Nova produkcija opere Puritanci Vincenza Bellinija iz Rima u Operi na Trećem

U Operi na Trećem u subotu 21. svibnja u 19.00 sati slušamo posljednju operu Vincenza Bellinija, Puritanci. Posljednje Bellinijevo remek-djelo bilo je odsutno sa scene kazališta Costanzi u Rimu od 1990. godine. Maestro Roberto Abbado na scenu postavlja integralnu verziju opere.

U verziji koju u Teatro dell'Opera u Rimu postavlja Roberto Abbado prisutni su samo rezovi koje je sam skladatelj načinio prije praizvedbe opere. „Veoma sam sretan što mogu ravnati ovim uzvišenim Bellinijevim djelom, koje je danas nepravedno nedovoljno zastupljeno na opernim scenama“, kaže maestro Abbado. „Zahtijeva izuzetne pjevače, a uloga orkestra je vrlo istaknuta. Ako postoji opera u kojoj glazba postaje kazalište, onda su to Puritanci. Rat, engleski građanski rat, upleten je u dramaturgiju glazbe i može se u njoj čuti.“

Protagonisti izvedbe su: Jessica Pratt (Elvira), John Osborn (Arturo); Franco Vassallo (Riccardo) i Nicola Ulivieri (Giorgio).

Redatelj Andrea de Rosa na scenu Teatra dell'Opera u Rimu postavio je novu produkciju Puritanaca.

„Kada smo započeli s probama – kaže redatelj Andrea De Rosa – gotovo istovremeno počela je invazija na Ukrajinu. Osjećao sam potrebu unijeti nešto od velike tragedije u operu u kojoj je rat prisutan, iako je on zapravo u drugom planu u libretu opere. Vratio sam temu rata u prvi plan kroz opsesiju koju Elvira proživljava svaki put kad čuje trube u orkestru, ratne trube. Uplašena je, zatvara uši, kao što se sigurno događa kada se oglase sirene za zračni napad na mjestima sukoba. U prvom planu je velika trauma glavne junakinje koja misli da ju je ljubavnik napustio na dan vjenčanja. Odatle proizlazi središnja epizoda opere – Elvirino ludilo. Ona potpuno gubi doticaj sa stvarnošću, više ne vidi ili ne prepoznaje ono što je ispred nje. Ja sam to ludilo protumačio i inscenirao kroz neki oblik sljepoće od koje pati glavna junakinja.“

Puritanci nastaju prema drami Françoisa Ancelota i Xaviera Bonifacea Saintinea. Libreto je napisao Carlo Cepoli. Jedna je to od brojnih talijanskih opera skladanih za Pariz, u kojoj se prepoznaje interakcija dviju stoljećima suparničkih i različitih opernih tradicija – francuske i talijanske. Puritanci su praizvedeni u u Talijanskom kazalištu u Parizu 24. siječnja 1835. Bila je to Bellinijeva posljednja opera, koja je za njega značila i raskid s dotadašnjim, vrlo utjecajnim libretistom, Feliceom Romanijem. U Pariz je stigao 1833., nakon pregovora s Pariškom operom i Talijanskim kazalištem. Priča i uloge definirani su u travnju 1834. Pariški naslov bio je I Puritani e i Cavalieri, ali se na kraju Bellini ipak odlučio nazvati operu jednostavno I Puritani. Ovaj naslov odabran je zbog slavnog romana Sir Waltera Scotta Old Mortality, koji je u Francuskoj bio poznat pod naslovom Les Puritans d'Ecosse, a u Italiji I Puritani di Scozzia. S romanom opera ima tek ponešto sličnosti.

U originalnoj postavi bili su najbolji pjevači tog vremena: Giulia Grisi (Elvira), Giovanni Battista Rubini (Arturo), Antonio Tamburini (RIccardo) i Luigi Lablache (Giorgio), koji su zajedno postali poznati kao kvartet Puritanaca. Nakon praizvedbe u Parizu, opera je izvedena u Londonu, u svibnju 1835. Tri dana prije premijere, na proslavi svog 16. rođendana, princeza Viktorija poslušala je na privatnom koncertu u Palači Kensington glavne ulomke iz opere; tijekom cijelog života prisjećala se opere kao dragih Puritanaca. U međuvremenu opera je krenula na pohod po Europi, a prvi put u Italiji izvedena je u milanskoj Scali u prosincu 1835. godine.