iz 1388. godine. Pisan je pisanim hrvatskim jezikom na glagoljici.

Kolijevka glagoljice

Vrbnik je poznat u cijelom svijetu po svojoj iznimnoj glagoljaškoj kulturnoj baštini. Glagoljica je najstarije hrvatsko pismo iz 9. stoljeća. Čak jedna četvrtina svih sačuvanih glagoljskih rukopisa potječe iz Vrbnika, od kojih se danas mnogi nalaze u poznatim svjetskim knjižnicama. U Vrbniku glagoljaška baština čuva se u Knjižnici obitelji Vitezić, u zgradi bivšega Kneževa dvora, na Placi Vrbničkog statuta. U njoj su brojne vrijedne knjige, glagolski misali i brevijari, knjiga svečanosti na bivšem carskom dvoru u Beču, zapisnici i knjige bečkog parlamenta ali i rijedak i vrijedan izložak «Atlas scolasticus et itinerarius» Johana Davida Koehlera, tiskan 1718. godine u Nuernbergu. Uz ovaj, sačuvan je samo još jedan primjerak Atlasa, tiskan 1735. g. koji se nalazi u Cambridgeu u Engleskoj. Atlas je posebno zanimljiv jer osim geografskog položaja država, sadrži i slike starih jedrenjaka, naoružanja, odlikovanja i zviježđa.

Svi Vrbenčani ponosni su generacijama, pa i danas kako je u njihovom gradiću odrastao i prvi hrvatski glagoljaški tiskar Blaž Baromić, osnivač Senjske tiskare. 

Žlahtina sinonim za Vrbnik 

Ponosni su i na nadaleko poznatu vrbničku žlahtinu, suhom bijelom vinu koje se proizvodi od autohtone sorte. Žlahtina je dobila ime od slavenskog pridjeva koji znači "plemenit". A tajna bijele žlahtine je u tome što uspijeva jedino u Vrbničkom polju, mjestu gdje se spoja morski i planinski zrak. Osim što se upotrebljava za izradu vina, žlahtina je i ukusno grožđe bogatog mesa. Pa to ne proba vino, može zaista uživati u bobicama. 

Sakralna baština 

Brojne vrbničke crkve i kapele svjedoče iz prošlosti svjedoče o postojanju vjere koja je duboko usađena u vrbničku svakodnevicu, a vrbnički svećenici glagoljaši bili su nositelji kulturne i društvene inicijative. Vrbnički kroničar Josip Petriš u 19. st. spominje 31 crkvu i kapelu. Vrbničkom starom gradskom jezgrom s najuzvišenijeg mjesta dominira jednobrodna župna crkva Sv. Marije Uznesenja koja se prvi put se spominje 1325. u statutu bratovštine sv. Ivana Krstitelja. Više puta je pregrađivana i nadograđivana. Današnje pročelje potječe iz 19. st. U svetištu se u sredini nalazi drveni, a u pozadini veliki mramorni oltar kipara Ivana Rendića. U najstarijem dijelu crkve nalazi se gotička kapela Blažene Djevice Marije od Ružarija koju je prema tradiciji dao podignuti Ivan VII. Frankopan. Ispod oltara kleče donatori Ivan VII. Frankopan, njegova žena Elizabeta s djecom Nikolom i Katarinom.